Moćna izvedba u kanonu s vremenskim prilikama

Kajana Pačko i Danijel Detoni / Foto: DLJI

Na samom smo kraju 74. Dubrovačkih ljetnih igara, a čast zatvaranja ovoljetnog koncertnog programa u Kneževome dvoru 23. kolovoza pripala je Kajani Pačko i Danijelu Detoniju. Članovi ovog dua, čija je dugogodišnja suradnja rezultirala nizom koncerata na domaćem terenu kao i u inozemstvu, ali i nekolicinom nosača zvuka, u Dubrovniku su također rado viđeni gosti; iako im je ovo prvi nastup u Gradu s velikim G u obliku dua, u zadnjih su nekoliko godina samostalno ostvarili nemali broj suradnji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, uz nastupe na Igrama u različitim sastavima.

Pačko i Detoni festivalsku su publiku počastili tehnički ,,ispeglanim“ i interpretativno bogatim izvedbama raznovrsnoga programa široke lepeze tehničkih i glazbenih zahtjeva

Ovaj put kao duo, Pačko i Detoni festivalsku su publiku počastili tehnički ,,ispeglanim“ i interpretativno bogatim izvedbama raznovrsnoga programa široke lepeze tehničkih i glazbenih zahtjeva, posvećenima nedavno preminulom violončelistu i pedagogu Valteru Dešpalju.

Foto: DLJI

Klimatska asonanca

Započevši koncert skladbom Assonance 1 Dubravka Detonija (koji je koncert slušao iz prvog reda) umjetnici su djelovali u kanonu s vremenskim prilikama tog dana; poslijepodnevni oblaci i grmljavina raspršili su se i Dubrovniku pružili jedan od ljepših zalazaka sunca u posljednje vrijeme, a početak Detonijeva djela svojom je zloslutnom naravi duplirao nevrijeme. Opetovano korištenje proširenih izvedbenih tehnika u dionici klavira u ulozi nevremena rasvijetlila je međuigra klavira i violončela u kojoj se očituje upravo naslovna asonancija.

Foto: DLJI

Potpuno raščišćenje vremena uslijedilo je tijekom izvedbe Sonate za klavir i violončelo, op.5 br. 1 Ludwiga van Beethovena, i to već na samom početku teme u dionici violončela; zvonki rastavljeni tonički akord ubrzo je bio obogaćen brzim pasažama u Detonijevoj egzaktnoj izvedbi. Valja ponovno spomenuti vremenske uvjete te ljetne večeri; visoke temperature u atriju Dvora značile su da su izvođači nakon svakog stavka (a u slučaju ronda iz Beethovenove sonate praktički i nakon svakog kupleta) bili primorani prebrisati čela i instrumente.

Foto: DLJI

Majstorstvo artikulacije i fraziranja

Poslije kratkog predaha, Pačko i Detoni su se vratili na pozornicu sa šest Brahmsovih pjesama u obradi Norberta Saltera i Davida Geringasa za violončelo i klavir pa je tako publika mogla čuti neke poznate i manje poznate skladbe u nešto drukčijem ruhu. Interpretacijski je tu do izražaja najviše došlo upravo violončelo Kajane Pačko, bogatim, zaobljenim tonom. S druge strane, svoje majstorstvo artikulacije i fraziranja umjetnica je demonstrirala u sljedećoj skladbi, ali o tome u nastavku.

Foto: DLJI

Program ovogodišnjih Igara teško da je mogao proći bez bar jednoga djela Dore Pejačević, stogodišnjica čije smrti je ove godine bila popraćena nizom koncerata i drugih prigoda. Pačko i Detoni tu su obljetnicu također proslavili nizom koncerata na kojima su s inozemnim kolegama izvodili djela dvaju značajnih ženskih skladateljskih imena, Dore Pejačević i Fanny Hensel, a za ovaj su koncert pripremili skladateljičino jedino djelo za ovakav sastav, Sonatu za violončelo i klavir u e-molu, op. 35, dostojno prenijevši puninu njenoga istančanog melodijskog, harmonijskog i ritamskog jezika.

Publika mogla čuti neke poznate i manje poznate skladbe u nešto drukčijem ruhu pri čemu je interpretacijski do izražaja najviše došlo violončelo Kajane Pačko

Za bis, duo je još jednom potvrdio posvetu izvevši Omaggio a Bellini Pavla Dešpalja, u aranžmanu njegova brata, nekoć violončelističina profesora, Valtera.

Foto: DLJI

Glazbenici bez publike

Završetak još jednog ciklusa koncerata u Dvoru zahtjeva bar jednu kratku rekapitulaciju glazbenog programa ovogodišnjih Igara. Dakako, kvalitativno je on bio na zavidnoj razini, od očekivano odličnih koncerata, kao što su bili oni Andrasa Schiffa, Zagrebačkih solista, trija Filjak/Runge/Tudor ili Camerate Royal Concertgebouw Orchestra, do nešto manje očekivanih ali ništa manje impresivnih, poput izvrsnog recitala Nicolasa Alstaedta ili dvojca Aylena Pritchina i Maxima Emelyanycheva.

Na meniju se ovoga ljeta našla i dojmljiva povijesno obaviještena izvedba ansambla {oh!} pod vodstvom Martine Pastuzske, a Mariza je svojim nastupom na taraci tvrđave Revelin izvanredno nastavila niz koncerata neklasične glazbe.

Ovaj se put kao stanoviti problem, možda neočekivano, pojavio nedovoljni interes publike; preveliki broj ovogodišnjih koncerata jednostavno se nije odvio pred dovoljnim brojem slušatelja. Pretpostavkama zašto je to bilo slučajem ovdje ipak nije mjesto, samo lamentacijama što neke istinski odlične umjetnike nije dočekala brojnija publika i nadom da će novo vodstvo Igara sljedeće godine u programsku koncepciju unijeti prijeko potrebno osvježenje.

Zaključujemo s nadom da će novo vodstvo Igara sljedeće godine u programsku koncepciju unijeti prijeko potrebno osvježenje

Ipak, ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre nisu još sasvim gotove, a preostao je još samo jedan koncert, i to tradicionalna operna gala ispred Katedrale.