Festival Snimi (n)ovo u KSET-u: na mladima rock ostaje
Prvi festival Snimi (n)ovo mlade izdavačke kuće El Records u zagrebačkom klubu KSET predstavio je nova lica rock scene, ali ujedno je bio i jedan od najznačajnijih glazbenih događaja ove godine.
KSET ni na nastupima određenih starih i(li) afimiranih bendova nije privukao broj posjetitelja koliko nastupna imena El Recordsa ove večeri. Jasno, usporedbe nisu kvalitativne, a ni ne zanemarujem brojnost izvođača koje su pratili njihovi vršnjaci-poznanici.
Izblijedljele crne majice i izlizane crne traperice rubova tik do zaprljanih starki imaju nostalgičnu jeku iz nekih sada već davnih ranih 2000-ih kada su prizori grupiranih mladih alternativaca bili uobičajeni. Ali ne i danas. No oko KSET-a su mladi rockeri u starom značenjskom smislu pripadanja supkulturi pokazali svoj prkos vremenu i pripadanje novom ciklusu.
Odabir KSET-a prikladan je za smotru svježe potpisanih mladih rock bendova u smislu adekvatnog kapaciteta, ali i kao lokalni i sada već kultni hram alternative i undergrounda.
Organizator festivala El Records novu je nišu pronašao s demografijom dobi 16-26 godina, sačinjenih od (bivših) polaznika glazbene škole El Musicante koji svoje obrazovanje sljubljuju s (budućom) profesijom. Kolegica Ivana Lulić u razgovoru je s akterima El Musicante najbolje opisala priču ovog izdavača:
“Tomislav Šnidarić, vlasnik El Musicantea alternativnoj sceni poznat kroz bendove Ruiz, Go No Go, Untold i Yes Pes, prve je učenike okupio krajem 2014. godine. Okuplja preko 200 djece i mladih pokušavajući im sa suradnicima prenijeti znanje, vještine i ljubav prema kvalitetnoj popularnoj glazbi, uključujući klasičnu i filmsku muziku. Ipak, njegovo je specijalističko područje autorska glazba, zbog koje je i pokrenuo s nekadašnjim učenicima izdavačku kuću kako bi priča živjela dalje i išla naprijed.”
U KSET-u su ovog svibanjskog četvrtka ispunjenom mirisima svježe procvjetale bazge i ljetne prašine nakon nekoliko zajedničkih lokalnih koncerata ‘zagrijavanja’ nastupili Linija 109, Wilhelmina Agnes & The D.O.L.L.S., Jabadera i Slanci.
Linije 109
Warm-up Linija 109
Kako sam morao lećom oka i snimačem uha snimiti (n)ovo, parkirao sam se pred pozornicu ugodno ispunjenog KSET-a kada su festivalski led probile djevojke demo bena Linija 109. Nazvane prema zagrebačkoj autobusnoj liniji između Črnomerca i Dugava, warm-up trio je izveo svega dvije pjesme u maniri klasičnog punk rocka.
Vidljiva trema opravdavana je rasporedom nastupanja kao i brojnošću oči uprte u bend. Vokalistica i gitaristica Sara Vorberger mlada je nada i oca bubnjara Brune Vidovića Vorbergera, člana rock benda Peach Pit, odnosno eksperimentalnih ansamblova Cul-de-Sac i Franz Kafka Ensemble. No za prvi nastup od nekoliko minuta djevojkama treba aplaudirati i potaknuti ih na daljnje muziciranje koje će ih dovesti do nekih novih i čvršćih formacija. Odnekud treba krenuti, a ako ste već na prvu natjerale frendove na skakanje, onda znači da elana ima.
Neslužbeni headliner večeri: Wilhelmina Agnes
Prvi službeni act i headliner večeri bila je glam rockerica Wilhelmina Agnes – 15-godišnji wunderkind nevjerojatne glazbene zrelosti za svoju dob i osobu bez scenskog iskustva ovakve vrste. Školovana violinistica jest kantautorica koja je potpisala svoj cjelokupan korpus pjesama, a za sve je instrumente također sama napisala glazbu. Campy nastup prikazao je njezinu inspiraciju Bowiejem čije manirizme iz Ziggyjeve faze svjesno ili nesvjesno replicira, a dodatno potencira takvu estetiku svojom frizurom i šljokičastim outfitom kojim postaje središnja figura svog nedavno oformljenog benda The D.O.L.L.S. Wilhelmininu glazbenu pratnju čine Vjeko Zuhrić-Novaković (bubnjar), Viktor Petrina (gitarist), Vilim Petrina (bassist) i Lucija Bilić (gitaristica).
Wilhelmina Agnes & The D.O.L.L.S.
Prvijenac State of Mind predstavljen je uvjerljivošću iskusne glazbenice, ophodeći se publikom među svakom od pjesama, osmišljavanjem poetskih intermezza kojima svilenkastom teatralnošću šiva svoj prvi veći rock nastup, pritom pokazujući smirenost i staloženost.
Prva formacija njezina benda The D.O.L.L.S. zasigurno neće biti konačna, ali i u inicijalnom stadiju bendovskog medenog mjeseca djeluju sinkronizirano i harmonično, a pritom svatko ima i svoju karakternu funkciju, ponovno prizivajući Spiders From Mars kao glazbenomitološku formaciju kojom se nadahnjuju, a konačnu potvrdu dobivaju u žeđanju publike za bisom. Wilhelmina Agnes izvanserijski je dragulj ne samo El Recordsa nego i domaće rock glazbe kojoj su ovakav talent u njezinoj dobi dvosjekli mač: neočekivana glazbena zrelost manje će biti presudna kreativnom razvitku negoli strategija i logistika razvoja. Nadam se da će upravo one biti vrlo usmjerene i osobno kontrolirane kako je lovorike, ali i poslovni potencijal ne bi preplavili.
Jabadera
Jabadera: scenska opuštenost
Jabadera kao najzvučnije ime El Recordsa s najviše samopouzdanja stupaju na pozornicu kao veterani glazbene škole i predstavnici samog izdavača s većim koncertnim iskustvom od prethodnih kolega. Bend čine Valentina Ević (vokal i gitara), Sara Klikić (bubanj), Lovro Gojčeta (gitara) i Vid Penezić (bas), a nastao je prije tri godine u školi gitare El Musicante Tomislava Šnidarića čije ih je iskustvo u bendovima konkretno formiralo za scenski nastup, a koji je četvorci jednako prirodan kao i prethodnoj glazbenici.
Autorski je rock bend KSET-u podastro glazbene kreacije s EP-ja Najbolje što znam, a ksetovsku je publiku počastio i premijerom nove pjesme na engleskom jeziku za čije ćemo studijsko izdanje na Glazba.hr naćuliti uši u nadolazećem periodu. Jabadera nakon nekoliko transformacija s članovima benda zrači scenskom opuštenošću i užitkom u nastupu. Bez premca ih se može promatrati kao gitarski rock bend prema nastupu u KSET-u gdje bend pokazuje svoje afinitete prema distorziji i riffovima kakvi su vladali scenom na prijelazu stoljeća i početkom milenija. Jabadera s natruhama protestnog zvuka i lirike ima potencijala izrasti u regionalni bend prepusti li se istraživanju svog zvuka i očuva li dosljednost.
Slanci
Slanci i riffovi
Finalni nastup prepušten je Slancima – bendom s najviše staža među line-upom – kojima je dobrano zagrijan i pripremljen teren za novo predstavljanje publici. Skakanje na ramenima, divljanje i skromno poganje pred pozornicom znači da su Slanci došli do uha publike. Alt-rockeri s ukusom za oštre riffove stoje uz bok Jabaderi. Nije nimalo neobično vidjeti ih u sličnoj maniri s obzirom na mentorstvo voditelja izdavačke kuće, kao i paralelan i partnerski rad na pozornici i izdavaštvu. Slance, spomenimo, čine Ivona Ević (vokal, električna gitara), Nada Brigić (električna gitara), Patricija Runjak (bubnjevi) i Ivan Krajač (bas gitara).
Pjevačica i gitaristica Ivona Ević dominantan je element benda ne samo sa svojim raspjevanim i dobro kontroliranim vokalom, nego i električnom gitarom postavljenom u prvi plan. Na njoj je sva težina izvedbe, ali nedostaje joj, kao i cjelokupnom bendu pozorničke živosti i elana slične onima njihove publike.
Zašto je festival domaćih adolescenata jedan od najvažnijih glazbenih događaja prve polovice 2022. godine?
Na kraju dvosatne svirke, festival El Recordsa Snimi (n)ovo uspješno je predstavio svoje mlade uzdanice zavidne radne etike posljednjih godinu i pol dana koji su publici, premda sačinjenoj većinom od obitelji, prijatelja i poznanika, odaslali poruku da nisu svi pripadnici mlađe generacije letargični, pasivni TikTokeri, da nisu svi adolescenti potonuli u smoli jednoličnog trapa i katranu nakaradno ispraznih narodnjaka; da svi ne podliježu trendovima šupljeg kapitalizma u kulturi spektakla.
Jim Morrison je prekrižio rock kao žanr još 1969. godine, a žanr bi kontinuirano uskrsao kroz gitare, bubnjeve i grla nadolazećih generacija, nadograđujući se pozivom na tradiciju i upisivanjem novih mladenačkih impulsa u njegov zvuk. Dok društveni trendovi jamče dominaciju svakodnevnih lakoprobavljivih formi, u nišama poput ove pronalaze se rukavci za struju rocka koja bi svoje korito i ušće mogla naći na nekom novom terenu generacija koje će protestirati protiv uniformiranosti. Večer u KSET-u sugerirala je takav potencijal.
Kako El Records ima i podružnicu na Krku, nakon dosadašnjih napora i rada glazbenika u glavnome gradu, nakon produktivnog mini-festivala u KSET-u, želimo vidjeti nastavak konstruktivne priče transformativnog potencijala za domaću glazbenu scenu, potencijala za revitalizaciju rocka kao žanra i estetike silazne putanje u nas. Kao i uvijek, klišeji su klišeji s razlogom, ali na mladima svijet doista ostaje, koliko god da ih izgradile legende.
