Gibonni u Areni Zagreb -18 tisuća duša kao jedna i drugi put
Osamnaest tisuća duša disalo je kao jedna i na drugom od dva velika koncerta Gibonnija u Areni Zagreb
Gibonni je okupio svoje ljude, svoj krug istomišljenika u poimanju ljubavi, ujedinjenih u emociji života kroz koji hrabro hodaju uz sve Gibine verse i note, jer, nebo strpljive voli.
Gibonni u Areni Zagreb/Matej Grgić
Neki ovo umjetničko srce poznaju čitav život, neki su ga u punom sjaju dobili priliku upoznati tek sinoć, jer je Gibo slaveći trideset i pet godina karijere na jednom mjestu okupio baš sve generacije koje su s jednakom strašću proživljavale svaki trenutak skoro trosatnog programa glazbenog putovanja.
Putovanja vremeplovom na čijim postajama svatko s pažnjom zastane i prisjeti se važnog trenutka, bilo lakog, bilo teškog, gotovo uvijek izuzetno upečatljivog i definirajućeg za osobu koja je sinoć bila samo fizički prisutna u Areni Zagreb. Jer, duše su bile u nekoj drugoj dimenziji, u nekom katarzičnom međuprostoru koji je riječima neopisiv, a u koji vas može uvesti samo Gibo. Nesebično i s velikom radošću, kao najbolji je domaćin pjesmama zagrlio baš svakog pojedinca i pružio mu iscjeliteljsku večer za pamćenje.
Gibonni u Areni Zagreb/Matej Grgić
Svi su putevi sinoć vodili do Arene Zagreb, stoga su gužve prije koncerta bile poprilične, no s prvim taktovima “Sreće”, sve su svakodnevne nedaće ostavljene izvan velikih vrata Arene. Zbog užurbanog načina života, često zaboravljamo živjeti u trenutku, uopće se osvrnuti na sadašnjost, opterećeni promjenjivom prošlošću i nepredvidljivom budućnošću, no Gibonni je natjerao baš sve prisutne da barem na jednu večer žive u potpunosti u sadašnjem trenutku, neopterećeno, bezbrižno.
Danas je to uistinu prava privilegija, a kada se tome doda vrhunska glazbeno-scenska produkcija, možemo biti sigurni da je ovakav događaj jedan od onih koji će se za desetak, dvadesetak, pedesetak godina nazivati – legendarnim ili kultnim.
Gibonni u Areni Zagreb/Matej Grgić
Pratili su ga vrhunski glazbenici, uigrani bend koji se međusobno itekako razumije, bez obzira s koje strane svijeta dolazi. Jer, Gibo je poznat po znatiželjnom glazbenom eksperimentiranju s glazbom iz raznih krajeva svijeta, svjestan da umjetnost ne poznaje granice te da govori univerzalnim jezikom ljubavi kojeg svaki čovjek razumije. Iz daleke je Etiopije ugostio Haddisa Alemayehu Haddinqa s kojim je izveo “Kišu (ZINAAB)”.
Na pozornici su jedna velika obitelj u kojoj jedno bez drugoga ne može, jer svačiji doprinos upotpunjuje čaroliju na vlastiti način, zbog čega je doživljaj kompletan. Rame uz rame pored Gibe njegov stalni suputnik i aranžer mnogobrojnih djela ove jedinstvene i dugogodišnje karijere, Nikša Bratoš na gitari.
Maya Azucena je na Gibin poziv u Hrvatsku stigla danas već davne 2005. godine te su od tada “Mirakul”, “Oprosti” i “Posoljeni zrak i razlivena tinta” gotovo nezamislivi bez njezinog snažnog vokala i karizme koja osvaja na prvu.
Gibonni u Areni Zagreb/Matej Grgić
Oni čine pravu stvar, kakvu je danas u doba prolaznih i jednostavnih hitova, uistinu teško pronaći. Matija Dedić na klaviru je u Arenu je donio intimnost jazz klubova posebnim instrumentalnim aranžmanom u pjesama “Nisi više moja bol”, “Divji cvit” i “Dvije duše”.
“Ako me nosiš na duši” publika je s Gibom otpjevala acapella, dok je posebno emotivno bilo izvođenje pjesama “Sve još miriše na nju” i “Lutka za bal” na kojima se na gitari pridružio njihov autor Husein Hasanefendić Hus i Marijan Brkić kada su se svi zajedno prisjetili Akija Rahimovskog. Gibo se prisjetio i Arsena i Dine Dvornika i Massima koji su također utjecali na njegov umjetnički put.
Light show te je večeri bio na svjetskoj razini, dostojno je pratio svaki odsvirani ton te itekako pridonio spektaklu. Zvuk je također bio na iznadprosječnoj razini za Arenu Zagreb dok su video zidovi omogućili da i oni iz najudaljenijeg kutka Arene ne propuste niti jedan događaj na pozornici.
Gibonni u Areni Zagreb/Matej Grgić
Kao gost se Gibi pridružio i Damir Urban, kojeg pothvat zagrebačke Arene čeka u lipnju ove godine dok je najsnažniji vrhunac večeri zasigurno bila izvedba pjesme “Zlatne godine” kojom su žestoko protresli dvoranu, jer je publika uspješno nadglasala bend. I, pred sam kraj, simbolično, “Hodaj”, na vrhu kule, na samoj sredini dvorane.
Uz snažnu poruku kojom bismo se svi trebali voditi i kada glazba utihne, kada se svjetla ugase i kada izađete iz Arene u stvarni svijet prepun izazova. Jer, jedno smo na vani, a drugo smo iznutra.
Nakon jedinstvenog dueta pjesme “Budi moja voda”, “Amazing Grace” i legendarne “Cesarice”, nakon tri puna sata, došlo je vrime da se pomirimo sa svitom i krenemo dalje svojim putem.
Gibonni iz nas na površinu izvlači ono najbolje iznutra, što je u petak, 10. ožujka i ponovio ponovno rasprodavši Arenu. S istom setlistom Gibonni je još jedanput oduševio postavivši visoko letvicu za produkcijske dosege domaćih koncerata. Razlika u odnosu na prvi koncert bio je i nastup Amire Medunjanin koja je u duetu s Gibonnijem izvela “Ako me nosiš na duši”.
