Film Bankina obilježio je jedno sasvim posebno izdanje Slamanja

Nakon uspješnog otvaranja jesensko-zimske sezone Slamanja krajem kolovoza, u Osječanima dragom prostoru na adresi Kamila Firingera 3 nastavile su se redati svirke kako lokalnih, tako i bendova iz drugih slavonskih gradova, a i šire. Tako smo slušali sve od neumornog noise rocka osječke Klaustrofonije, beogradskog electro rock ‘n’ roll sastava Auf Wiedersehen, zagrebačkoga psihodelično-elektroničkog benda Seine te dragim lokalcima iz indie rock benda čuvarkuća i dečkiju iz dvojca Palo Alto, koji spajaju live DJ-anje i kroz mnoštvo efekt-pedala provučen bas.

Slamanje, inače koncipirano kao koncertni događaj popraćen najčešće fotografskim/slikarskim izložbama, ove je subote organiziran u nešto drukčijem tonu, točnije – u obliku after partyja nakon promocije dokumentarnog filma Bankina, koja se održala u osječkoj Staroj pekari. Time se, uz već ustaljen i posjetiteljima drag glazbeni program i uvijek oku ugodnog vizualnog dijela s izložbi, pridružila još i filmska umjetnost. Događaj je najavljen kao projekcija filma Bankina u Staroj pekari, nakon čega se program seli u prostor Slame gdje sviraju hip-hop funk bend Vanja i Nešvil Funk te stoner rock/metal bend InFormation, dok slikarsku izložbu koja je vizualno upotpunila prostor potpisuje Ivan Nikolić.

A što je Bankina? Onima koji su pohodili lokalcima dobro poznat klub Exit davne, ili ne tako davne 2016. godine, vjerojatno je još barem djelomično u sjećanju ovaj glazbeni događaj koji je u jednoj večeri uspješno okupio četrnaest osječkih bendova, na istom mjestu, u isto vrijeme, s istim žarom, na zajedničkoj svirci na kojoj se u tom trenutku ujedinila cijela tadašnja fragmentirana alternativna scena. Ovaj jednodnevni događaj odvio se – ni manje ni više – u podrumu spomenutog Exita; zvuči kao teški underground, ali ako razmislimo i realno sagledamo stanje osječke glazbene scene u to vrijeme, ali i danas, je li takozvana živa glazba, mladi duh pun žarećim entuzijazmom nabijene energije i nepresušne nade zapravo underground, ili glazbena scena u gradu ne želi pogledati ispod radara na kojemu su većinskim dijelom klubovi u kojima se pretežito pušta folk glazba uz tek nekolicinu iznimaka?

Razmišljanja mladih umjetnika

Ljudi koji su ispratili Bankinu u vrijeme kada se dogodila sigurno bi se složili da je, kao i mnoge live svirke u gradu, doista prošla ispod radara i nije dobila dovoljno rekognicije i pažnje koju definitivno zaslužuje, a koja je mladim glazbenicima i bendovima u njihovim početcima te potencijalnom usponu i više nego potrebna za opstanak. Opstanak, ali i ostanak ondje gdje su na neki način ugroženi, nerijetko nevidljivi i izgubljeni u moru prolaznih stvari, kao i bez većih mogućnosti za promjenu zbog nedostatka rekognicije, prostora, sredstava nužnih za provedbu koncerata i svirki. Bankinu je ipak prepoznala ekipa osječkoga glazbenog portala Mixeta; snimili su događaj i intervjuirali sve bendove koji su nastupili, s ciljem izrade after videa koji kao takav ipak nikad nije ugledao svjetlo dana. Do nedavno.

Tijekom posljednjih dvije i pol godine, autor filma Mislav Bartoš radio je na snimljenom materijalu koji je uspio preživjeti zahvaljujući upravo njemu i Bruni Koiću, suradniku i potpredsjedniku udruge Mixeta Media. Mislav Bartoš je okupio ekipu koja je svirala na Bankini te ih ponovno intervjuirao. Rezultat predanog rada Bartoša, Koića te jednog od organizatora samog događaja, Viktora Benkotića, rezultirao je dokumentarcem koji prikazuje razmišljanja mladih umjetnika o gradskoj sceni, problemima i izazovima s kojima se i dalje suočavaju, kroz kombinaciju pozitivnih i negativnih perspektiva, ali i retrospektive samog događaja. I današnji Exit slovi kao alternativni klub u kojemu se podjednako sluša sve od trasha do trapa, ali ne i live svirke kao u vrijeme održavanja Bankine. Film Bankina prikazuje svojevremeni Exit kao glavno okupljalište tadašnje alternative. Činjenica da je sav snimljeni materijal mogao biti izgubljen i kao takav zaboravljen, dodatno daje na vrijednosti ovom dokumentarcu u trajanju od 66 minuta u koji je je stalo sve – zvuk, pokret, slika, riječ, entuzijazam i prije svega ljubav prema glazbi te večeri, koja je zahvaljujući filmu preživjela i u svom je sadašnjem obliku uspomene koja se pamti, zahvaljujući ljudima koji žele da bude zapamćena.

Jedini preživjeli

Od četrnaest bendova koji su te posebne noći nastupili u podrumu Exita, iz njega su „živa“ izašla tek dva benda koja postoje i danas – Vanja i Nešvil Funk te InFormation, koji su zasvirali na Slamanju na afteru subotnje projekcije dokumentarca o Bankini.

Vanja i Nešvil Funk Slavoncima su poznati po brojnim svirkama kako u gradu Osijeku (HeadOnEast, Urban Fest Osijek, Osječko ljeto kulture…) tako i na glazbenim festivalima u drugim gradovima gdje publika njihovo simpatično poigravanje rimama i hip-hop začinjenim funk zvukom uvijek prihvaća. Ovaj mladi kolektiv od osam stalnih članova, na čelu s glavnim vokalistom, reperom i beatboxerom Vanjom Hrvojem Dražićem, otvara after na Slamanju i polako, ali sigurno zagrijava prisutne. Vanja vješto orkestrira i bendom i publikom, a ona je u trenutku izvedbe pjesme ”Jen Dva” nepovratno uvučena u neodoljivo zarazne rime i sada već zajedno s njim repa i traži još. Bis je bio tek refren spomenute pjesme ”Jen Dva”, no publika je osvojena i pljeskom ispraćuje bend nakon svirke.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Vanja i Nešvil Funk (@vanjainesvilfunk)

Sljedeći na redu su InFormation, žestokim guitar riffovima opremljen stoner rock/metal bend čiji članovi dolaze iz različitih osječkih kvartova, ali toliko raspršeni na sve strane više nisu jednom kada se ujedine na svirki. Nakon gotovo sedmogodišnjeg izbivanja sa scene, ovaj, drugi od „preživjelih“ bendova koji su svirali na Bankini, na Slamanje dolazi donijeti divlju energiju koja je i prihvaćena od publike koja se sada udvostručila i stopila u jednu rasplesanu cjelinu.

Headbanging, ples, skakanje i ruke u zraku dale su i više nego jasan feedback na cijelo Slamanje – publike ima, ljudi su itekako spremni poslušati kako zvuči „živa“ glazba, voljni su doći melomanijaci iz cijele Slavonije i šire kako bi prisustvovali kako i promocijama novonastalih bendova u usponu, tako i na glazbena uskrsnuća onih starijih, ali ne i zaboravljenih bendova. Na Slamanju se ne mlati prazna slama, već bubnjevi. Ne traži se igla u plastu sijena, traži se zajedništvo i prilika za sve one koji vole, slušaju i stvaraju glazbu, a sve to ondje smo i pronašli.