Glazbena svečanost HDGU-a i HDS-a

Svečanim ozračjem, hrvatskom glazbom i glazbenicima bila je ispunjena Mala dvorana Vatroslava Lisinskog, jučer, 10. lipnja, zahvaljujući udruženim kreativnim i organizacijskim snagama dvaju najstarijih hrvatskih udruženja profesionalnih glazbenika, Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Hrvatskog društva skladatelja, u povodu zajedničkog obilježavanja osamdeset godina njihova postojanja.

Nakon osam desetljeća sustavne posvećenosti glazbenom stvaralaštvu i izvodilaštvu, logična je i hvalevrijedna inicijativa zajedničke proslave visoke obljetnice dviju stožernih udruga hrvatskog kulturnog prostora

Foto: Matej Grgić

Nakon osam desetljeća sustavne posvećenosti glazbenom stvaralaštvu i izvodilaštvu, logična je i hvalevrijedna inicijativa zajedničke proslave visoke obljetnice dviju stožernih udruga hrvatskog kulturnog prostora, o čemu su uoči koncerta govorili i glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, Antun Tomislav Šaban i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, Filip Fak.

Foto: Matej Grgić

Od utemeljenja 1945. godine i prvih predsjednika ‒ Ive Tijardovića (HDS) i Milana Sachsa (HDGU), oba društva sustavno skrbe o pravima i zaštiti struke, a sve s ciljem podrške hrvatskom glazbenom stvaralaštvu i izvodilaštvu. Okupljajući respektabilan broj istaknutih hrvatskih skladatelja i glazbenika, oba društva predano organiziraju cijenjene i prepoznatljive koncertne cikluse i festivale, dodjeljuju nagrade i priznanja istaknutim članovima, istodobno otvarajući prostor za novo i svježe te približavajući glazbenu umjetnost mlađim naraštajima.

Oba društva predano organiziraju cijenjene i prepoznatljive koncertne cikluse i festivale, dodjeljuju nagrade i priznanja istaknutim članovima, istodobno otvarajući prostor za novo i svježe

Simbioza interpreta i skladatelja

Svečani obljetnički koncert u dvosatnom je vremenskom okviru pružio dinamičan presjek hrvatskog glazbenog stvaralaštva i izvodilaštva, okupivši niz istaknutih hrvatskih glazbenika koji su zablistali u izvedbama odabranih ostvarenja hrvatskih skladatelja, od onih već ustoličenih u standardnom koncertnom repertoaru, do dvije praizvedbe. Slavljeničku koncertnu večer otvorile su violončelistica Monika Leskovar i pijanistica Martina Filjak, ekspresivnom, pjevnom izvedbom elegije za violončelo i klavir, Rêverie, op. 49, zrelog ostvarenja Blagoja Berse.

Foto: Matej Grgić

Uslijedio je dojmljiv solistički nastup Monike Leskovar, uz izvedbu virtuozne skladbe Srđana Dedića, Hey Pearl!, koju je upravo ona praizvela na Muzičkom biennalu Zagreb 2007. godine, a koja je ovom prigodom bila i prigodna čestitka u povodu skladateljeva šezdesetog rođendana.

Ivana Kuljerić na vibrafonu i Mia Elezović za klavirom donijele su maštovitu izvedbu Toccate za vibrafon i klavir Igora Kuljerića, njegovog prvog solističkog djela za udaraljke i jedne od Ivani najdražih skladbi, ujedno i prve koju je praizvela.

Foto: Matej Grgić

Dvije praizvedbe

Kako ni svečani koncert ne bi prošao bez praizvedbe, pobrinuo se Mladen Tarbuk, čije su potresne Dvije samoubilačke, pjesme na stihove Sergeja Jesenjina i Marine Cvjetajeve s uvjerenjem praizveli bas Aleksej Tanovitski i sopranistica Marta Schwaiger, uz Miju Elezović za klavirom. Skladan na poticaj Marte Schwaiger, ciklus čine dvije pjesme ‒ Doviđenja, dragi, doviđenja Sergeja Jesenjina i Molitva Marine Cvjetajeve, a mračnu temu skladatelj pojašnjava u popratnom opisu: „Bila je 2022., godina izlaska iz pandemije i početka ruske agresije na Ukrajinu. Svijet je (p)ostao beznadno mjesto u kojem nema mjesta za Nadu, tu iskonsku ljudsku potrebu koju je 21. stoljeće ugušilo raznim trikovima, od fenomena globalnog mravinjaka čovječanstva do naplavljanja ljudskih umova nazoviumjetničkim otpadom. Martin izbor došao je u pravi trenutak: oproštajni zov velikog pjesnika, čovjeka koji je, usprkos kratkoći svog zemnog bivanja, upoznao život u njegovoj punini, i strastveni krik za Smrću djevojke koja život gotovo da nije okusila, činjenica da su si oboje oduzeli život, dijelom pod nerazjašnjenim okolnostima, pozadina njihovih osobnih tragedija oslikana beznađem društva koje prezire vrijednost ljudske egzistencije ‒ sve se slilo u ove dvije kontrastne pjesme. (…)“

Foto: Matej Grgić

Skladnom i živopisnom izvedbom Plesa sablasti, za dvije harfe, op. 92 Ivane Lang, u redakciji Diane Grubišić Ćiković, Duo Ćiković (Diana Grubišić Ćiković i Veronika Ćiković) zaključio je prvi dio koncertne večeri.

Foto: Matej Grgić

Početak drugog dijela svečanog koncerta bio je u ozračju još jedne praizvedbe ‒ skladbe Tempus fugit, za čembalo Davorina Kempfa, posljednjeg skladateljevog ostvarenja iz 2022. godine i prvog pisanog za čembalo solo. Nakon skladateljeve smrti, njegova udovica pronašla je na klaviru partituru koju je Davorin Kempf izvorno namijenio Pavlu Mašiću, a upravo on je tom cikličkom, trostavačnom (nedovršenom) ostvarenju, proteklog utorka udahnuo koncertni život. Od improvizatorskih, virtuoznih pasaža, preko meditativnog, smirenog ozračja, do kontrapunktskih zbivanja u završnoj fugi, naziv djela istodobno se oslanja na simboliku prolaznosti vremena i fugalnog oblikovanja stavka.

Foto: Matej Grgić

Violinist Martin Draušnik ostvario je u nastavku večeri dojmljivu izvedbu Plesa za violinu solo Miroslava Miletića, jedne od njegovih najpopularnijih repertoarnih skladbi iz 1957. godine, poznatoj i u inačicama za druge instrumente. Prema riječima samog glazbenika, s tom se virtuoznom, no nepretencioznom i pristupačnom skladbom prvi put susreo prije tridesetak godina te su se u skladu s tim njegove izvedbe s godinama mijenjale, istodobno sazrijevajući.

Foto: Matej Grgić

Efektan, živopisan i dopadljiv na prvo slušanje, Quarter Tone Waltz Gordana Tudora nastao je 2010. godine, kada ga je on sam praizveo na kongresu ISPA-e u Zagrebu, a dodijeljena mu je i Nagrada Porin 2013. godine u kategoriji najbolje skladbe klasične glazbe. Šarmantnu i zaigranu izvedbu toga Tudorovog ostvarenja, prepunog boja, mirisa i okusa, donio je saksofonist Tomislav Žužak, koji ga je prethodno zabilježio i na vlastitom nosaču zvuka.

Foto: Matej Grgić

Duet Eve i Zrinjskog, Evo! Pod vedrim nebom zadnju riječ ti zborim, iz 3. čina opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca čuli smo u skladnoj izvedbi sopranistice Kristine Kolar i baritona Roberta Kolara, uz klavirsku pratnju Lane Bradić. Hrvatska nacionalna prvakinja, sopranistica kristalnog, mekog glasa Kristina Kolar i pijanistica Lana Bradić pridonijele su blistavom završetku večeri zanosnom izvedbom arije Suzette, Daleko m’e biser mora, iz 2. čina operete Mala Floramye Ive Tijardovića, jednog od najizvođenijih glazbeno-scenskih djela u hrvatskoj glazbenoj povijesti.

Foto: Matej Grgić

Svečani obljetnički koncert u dvosatnom je vremenskom okviru pružio dinamičan presjek hrvatskog glazbenog stvaralaštva i izvodilaštva, okupivši niz istaknutih hrvatskih glazbenika koji su zablistali u izvedbama odabranih ostvarenja hrvatskih skladatelja

_____

Naručio i uredio: Odjel za komunikacije HDS-a