Koliko ljudi, toliko mobitela
Koncert u Galleryju: Klinac odrasta, a Đorđe nastavlja priču
Bili smo na jednom od dva rasprodana koncerta regionalnog fenomena
Nestanem, nema me godinama pa kad dropujem album je šesti u svetu, govori Đorđe u pjesmi ”CP Company”, i na neki način je u pravu. Koliko god „izbivao“ sa scene dok se o njegovu idućem potezu ništa ne zna, upravo u toj izoliranosti leži njegov genius, što je potvrđeno svaki put kad bi se povukao i potom vratio s novim albumom, u kojemu je sadržana surova iskrenost, samokritičnost, sveprisutno preispitivanje samog sebe i borba s onime što nam se svakodnevno nameće, a Đorđe pokazuje što sve ima protiv.
Još kao Klinac snimao je pjesme prožete iskrenom, emotivnom lirikom u kojoj se dotiče raznih situacija, razmišljanja i osjećaja koji ga muče, ali on otvoreno govori o njima i ne skriva mračniju stranu sebe. Upravo se zbog toga slušatelji mogu povezati s njegovom glazbom koja prenosi osjećaje o kakvima se nerijetko šuti, teme koje se guraju pod tepih i problematiku o kojoj se ne priča dovoljno te se iz ovog ili onog razloga drži u sebi, ali jednom puštena van kroz glazbu ona poprima oblik onoga s čime mnogi mogu suosjećati.
View this post on Instagram
Uzevši u obzir to da se glazbom počeo baviti još u ranim tinejdžerskim godinama, Đorđe je već tada postavio svojevrsne temelje na kojima je nastavio graditi svoj glazbeni put. Svoj prvi EP Pre Noći objavio je 2018., potom je 2019. godine uslijedio album U Noći na kojemu su se našle neke od njegovih do danas najbolje prepoznatljivih pjesama – ”Tišina” i ”Molitva”. Iste je godine ostvario suradnje s Yungkulovskim na traci ”Nova Lova” te Hiljsonom Mandelom na ”95”, kao i samostalni singl ”Pravila”. Sve spomenuto osiguralo mu je prepoznatljivost na regionalnoj glazbenoj sceni, a teme koje provlači kroz svoje tekstove osigurale su mu vjernu bazu fanova i naklonost publike.
Nepokolebljiva iskrenost
Početkom 2020. godine izbacuje album prioriteti, čijih osam traka jasno pokazuju prioritete mladog, tada devetnaestogodišnjeg Klinca, a spomenuti je album između ostalog donio jednu od publici omiljenih pjesama – ”kiša”. Kao što je i započeo, Klinac nastavlja iskreno, na trenutke i surovo oslikavati stvarnost stihovima. Ne boji se poraza, jer Porazi su pobede jer završe k’o lekcije, kako kaže u pjesmi ”trofeji”. Kroz vividne opise i oštru kritiku barem se na neki način odvaja od onoga što ne želi biti, a približava onome što mu je u cilju.
A ako je neku kritiku na sebe, društvo i svijet tada izostavio, Đorđe je sve istresao na albumu Borba objavljenom 6. siječnja 2023. godine na njegov 22. rođendan. I prethodna dva albuma ugledala su svjetlo dana na Đorđev rođendan, a Borba je drugi uzastopni album bez gostovanja. Ujedno i prvo izdanje na kojemu je potpisan svojim pravim imenom, Đorđe je pokazao kako više nije klinac, ali kao Klinac je započeo priču i od početka do danas držao se svoje nepokolebljive iskrenosti koja ga je dovde i dovela. Od pseudonima Klinac simbolično se oprašta na zadnjoj pjesmi s albuma, u kojoj su jasno prepoznatljive reference na film Fight Club, kao i borba sa self-destructive mislima i ponašanjem, u trenutcima kada je Đorđe sâm sebi najveći neprijatelj. Smisao featurea sa samim sobom prikazuje njega kao protivnika sebi, osobu koja je bio nekada, ali i činjenicu da od sebe ne može pobjeći (Upoznao sebe i u najtanji sloj / Bežim od prošlog pakla onda napravim nov / Gde god pobegnem, u ogledalu isti lik / Ja ćutim, a on govori mi „Ti si kriv“)
Na svoj način, ljudi koji ga slušaju mogu suosjećati s Đorđevim bijesom i mržnjom prema sebi koja se manifestira na razne, nekad čak i neprimjetne načine. Nečujno se uvuče u misli i postane teret svemu što osoba jest, podmuklo narušava svijest i ne dopušta joj da se pomakne s točke gdje je toliko navikla na bol, da je i sama sebi počinje stvarati. Najsurovije dosad, s jasnom porukom i pričama o vlastitom iskustvu koje isprepliće s mnogim referencama na ranije spomenuti film Fight Club, Đorđe u stihove pretvara trenutke kad ima osjećaj kao da je na vrhu svijeta, a već sljedeći trenutak na samom dnu ispod svega što je izgradio.
Rekordno rasprodani koncerti
Mračna realnost u kojoj se nalazi Đorđe kao subjekt, s instrumentalima i produkcijom odrađenim na višoj razini od svih projekata dosad; zbog čega se dâ zaključiti kako je ovaj mladi artist i producent napredovao i produkcijski i u smislu tekstova, kojima na novom albumu pristupa zrelije, ali i dalje s iskrenošću i svojevrsnom arogancijom pomiješanom sa samokritičnošću, koja je u njegovom stvaranju oduvijek prisutna. Đorđe je većinski dio svoje glazbe, osim pisanja tekstova, i producirao sâm, što spominje na nekim starijim stvarima, primjerice na pjesmi ”Led” – Beatovi, tekstovi, vocal recording, na to mix & master / ej, sve, sve radim sam i ja branim tu scenu kao Sarajevo Valter te Ja sa sobom i sa mnom u studiju – sveto trojstvo iz pjesme ”6”.
U izoliranosti i usamljenosti nerijetko nastaje najbolja lirika, a to je često i potrebno kako bi pojedinac pronašao trenutak mira i kroz svoje se stvaranje bolje upoznao sa samim sobom, kao i sa svijetom oko sebe. Unatoč progovaranju o osobnim iskustvima i osjećajima koje dijeli kroz svoju glazbu, o Đorđu se zapravo ne zna puno, i to čini dio njegove persone skrivene iza nekoć prepoznatljive šilterice, a danas s kapuljačom i naočalama koje mu skrivaju lice dok na stageu govori sve što drugi ne smiju, a ponekad izviri i osmijeh koji, kao takav, u pojedinim trenutcima kaže dovoljno.
Dovoljno je reći da je u kratkom roku rasprodao prvi koncert u Gallery Clubu u Zagrebu 5. travnja, nakon čega je dodan još jedan koncert koji je održan sljedeći dan, 6. travnja. Interes za njegovom glazbom u Hrvatskoj je velik, što pokazuje činjenica da je svaki nastup na hrvatskim koncertnim prostorima dosad rasprodao u rekordnom roku, uključujući nastupe u Rijeci i Osijeku, kao i prijašnje nastupe u Zagrebu te na Krku.
Publika upitnog motiva
Bila sam na prvom od dva koncerta koji je Đorđe održao u Zagrebu prošli tjedan, i unatoč tome što je s nastupom počeo tek pred jedan sat ujutro, masa u publici spremno ga je dočekala. Spremno možda više mobitelima koji su skoro konstantno stajali u zraku i zaklanjali pogled na ono što se događa na stageu, a manje poznavanjem tekstova pjesama, što mi je kao nekome koga iskreno zanima glazba i sâm koncert bilo pomalo koma za vidjeti. Smatram da je glazba kakvu stvara Đorđe takva da zaslužuje slušanje, a na pojedinim dijelovima zaslužuje i tišinu kako bi se emocija u cijelosti prenijela kroz pjesmu. Ako netko ne može razumjeti kad je trenutak za to, trebao bi ga barem s pažnjom pratiti u izvedbi i dati mu da ima svoj trenutak bez da mu bljeskalice neprestano blicaju u oči. Ne znam kako se Đorđe osjeća po pitanju toga, ali meni je cijela ta vojska mlađe publike naoružane mobitelima djelovala pomalo napadno, ali i neobzirno prema ostalima u publici koji su došli uživati u koncertu bez potrebe za digitalnim dokumentiranjem svega što se događa.
Đorđe u Galleryju / Franko Kelam
Za razliku od njih, Đorđe je bio obziran i prema masi u prvim redovima pred stageom, kao i prema ekipi iza njega u nešto manjem prostoru koji je predstavljao backstage, te se kroz konstantno kretanje tijekom nastupa okrenuo u svakom smjeru kluba i u nekoliko navrata pustio publiku da pjeva umjesto njega. Shoutout onim ljudima koji su riječima znali „nadopuniti“ kada je trebalo, a onima koji nisu znali prepoznati iste preporučujem da ponovno preslušaju Đorđevu diskografiju i uvide da glazba ostaje kao emocija i iskustvo kroz koje imamo priliku nešto naučiti, a kako bismo naučili prvo moramo slušati.
Intimna izvedba
Oni koji su slušali na koncertu čuli su Đorđev odličan presjek pjesama s Borbe u kombinaciji s nekoliko starijih stvari s prethodnog albuma prioriteti, kao i suradnje s Fabergeom i Venokom – pjesme ”CP Company” i ”Klaviri” s Fabergeova albuma Sirene. Ističem spomenute izvedbe kao neke od stvari koje sam najviše htjela čuti uživo upravo zbog Đorđeva versa i cjelokupnog nastupa, koji je zaslužio veću angažiranost prisutnih, iako je tijekom ponekih, nešto poznatijih stvari ipak bilo iznimaka i ljudi koji su zapravo znali riječi. Jedna od njih je ”Dylan Blue”, koja se istaknula kao jedna od najbolje prihvaćenih pjesama s Borbe. Iako mi se boljim scenarijem za slušanje ove pjesme uživo činilo to da se sva svjetla ugase i neprestano snimanje publike barem tad prestane, to se nije dogodilo, no većinski dio prisutnih je stihove prepoznao i pjevao zajedno s Đorđetom.
View this post on Instagram
Poseban hype izazvala je pjesma ”Nije ljubav za nas”, a za one koji su naslov pomiješali s drugom pjesmom ”Ljubav nije za mene”, prva je zapravo izazvala veću buku u publici. Ako sam setlistu dobro složila, čuli smo sve stvari s albuma Borba osim istoimene pjesme i ”Mida”, a Đorđe je sveukupno izveo nešto više od dvadeset pjesama.
Na samom kraju divljanje je postepeno minulo, a Đorđe je izveo pjesmu ”kiša” i time zaključio prvi od dva koncerta u Zagrebu. Tijekom spomenute pjesme dio ekipe u backstageu sjeo je na kauče zagrlivši jedni druge, a intimnu su izvedbu popratile bljeskalice koje su ovaj put ipak razumljive. Đorđe zna kako voditi masu kroz koncert, možda je i naviknut na ponašanje dijela publike koje je meni bilo malo too much, ali ne mogu osporiti da je i to djelomično razumljivo, ipak su došli na koncert s kojega žele imati i audiovizualno sačuvanu uspomenu. Prije nekoliko godina nisam ni očekivala da ću imati priliku slušati Klinca/Đorđa uživo, no njegov koncert u Osijeku prije dvije godine i ovaj u Zagrebu pokazali su se vrijednim čekanja.
Na kraju mogu reći da mi je jasna želja publike da sve digitalno zabilježe.
Ipak i ja bilježim, ali kroz riječi.
