Brkovi: Riječko slavlje dvadesete obljetnice punk folk wellnessa

Veliku turneju kojom obilježavaju dvadeset godina postojanja punk folk wellness spa sastav Brkovi startao je u riječkom Pogonu kulture

Brkovi u Pogonu kulture/Filip Kovačević

Veliku punk narodnjačku feštu Brkovi su priredili pred punom dvoranom Pogona kulture. Na slavljeničkom koncertu koji je trajao više od dva sata Brkovi su odsvirali uvjerljivo najbogatiju set listu dosada koja je označila presjek pjesama s albuma dugovječne karijere.

Prošla godina za sastav bila je plodonosna, bend je izašao s osmim studijskim albumom Krvava novčanica koji je pronašao jaku podršku od publike. Kao i na svakom koncertu osvjedočenje istoga došlo je u obliku moshpitanja, skakanja, naguravanja, a to je i dovoljno afirmativno u jeziku Brkova koji se doimaju kao da preferiraju taj iskonski, autentični narodni impuls.

Brkovi u Pogonu kulture/Filip Kovačević

Neobična je ta glazbena alkemija koja se događa na nastupima Brkova; pod alkemijom ne sugerirajući dakako neki izmišljeni misticizam, nego upravo taj narodnjački senzibilitet razbijanja čaša zbog loših sudbina i distorziju zbog koje je opet teško ne etiketirati ih kao punkere. Poznato je da to milovanje ušiju Brkovi zovu punkfolkwellnessom, a balans snaga u tom bućkurišu je naprosto savršeno odmjeren, jer jednako komunicira s slušateljima (povijesno) podijeljenih glazbenih afiniteta.

Brkovi u Pogonu kulture/Filip Kovačević

Početak punk veselice označilo je jako otvaranje uz “Ja ne želim da budem OK“ s manifestnog prvijenca Punkfolkwellness, te “Slušaj sada dobro“ i “Nevjernica“ s kultnog Pizda materina. U noći su se nastavile redati brojne uspješnice, poput “Pizda materina“, “Cvjetalo je meni cvijeće“, “Samac“, “Seks i droga“ i ostale. Tijekom koncerta Brkovi su odsvirali i numere s najnovijeg albuma, na kojemu su se sastavu pridružila nove snage – gitaristi Alen Vlajnić Talentino i Igor Paspalj.

Brkovi u Pogonu kulture/Filip Kovačević

U live izdanju svježe pojačanje pokazalo je da se u potpunosti saživjelo s ovim veteranima scene, koji na tako genijalan način, s nevjerojatnom lakoćom i bez trunke negative se suprotstavljaju pretencioznosti „urbanog“. U svemu tome, moglo bi se reći, kao da se ne boje biti svoji, možda i od nekoga biti proglašeni lažnim pankerima, jer narodnjake doista vole – a i kako kaže pjesma s istoimenog albuma, više ni pankeri ne slušaju punk.