15 tisuća ljudi na Bundeku
Black Eyed Peas podsjetili Zagreb zašto su bili soundtrack cijele jedne generacije
Od MSN ere i prvih izlazaka do današnjih festivala i partyja, generacijski bend dobio je svoju zagrebačku večer pred desecima tisuća ljudi na Bundeku.
Pregame? Baby Lasagna i osjećaj da se sprema nešto veliko.
Predigru večeri vodili su DJ-evi Karlo Leopold, DJ Felippe i DJ Bizzo, trojac koji je od ranih popodnevnih sati polako dizao atmosferu i pripremao teren za ono što će uslijediti kasnije. Dok su se ljudi okupljali, zauzimali mjesta i tražili prvo piće večeri, glazba se već širila Bundekom i stvarala osjećaj da se ne dolazi samo na koncert, nego na još jedan Lollipop spektakl.
Na Bundek sam stigla dovoljno rano da uhvatim cijeli nastup Baby Lasagne, a do pozornice me praktički dovela Bizzina glazba koja se čula već s drugog kraja Bundeka. Nema boljeg načina za ulazak na party od toga da te beatovi prate nekoliko kilometara prije nego što uopće vidiš pozornicu!
Prvi artist večeri bio je legendarni Baby Lasagna, evergreen za sve Hrvate. Baby Lasagna pokazao je zašto je u posljednjih par godina postao jedan od najtraženijih domaćih izvođača. Na pozornici ima prisutnost poput Dipsija iz Buntaija. Onu vrstu rasplesane energije zbog koje ga je nemoguće ignorirati čak i kad ne stojiš u prvim redovima. Od prvih minuta bilo je jasno da publika nije došla samo “odraditi” predgrupu. Ljudi su pjevali, skakali i reagirali na svaku pjesmu kao da je riječ o glavnom izvođaču večeri. Tijekom nastupa izveo je razne klasike poput “IG BOY”, “Catch Me If You Can”, “Biggie Boom Boom”, koji je naglasio kao svoju najdražu, i, naravno, “Rim Tim Tagi Dim”.

Black Eyed Peas na Bundeku / press
Nakon koncerta Baby Lasagne tijekom pauze dok se postavljao novi stage publiku je zagrijavao veliki izbor R&B i hip-hop hitova. Ljudi su se polako gurali prema pozornici, tražili zadnja pića, hvatali mjesta za fotografije i čekali ono zbog čega su došli. A onda se samo čuo udarac… bez najave, bez hypea, samo udarac.
Lollipopov povratak u kasne 2000-e
Black Eyed Peas uletili su na pozornicu i otvorili koncert s “Let’s Get It Started”, a već u prvim sekundama iznad pozornice pojavile su se ogromne glave članova benda, will.i.ama, Apl.de.Apa i Tabooa, koje su dominirale vizualima i dale koncertu gotovo futurističku dimenziju. Odmah nakon toga uslijedio je “Boom Boom Pow”, jedan od najvećih klasika njihove karijere, i glavni hit koji ih je prebacio u elektronske vode nakon desetljeća hip-hopa, a postalo je jasno i da bend ne planira štedjeti ni energiju ni hitove.
Dok su Apl i Taboo bili odjeveni u stilu koji podsjeća na zlatno doba hip-hopa i “Teach Me How to Dougie” eru, will.i.am je imao svoj potpuni pick me moment. Na glavi je nosio ogromnu strelicu koja je govorila “gledajte mene”.

Black Eyed Peas na Bundeku / press
Prvi pravi trenutak kada se publika masovno opustila i počela plesati dogodio se na “Rock That Body”. No trenutak kada je atmosfera stvarno eksplodirala dogodio se tijekom “RITMO, Bad Boys For Life”, kada je krenulo i prvo ozbiljno twerkanje u VIP zoni. Nakon prvih valova rasplesanosti idući je bio segment u kojem je svaki član benda dobio svojih pet do deset minuta u fokusu.
Prva je nastupila nova članica postave J. Rey Soul, koja je preuzela pozornicu s nevjerojatno kaotičnom energijom. Tijekom izvedbe “Mamacita” animirala je publiku, plesala bez predaha i čak pozvala jednu ženu iz publike da joj se pridruži na pozornici. Ima snažan glas i veliku karizmu. Naravno, da se ne lažemo, nitko nikada neće u potpunosti zamijeniti Fergie, ali je ova nova članica dovoljno uvjerljiva i energična da usporedbe djeluju manje bolno nego što bi inače bile.

Black Eyed Peas na Bundeku / press
Nakon nje pozornicu je preuzeo Taboo, koji je svoj solo segment pretvorio u čisto navijanje i dizanje energije. Cijelo vrijeme ponavljao je “I like it, I love it, I need it, I want it”, urlao iz petnih žila i tjerao publiku da mu odgovara.
Potpuno drugačiju energiju donio je Apl.de.Ap. Njegov nastup bio je za mene možda i najemotivniji dio večeri. Vidjevši koliko je među publikom bilo Filipinaca, što je mislio da nije baš svakodnevna pojava na koncertu u Hrvatskoj, krenuo je izvesti “Bebot”, pjesmu koja je mnogima ostala skriveni dragulj iz ranije ere Black Eyed Peasa. Priča iza pjesme gotovo je jednako dobra kao i sama pjesma. Kada su Black Eyed Peas prvi put ozbiljnije boravili na Filipinima, will.i.am je vidio toliko lijepih djevojaka da je pitao kako se na lokalnom jeziku kaže zgodna djevojka. Apl.de.Ap mu je odgovorio: “Bebot”. I tako je nastao jedan od najzabavnijih i najpodcjenjenijih hitova njihove karijere. Osobno mi je to i dalje jedna od najdražih pjesama iz tog razdoblja, pa je bilo posebno zadovoljstvo čuti je uživo, pogotovo sada kada posljednjih mjeseci ponovno doživljava novi val popularnosti.
Neprežaljena Fergie
Jedan od vrhunaca večeri dogodio se tijekom “Scream & Shout”. Ljudi su se penjali jedni drugima na ramena, skakali, grlili se i pjevali iz sveg glasa. U tom trenutku činilo se kao da se svih 15.000 ljudi na Bundeku spojilo u jednu veliku masu koja diše u istom ritmu.
Bend je tijekom večeri ubacivao i kratke segmente drugih pjesama, uključujući i “Glamorous” od Fergie, a upravo tada najviše se osjetilo koliko je njezina prisutnost i dalje važan dio identiteta Black Eyed Peasa. Nakon toga krenuo je “Pump It” i Bundek je eksplodirao. Kroz rečenice poput “I ain’t gonna stop until I die” bend je mnoge posjetitelje vratio ravno u kasne 2000-e. Sve one koji danas imaju trideset i nešto godina vratio je u eru MSN Messengera, statusa, prvih društvenih mreža i vremena kada su Black Eyed Peas bili soundtrack gotovo svakog izlaska.
Nakon sve ove nabrijanosti, potpuni zaokret dogodio se na “Where Is The Love”. Svjetla su se ugasila, atmosfera je postala gotovo romantična, a nekoliko minuta kasnije “I Gotta Feeling” i “Meet Me Halfway” spojili su se u jedan veliki nostalgični trenutak. Bend je na pozornicu donio i hrvatsku zastavu, što je izazvalo oduševljenje publike, posebno jer je među posjetiteljima bilo mnogo ljudi u hrvatskim dresovima.

Black Eyed Peas na Bundeku / press
Tijekom cijelog koncerta iznad Bundeka kružili su dronovi koji su snimali publiku i dodatno naglašavali dojam velikog međunarodnog spektakla. U VIP zoni žene su plesale duty wine, čaše su se dizale u zrak, a atmosfera je podsjećala na prošlogodišnji veliki event Lollipop x Sean Paul na Jarunu. Zanimljivo je bilo i promatrati razliku između VIP zone i ostatka publike. U VIP-u su ljudi prvenstveno došli plesati, družiti se i zabavljati se međusobno, dok je bend svirao u kombinaciji s tom energijom. S druge strane, u ostatku publike osjećala se drugačija vrsta uzbuđenja, ljudi su prvenstveno željeli vidjeti bend, doživjeti ih uživo, promatrati ih i snimiti trenutak za uspomenu. Manje se plesalo, više se gledalo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ono što je možda i najimpresivnije jest koliko Black Eyed Peas i dalje djeluju svježe. Njihova raznolikost, energija i međusobna dinamika i dalje funkcioniraju jednako dobro kao prije petnaest godina. Izgledaju nevjerojatno mladoliko, a još važnije… tako se i kreću. Za razliku od brojnih izvođača koji nakon pedesete usporavaju i počnu djelovati umireno, kod Black Eyed Peasa nije bilo ni traga usporenosti. Sve je djelovalo lagano, prirodno i potpuno pod kontrolom.
Pred sam kraj will.i.am je krenuo vikati: “You want more!”, a publika mu je jednoglasno odgovarala: “We want more!” Nekoliko minuta kasnije činilo se kao da ni bend ni publika ne žele završiti večer. Hitovi su se vraćali, refreni ponavljali, a svi zajedno pokušavali su produžiti ovu posebnu noć za još samo nekoliko minuta.