Groovetastic u Saxu: Disco u prirodnom okruženju

Groovetastic, trojac koji stvara i izvodi novu disco glazbu, u zagrebačkom klubu Sax! u četvrtak je, 19. rujna, održao promociju svog albuma Disco uzvraća udarac

Groovetastic na svome prvom većem nastupu / Foto: Filip Bušić

Službeno druženje na promociji nastupnog album trojca Groovetastic Disco uzvraća udarac započelo je 19. rujna u zagrebačkom klubu Sax! točno u 21 sat kada je premijerno prikazan spot za pjesmu “Sve osim DA znači NE”. Pritom je Anđelko Preradović, DJ, autor stihova i marketing menadžer, kroz šalu otkrio kako je ovu dosjetljivu kombinaciju za naslov pjesme usputno pokupio iz nekog filma. Kad je već večer ovako započela, dalo se naslutiti kako ćemo imati opušteno i bezbrižno vrijeme uz feelgood glazbu. Pozornicu su s njim dijelili na gitari Davor Devčić, skladatelj i producent, te vokalistica Sabina Špoljar.

Prije dvije godina objavljen je njihov prvi singl “Ja sam posljednja” i kroz naredno vrijeme Groovetastic je uspio kompletirati nešto drugačiji album koji se bazira na retro zvuku. Upravo je taj retro privukao publiku koja je prije tridesetak godina vjerojatno punila domaće diskoteke. Sax je bio krcat dobro raspoloženima koji su s naklonošću prihvaćali baš sve pjesme ovog trojca.

 “Da vi ne postojite i da nas ne pratite i ne slušate, vjerojatno bi odustali i ne bi nam se ovo dalo raditi. Ovo je stvarno nekakav ping pong našeg i vašeg odnosa. Dok mi radimo pjesme na koje vi reagirate, mi se vraćamo po još! Naš prvi album Disco uzvraća udarac ovaj put bit će izveden u potpunosti ovdje i sada, pa vi možete svjedočiti kao ono kad su Sex Pistolsi prvi put nastupali!”

Anđelko Preradović / Foto: Filip Bušić

 Dok je album na trenutke odavao dojam da vokal pjevačice nije toliko snažan jer ga je omekšavala u trenucima kad se očekivalo da će zagristi, to se nije događalo u izvedbi uživo. Na pozornici je Sabina Špoljar djelovala vokalno stabilnije i samopouzdanije pjevajući znakovitu “Ja sam posljednja”, a uvjerljive su bile i sve ostale izvedbe. Možda je najpoznatija bila “Nastala je situacija”, pjesma koja se cijelo ljeto puštala u radijskom eteru. “Samo da ti čujem smijeh” donijela je mali ritmički obrat koji ju je odmah izdvojio, ali kasnijim vokalizacijama posve smjestio u radijske devedesete, što bio jedan pravi throwback. “Moje stanje ljubav je” Špoljar je simpatično i vrckavo posvetila svojoj majci, a da se promocija ne svede na puko izvođenje pjesama s albuma, trojac je pripremio i dva iznenađenja. Devčić je radio remix Vannine “Navike” pa je to bila prilika za izvedbu uživo, a kasnije su tijekom večeri izveli “Stvorenu za ljubav” D’Knocka & Jay. Ovo je bio skroz zanimljiv i na prvu neobičan izbor, jer baš kad rade u paru, Jelena i D’Knock stvaraju ovako plesne i uhu prijatne stvari kakvima je Sax obilovao na ovoj koncertnoj promociji.

“Ista je noć”, prožeta lirskom i zvukovnom senzualnošću, uključila je, uz neizostavno Preradovićevo animiranje, publiku koja je u ritmu mahala rukama. Preradović je, kao DJ, bio prepun energije i niti u jednom trenutku nije dopustio da ovaj materijal postane samo neka pozadinska glazba. Njegova je prisutnost na sceni bila šarmantna i zarazna te je posve preuzeo ulogu vođe sastava.

“Više nije me strah” dolazi u dvije tekstualne verzije, kao zima i kao ljeto. Dok “Zima” nosi kinematografskih štih odbjeglih ljubavnika u maglenom i zimskom Parizu, njena alteracija se odnosi na sretnu vezu pjevačice Sabine i sunca, a poslužila je i kao ohrabrujući završetak koncertne večeri.

Preradović je u svom šaljivom stilu najavljivao sve pjesme i otkrivao zanimljivosti vezane uz nastanak pa je tako objasnio kako mu inspiracija ne dolazi lako, ali da je, kao autor svih tekstova, izvukao ženu u sebi, ali i koristio situacije iz života svojih prijateljica koje su onda poslužile kao sjajna početna točka za razradu priča pojedinih pjesama. Osim njima, zahvalio se i Lei Radolfi, redateljici svih spotova, koja je jedna od ključnih suradnica, te snimatelju Svenu Ćustoviću.

Sabina Špoljar / Foto: Filip Bušić

Koliko god ova glazba bila uhu bliska, može se osjetiti duh eksperimentiranja u malim detaljima. Zvuk vođen gitarom dobro se stapa s elektroničkim slojevima i te sitnice svake pjesme čine ovaj materijal nevjerojatno prijemljivim. Tome definitivno pogoduju i vrlo jednostavni i pamtljivi tekstovi koje nema šanse da zaboravite kroz repeticije. Dok je kolega Mušćet spomenuo neke reference na Alcazar dok je pisao o albumu, mene su poneki momenti podsjetili na Modern Talking. Naravno, ako su snimljene pjesme možda djelovale pomalo jednolično, jednom kad se izvode ovako uživo, one se skroz mijenjaju pa sveukupni dojam postaje proširen ekspresivnošću na sceni. To je i smisao ovakve glazbe – ona je za klub i konzumaciju uživo i tek tada dobiva cjelovitu svrhu.

Ovom promocijom albuma Groovetastic je učvrstio svoju glazbenu ideju i prezentirao se kao sastav koji ima ambiciju, jasan stil i volju za ovakvim izvođenjima dok god postoji zainteresirana publika. Brojne pjesme zvuče stvarno dobro iako nisu posebno blještave (unatoč svim šljokicama koje ih prate). Sada više nije teško zamisliti da većina ovih melodija zvuči puno čvršće i jasnije u live okruženju. Tu je i zarazna melodična kvaliteta koja se provlači kroz cijeli album, što sugerira da sastav ima potencijal za dosezanje šire publike. Ako postoji jedna mana, to bi moglo biti to što većina pjesama zauzima sličnu emocionalnu vibru, ali to je nešto što je izazov mnogim izvođačima na njihovim prvim albumima. Uz marketing menadžera u svojim redovima koji razumije pozadinske procese diskografskog posla koji dolaze nakon onih umjetničkih i kreativnih, Groovetastic radi pametne izbore zbog kojih su u ovako kratkom vremenu bljesnuli u svom žanru pred pravom publikom.

“Kvalitetu glupih pjesama možete skužiti po tome što ih zapamtite dok traju i završe. Isto je i s onim super pjesmama”, jedna je od Preradovićevih izjava s promocije. Najbolje bi bilo da sami poslušate Groovetastic i procijenite na koju biste ih stranu smjestili.

Davor Devčić Daga / Foto: Filip Bušić