Benjamin Clementine na vrhuncu ljeta u Šibeniku

Sredina kolovoza, Vela Gospa, taj običajni datumski prag za kolektivne godišnje odmore, iznajmljivače, promet na cestama i fešte diljem Jadrana, naizgled nije idealan datum za koncert nekog inozemnog glazbenika. Ipak, ljubitelji glazbe i pojave osebujnog Benjamina Clementinea uputili su se 15. kolovoza radije na Tvrđavu sv. Mihovila poželjeti britanskom kantautoru dobrodošlicu i poslušati njegov, začudo, prvi nastup u Hrvatskoj, na čemu valja zahvaliti šibenskim organizatorima. Prije pet godina taj se nastup umalo odvio na drugoj jadranskoj tvrđavi, ali zbog tadašnjeg suženog kruga poznavatelja njegove glazbe i konačna je odluka sužena na – „ne još“. Iako mi je žao da je bilo tako, drago mi je da je baš ovdje, na fantastičnoj pozornici šibenske tvrđave, održan njegov prvi koncert ‘kod nas’.

Foto: Valerio Baranović

Nakon poduže stanke Clementine je nastavio koncertirati na inozemnim pozornicama festivala te solistički na nastupima koji redovito okupljaju poklonike njegova specifičnog dark pjesništva, sonornog ekspresivnog glasa i zasad nevelikog, ali dojmljivog i individualnog autorskog repertoara. Dok je na otvorenju ovogodišnjeg Jazz Festivala Ljubljana bio vidno uzbuđen zbog povratka pred publiku i uopće na pozornicu, svoj je šibenski koncert započeo bez puno riječi, uranjajući odmah u glazbu. Nastupio je u košulji s tradicionalnim šibenskim vezanim ukrasima boulama te, već tradicionalno, bosonog, kao i prije deset godina na jednome od prvih istaknutijih medijskih pojavljivanja, u programu pijanista i voditelja Joolsa Hollanda.

Foto: Valerio Baranović

Prvi dojam, bolje reći pitanje, vezan uz instrument na pozornici ozvučen je odmah po početku koncerta. Pretpostavke su da bi koncertni klavir dao drugu boju i jači zvuk klavirskoj dionici koju Clementine oblikuje na specifičan način, uz puno akordskih ponavaljanja, oktaviranja melodijskog materijala i sličnih pristupa u solističkim skladbama, koji na neki način ogoljuju ton i sam zvuk klavira. Treba se uzeti u obzir i osobna nesklonost zvuku Kawai klavira, dok je možda upravo taj zvuk ono što je sam glazbenik (i njegov tehnički rider) tražio i htio u ambijentu Tvrđave. U svakom slučaju, opći dojam, osobito kako je odmicao koncert, nije ni okrznut tim odabirom.

Foto: Valerio Baranović

Narušila su ga tek povremena stupanja stepenicama usred pjesama, što je Clementineu posebno zasmetalo, pa je u svojim spontanim i izravnim obraćanjima i komentirao, a izvedbu pjesme Delusion je i prekinuo ometen prešetavanjem nekolicine slušatelja, vjerojatno naviknutih na slobodnije vrste koncerata koje se na Mihovilu uglavnom odvijaju. Odlučio je prijeći odmah na dio programa u kojemu sudjeluje komorni sastav, kvintet s pojačanim dubokim gudačima koji preuzimaju basovsku ulogu, pojačavajući zvučni volumen komplementaran značenjskoj komponenti uglazbljenih stihova.

Foto: Valerio Baranović

Kao i na ranijim nastupima, Clementine je nastavio lijepu praksu suradnje te je mobilizirao lokalne gudačke snage koje su mu pružile podršku u nekoliko pjesama drugoga dijela koncerta. U šibenskom slučaju, bili su to: Lucija Stanojević i Lana Plančić na violinama, Dora Šimunić na violi te Lovre Tunuković i Nina Lucia Perina na violončelima. Energično i angažirano podržali su Clementinea, uz glasnu potporu i pljesak iz publike.

Foto: Valerio Baranović

Spontanost i nehinjenu direktnost koju Clementine ima u komunikaciji s publikom dočekala je šibenska publika spremno, odgovarajući na njegove dosjetke i pitanja, pa i kad bi to bile (ne)prikrivena mala podbadanja upućene upravo nama, publici. Iščekivanje ovog koncerta te oduševljenje uglazbljenom individualnošću, posebnom poetikom i britkim korištenjem jezika bilo je jače od ma kakve moguće nelagode koju bi u drugoj situaciji netko mogao osjetiti.

Foto: Valerio Baranović

U srednjem dijelu večeri publika postaje (opreznim ali dobrim) zborom koji u nekoliko navrata, uz vođenje samoga Clementinea, izvodi dijelove njegovih dviju pjesama (izdržavajući i do pedeset ponavljanja glavnoga stiha prve skladbe na programu, Trapped and Free, kao podloga za njegov impro pjevani i govoreni dio).

Foto: Valerio Baranović

Premda je pristup nastupu uživo kakav ima Benjamin Clementine za publiku uvijek svježe i poticajno iskustvo, iz njegovog je nastupa i recentnih promjena razvidno kako pribjegava naglasku vlastitog autorskog rada, pa je ovo možda bila i iznimna prilika čuti ga u dosadašnjem aranžmanu i pojavi, isčekujući što će sljedeće proizaći iz žarišta njegove neiscrpne lucidne kreative. Zasad mu tek, kako je i sam puno pita ponovio u Šibeniku: fala, fala, fala.

Foto: Valerio Baranović