Ove subote po 40. put održala se tradicionalno najbolja brucošijada u Hrvatskoj, a i šire.

Hodnike FER-a ispunilo je par tisuća mlađih i starijih studenata, a zabavljao ih je bogat program od 16 izvođača na tri različita stagea. Uz uigrana i etablirana imena sa scene, otkrili smo i neke nove dobre bendove, posebice na samom kraju slavlja.

Brucošijada FER-a/Julijan Labrović

Nove generacija FER-ovaca svake jeseni imaju najbolji mogući party dobrodošlice, a mi ostali krpamo se jer ovo odavno nije samo njihova brucošijada, nego svačija. Dapače, preraslo je to u tradicionalni studentski mini-festival koji, uz etablirana imena sa scene, nudi priliku i mladim bendovima da se pokažu i čeliče pred malo većom publikom.

Tako smo ove godine u ranijim slotovima na glavnom i sporednom stageu mogli čuti Klaybu, Šizu i Skotnog vraga prije nego veći igrači poput Hiljsona i njegove Prazne lepinje, Porto morta, TBF-a i z++-a stupe na pozornicu. Uz koncerte, moglo se chillati u dvorištima faksa, pojesti burger, natočiti si pivu na automatu, pogledati projekciju u kinu ili zaplesati pod disko kuglom na podiju KSET-a.

Brucošijada FER-a/Julijan Labrović

Ukratko, pravi mali raj za studentariju.

Prva veća ekipa skupila se za Podočnjake. Dečki iz Kutine munjevito su postali favoriti mlađe domaće publike i tu reputaciju opravdavaju na svakom nastupu. Jedni od rijetkih koji pjevaju bez ikakvog back vokala i potrgaju svaki put. Bilo je vidljivo koliko ih studenti vole jer su mnogi došli baš zbog njih i ranije prekinuli zagrijavanja po parkovima i domskim sobicama. Svaka riječ se znala, gotovo vjerski. Ruke su se njihale lijevo – desno, a noge potkovane uništenim vansicama skakale su gore – dolje.

U isto vrijeme na sporednom stageu vladali su neki novi čudaci obučeni u fratarske halje. Radilo se o Skotnom vragu iz Virovitice. Ukazao se oko 21 sat i zamutio umove pijane mlađarije. Psihodelični prizvuk ovog kleričkog rock projekta zaista je zanimljiva pojava, ali ostavlja mu se mjesta za poboljšanje.

Brucošijada FER-a – Podočnjaci/Julijan Labrović

I ne govorim o tehničkim poteškoćama koje su imali s pojačalima, već o sirovom i neskladnom zvuku kojeg bi se dalo još brusiti s tekstualne i glazbene strane. Nespretne kritike suvremenog društva i posprdne erotske priče mogle bi biti temelj jedinstvenog projekta. Samo da ga, recimo, Pater Papula i njegov alter-ego, Doktor Bokčilo, već ne odrađuje izvrsno i popunjava rupu potrebe za ovakvom sprdancijom na sceni.

U sličnom tonu nastavila se večer. Prazna lepinja već je standardno izazvala lavinu psihodeličnih i surferskih rifova pojačanu karizmatičnim vokalistom i saksofonistom – Hiljsonom Mandelom. Ispunili su želje vjernoj ekipi iz Osijeka koja na svakom koncertu preklinje da odsviraju “Slonove“.

Brucošijada FER-a – Prazna lepinja/Julijan Labrović

Najbolji trap artist na Balkanu oduševljava karizmom i raznovrsnošću koju nam servira u Lepinji. Šuškalo se po dvorištima, a kasnije i obistinilo, da je upravo on misteriozni upitnik na rasporedu. Oko ponoći je raspametio okupljene na sporednom stageu nakon Bore Balboe koji je također odradio izvrstan nastup i upotpunio prijeko potrebnu žeđ za trap beatovima viđenu na svakom većem događaju.

Dok je Lepinja rokala na glavnoj pozornici, u hodniku kod sporedne stvorio se i prvi tradicionalni čep na hodniku faksa. Stari punk znanci i miljenici generacija studoša, Mašinko, dokazali su da nikad neće prestat biti relevantni i voljeni od strane mladenačke publike. Njihove poletne i vesele himne savršena su podloga za studentsku feštu natopljenu pivom i Jegerom.

Brucošijada FER-a – Bore Balboa/Julijan Labrović

Porto morto predstavio je svoju pedesetočlanu postavu dok je Bore Balboa stvarao kaos na drugoj pozornici. Obučeni u vanzemaljske kostime, izveli su uobičajeni, kvazi-art, cirkus koji skreće u milijun smjerova.

TBF ime je koje se, uz z++-a čekalo. Odabir izvođača na Bruciferu dokaz je da organizatori jako dobro poznaju svoju publiku sačinjenu od zagrebačkih, ali i dalmatinskih, slavonskih i ostalih studenata iz svih krajeva Lijepe naše. I južnjaci i sjevernjaci, a vjerojatno i istočnjaci, vole čuti hitove poput plesnog “Veseljka“, emotivne “Nostalgične“ i “Fantastične“, legendarnog “Genija“ i najveće himne bolikurčine, “Odjeb je lansiran“.

Brucošijada FER-a – Porto morto/Julijan Labrović

Splitski hit mejkeri pravo su blago hrvatske suvremene glazbe koji s jednakim interesom mogu napuniti jednu brucošijadu, kao i gradske trgove s djedovima i bakama.

Iako je najpoznatiji Osječanin z++ i dalje, očekivano, nepobjediv i bezgrešan festivalski akt, posljednji paragraf posvetio bih čudu koje se dešavalo na sporednoj pozornici. Kao iz paštete, Hilje je iskočio i pred kraj z++-ovog nastupa da otpjeva njihovu suradnju, ali u manjoj dvorani dešavalo se katarzično iskustvo.

Brucošijada FER-a – z++ i Massimo Savage

Hej Misisipi, gdje si do sad skrivala ovako genijalan bend?

Susjedi iz Beograda, KOIKOI, dali su svaki atom svoje snage našoj publici. Psihodelični indie rokeri i rokerice rasturili su i svima nam, koji smo imali čast naći se na mjestu zločina, raznijeli mozak svojim epskim refrenima, zavodljivim klavijaturama i neodoljivim plesnim dionicama.

Teško je bilo svjesno ignorirati najtalentiranijeg Slavonca na glavnoj pozornici, ali nije mi nimalo žao.

Njihovi singlovi vratili su me u suhousto i bezglavo lutanje po Novom Sadu u šest ujutro prošloga ljeta. Vraćajući se s EXIT-a, glazba ove četvorke stvarala mi je atmosferu na slušalicama dok sam padao s nogu na obali Dunava. Sinoć su me vratili u taj trenutak i natjerali da izvrtim životni film u glavi.

Brucošijada FER-a – TBF/Julijan Labrović

Bez sumnje, bilo je tu fanova koji su došli isključivo zbog njih, ali bilo je i sretnika poput mene koji su se gubili u vrtlogu harmonija i bespućima nekih svojih svemira čije je horizonte tako dobro uglazbio KOI KOI. Dok sam ja bio hipnotiziran, frontmen Marko Grabež bacao je i vrtio svoj prljavo bijeli Telecaster, skakao preko ograde i plesao s publikom.

Bila je ovo vrhunska prilika da se otkrije novi bend i nova, uistinu kvalitetna, domaća indie glazba. Također je bila fantastična završnica jedinstvenog mini-festivala kojem se rado vraćamo svake godine. Čestitke vrijednim volonterima KSET-a na organizaciji!