tri koncerta jednog novinara u jednu večer
Koncertni triatlon: Grgur Višić, Lara Demarin i Deenoise
3-u-1: tri koncerta na tri lokacije u jednoj večeri
Ovakve se stvari ne planiraju. Koncertni 3-u-1. Tri nastupa na tri lokacije u jednoj večeri: Grgur Viši, Lara Demarin i Deenoise! Srećom, sve u jednom gradu. Skoro pa je i repriza prošlogodišnjega zimskog maratona nakon tekme Hrvatska : Brazil kad sam odradio dvije koncertne utakmice. Tada sam trčao iz KSET-a s čuvarkuće u Sax na BluVinil. Ovaj put Zagreb nije slavio nogometni uspjeh nego svoj rođendan, nepovezan s tri koncerta junaka i junakinje današnjeg izvještaja.
Raspored:
- Grgur Višić – Knjižnica Marije Jurić Zagorke (Krvavi most 2)
- Lara Demarin – Klub SAX (Palmotićeva 22/2)
- DEENOISE – KSET (Unska 3)
Srijedu nakon Dana državnosti mozak je transformirao u ponedjeljak i nije planirao više od jednog koncerta, štedeći se za ostatak tjedna. No mladi kolega Grgur Višić, Puležan s gitarom i ljubavlju prema Dylanu dogovorio je svojevrsne krstitke. Ako tako možemo nazvati javno slavlje prvog albuma. Kad je spori mozak momka iz černobilske generacije tek popodne shvatio da je ponedjeljak srijeda, a to znači da tjedan možemo i prekrižiti, počastio se izazovom tijekom tramvajskog skrola Instagramom. Lara Demarin, još jedna Puležanka (kunem se, ovaj čas sam u pisanju to shvatio), započinje samostalnu karijeru nedaleko od Višićeve lokacije. Nešto iznutra šaputalo je da treba svjedočiti njezinu prvom nastupu. Avaj, Deenoise, autorsko-producentski projekt predstavljao je pak svoj album paralelno u KSET-u kao ime koje godinu dana očekujemo da solo stane na stejdž.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koncert #1: Grgur Višić
U klasičnom knjižničkom pejzažu šarenih, uvezenih, poderanih i sjajnih korica knjižnice Marije Jurić Zagorke, Grgur Višić je odradio sakrament kršenja svog albuma Traženja, izdanog proljetos za Croatia Records. Teatralno, ali iskreno, toplo, samouvjereno, Višić je svojim nastupom uspio stvoriti iznimno spontanu komunikaciju s publikom koja se pojavila, iskreno rečeno, u puno većem broju od očekivanog s obzirom na lokaciju i vrijeme nastupa.
Njegov izrazito vedar, simpatičan i komunikativan nastup donio je osmijeh na lica prisutnih. Posebno se istaknuo u umijeću pripovijedanja priča kroz glazbu, kao i između svih glazbenih postaja albuma koje je izveo, što je doprinijelo dinamici njegova nastupa. Knjižnička tišina i ozbiljnost mjesta nisu utjecale na ritam nastupa obilježenog zalaskom među publiku, izmjenom usne harmonike i akustične gitare. Mladi komparatist povremeno pokazuje šavove, boreći se s metrikom i na trenutke banalnom rimom, ali kompenzira to prirodnim showmanshipom i pripovijedanjem kao drugim i trećim instrumentima folk izvođača.
Sve to kulminira pri posljednjoj izvedbi, pjesmi “Ipak možda ima nade” iskorištenu za uključivanje publike koju u trenu uči stihovima refrena, pa ih usred pjesme izvodi van na ulicu, u prolaz između živahne Tkalče i Radićeve gdje dobiva pažnju turističkog svijeta i Purgera u večernjoj dokolici. Spontani je singalong od Višićeve publike učinio mješoviti zbor, a od njegova nastupa učinilo divnu uspomenu koja se neće olako prebrisati nekom novom. Folktastic!
Pauza između prvog i drugog koncerta provedena je slušanjem akustike glavnoga trga bana Josipa Jelačića gdje sam zatvorenih očiju osluškivao puls grada prije odlaska u SAX. Predosjećao sam kišu koja je bila kulisa prošlogodišnjeg pothvata na istoj relaciji SAX-KSET, no naposljetku nije pala, ali zato je pala je svirka još jednog debitanta. Debitantice.
Koncert #2: Lara Demarin
U SAX-u je nastupala mlada Lara Demarin – mnogima poznata kao back vokalistica Matije Cveka koja, čini se, polako izlazi iz njegove sjene kao što je i Cvek izašao iz Houdekove. Lara dobiva svjetla reflektora pozornice na sebi kao zreli powerhouse vokal, jedan od onih koji zvuče nespojivo s mladim likom iz kojeg izlazi. Namjera nije povezivati je s njim nego fokusirati se na neočekivanu vokalnu snagu posvećenu RnB-ju, soulu i funku kao žanrovima s kojima bismo je mogli asocirati nakon što objavi debitantski singl. “Ne dam ti da znaš” koji izlazi sredinom lipnja za Menart izvela je premijerno na pozornici okružena članovima svoje glazbene obitelji i bendom kojima se u jednom trenutku pridružuje i veteranka SAX-a, nedavna dobitnica Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu – Ivana Kindl.
Avaj avaj, opet, avaj jer pri polovici koncerta moram zvati Uber da ganja cestu i ulice putem FER-a. Vozač je raspoložen. Stari gradski momak koji zna svaki otkucaj semafora, navike skretanja svakog vozača kojih i nije bilo na cesti pa smo samo kao Janica napravili spust preko Miramarske i našli se u dvorištu FER-a gdje se čula KSET-ovska bitka basevima.
Koncert #3: Deenoise
Lokacija trećeg koncerta bila je KSET, gdje je nastupao duo, a-sada-trio Deenoise predvođen frontmenom i autorom Dinom Seferovićem. Deenoise je početkom mjeseca objavio prvijenac All in My Head – dakle mjuza svježe ispod peke kao i kod prethodnih dvoje – a ovo im je ujedno i prvi samostalni nastup.
Deenoise su 5. svibnja objavili i konceptualni debitantski album, koji se kroz ciklus od deset pjesama bavi jednom središnjom temom – unutarnjom borbom čovjeka koji se na putu pronalaska sebe suočava s tjeskobom. Svaka pjesma bavi se određenim stanjem u kojem se osoba nalazi u različitim krugovima anksioznosti te istražuje teme poput osjećaja pripadnosti, ispitivanja vlastita identiteta i težnje ka nalaženju višeg smisla u svakodnevici. A to su sada u trojnoj formaciji Carlo Škopac (bubanj/udaraljke) i Nikola Batelić, pored autora Seferovića kao vokala.
Deenoise su privukli podjednako publike kao Višić i Demarin, a većinom jesu – kao i kod prvih dvoje – prijatelji i poznanici. Međutim, u slučaju Deenoisea, kao benda koji se već neko vrijeme sporo i tromo pozicionira u javnom prostoru odličnom glazbom, to nije neutralna opservacija. Četrdesetak ljudi jest odraz neangažiranosti Deenoisea oko same glazbe koju stvaraju. Odlična dikcija na engleskom, glatko stihoklepstvo, moderna produkcija, nimalo banalne pjesme o depresiji, traumama i prijateljima sve su aduti koje tretiraju medijsko-izvedbenom pasivnošću. Drugim riječima, frajeru, pokreni se! Ovaj ritam, puls, impuls moraju doći do ljudi jer ti danas klecavo i bolno lijevo koljeno zahvaljuje na skakanju i plesu koji su jedine moguće reakcije na sinkronizaciju i kemiju ove trojke.
I eto, pet sati kasnije od prelaska kućnog praga prema centru Zagreba do povratka na isti napokon pada koja lijena, sada već lipanjska kap. Ovaj kvaziponedjeljak označio je dobar početak tjedna, najavio zanimljivu sezonu novih imena što dijele mladost, vlastita traženja, potragu za vlastitim zvukom i instinkt za pozornicom.
Koljeno i njegov vlasnik jednako su zahvalni kao i uho napojeno svježinom glazbe mladih imena koji zaslužuju vašu pažnju. Moju imaju.