HNK u Zagrebu: Nova stranica
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu otvorilo je novu sezonu, ali i okrenulo novu stranicu u svojem djelovanju. Sve je počelo opernim gala koncertom, 18. rujna 2022. pod ravnanjem Ivana Repušića s gostujućim tenorom Piotrom Beczałom.
Uvod u novu sezonu (i poglavlje) HNK Zagreb
Kalendarski gledano, siječanj je prvi mjesec u godini, no za kazališta i koncertne dvorane to su redovito rujan ili listopad. S ljetnih pozornica valja se preseliti u zatvorene prostore za koje se nadamo da ih pandemije više neće zatvarati. No, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nije okrenulo samo novu stranicu na svojemu sezonskom kalendaru, nego i u svojem djelovanju općenito jer je na mjesto intendantice zasjela dr. sc. Iva Hraste Sočo.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Operni gala koncert nije poslužio samo kao najava novog, nego i osvrt na ono već poznato — neka pjevačka lica koja smo na toj pozornici gledali tijekom proteklih barem desetak godina, a koja su s nje iščezla za nekih ranijih intendantskih mandata.
Bilo kako bilo, svečanost je uveličao gostujući tenor Piotr Beczała, pjevač koji redovito nastupa na svjetskim opernim pozornicama, primjerice, u njujorškome Metropolitanu. A cijelim je koncertom također ravnao gostujući dirigent, u Hrvatskoj uvijek rado viđeni Ivan Repušić.
Koncert se, kao i većina takvih gala koncerata, sastojao od niza popularnih ulomaka iz različitih opera, prije svega talijanske provenijencije uz dašak francuske, ali i hrvatske opere. Izredali su se na tome koncertu brojni solisti — a redoslijedom programske knjižice oni su bili Valentina Fijačko Kobić, Lana Kos, Marija Kuhar Šoša, Ivana Lazar, Helena Lucić Šego, Emilia Rukavina, Dubravka Šeparović Mušović, Luciano Batinić, Ozren Bilušić, Domagoj Dorotić, Filip Filipović, Stjepan Franetović, Davor Nekjak, Ljubomir Puškarić, Davor Radić i Siniša Štork.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Solističke suradnje
Čak šesnaest opernih solista tako je dobilo priliku pokazati se zagrebačkoj publici, ali nitko osim gostujućeg tenora u solističkoj ulozi, nego barem u duetu. Iako je program muzički bio osmišljen više ili manje dobro, broj različitih solista nikome od njih nije donio previše prilike da zablista. Doduše, bilo je tu proplamsaja već poslovično dobrih glazbenica poput Valentine Fijačko Kobić, ali i nekih mlađih koje ćemo vjerojatno opet imati prilike čuti u HNK-u, a među njima je i tenor Filip Filipović.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Broj različitih solista nikome od njih nije donio previše prilike da zablista
Publika je, naravno, imala program u rukama, izravni radijski prijenos imao je svoju komentatoricu, pa ostaje pitanje čemu su zapravo služili glumica Daria Lorenci Flatz, a poglavito glumac Goran Grgić. Za pretpostaviti je da su trebali voditi program kako bi i publici koja je gledala prijenos na ekranu ispred HNK-a dočarali atmosferu iz gledališta.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Čak i u toj funkciji mogli su naučiti kako se, recimo, čitaju imena skladatelja ili naslovi djela koja su pred njima. Povrh svega, mogli su naučiti i kako se čita i deklinira prezime glavnoga gosta koncerta, Piotra Beczałe (dražesno je da je i iz publike netko iznerviran ispravljao glumce u izgovoru spornoga prezimena, no, i ispravak je bio pogrešan).
Nepripremljeno i nezainteresirano čitanje iz glumačke lože spuštalo je razinu događaja kojom se koncert predstavljao
Pripremljeni im tekst trebao je valjda biti „zanimljiv publici“, a zapravo je vrvio trivijalnim informacijama od kojih nitko, pa ni publika ne dobiva mnogo. Nedostatak profesionalnosti ogledao se u nepripremljenom i nezainteresiranom čitanju iz glumačke lože, što je spuštalo razinu događaja kojom se koncert predstavljao.
Piotr Beczała – solist svjetskog glasa
Zvijezda večeri bio je poljski tenor Piotr Beczała koji već drugi put nastupa u Hrvatskoj. Snažan glas i iznimna muzikalnost bili su dovoljni da opravdaju svoje glasovito umijeće i još jednom potvrdi zašto je baš on solist svjetskoga glasa. Bilo da je riječ o ariji Rodolfa Quando le sere al placido iz Verdijeve Luise Miller ili La fleur que tu m’avais jetée iz Bizetove Carmen, Piotr Beczała im pristupa s pomno oblikovanim tonom, jasnom dikcijom i zvonkim glasom koji ispunjava gledalište u potpunosti.
Dražesno je bilo čuti i da je pripremio ariju Zorko moja iz Porina Vatroslava Lisinskog koju je iznio s posebnom pažnjom na tekst. Valja istaknuti i snažan duet Teco io sto… M’ami, m’ami iz Verdijeva Krabuljnog plesa u kojem su svoje emocije sopranistica Lana Kos i Piotr Beczała pretvorili u vrhunski operni doživljaj.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Glazbeno dobro osmišljene fraze predstavljene kroz suvremenu estetiku verdijanskoga repertoara odzvonile su zagrebačkim HNK-om koji je u tom trenutku bio dostojan velikih svjetskih opernih pozornica. Ostaje samo pitanje zašto je koncert završio točkom u kojoj glavnoga gosta nije bilo.
Valja istaknuti snažan duet Teco io sto… M’ami, m’ami iz Verdijeva Krabuljnog plesa u kojem su svoje emocije sopranistica Lana Kos i Piotr Beczała pretvorili u vrhunski operni doživljaj.
Orkestar Opere HNK u Zagrebu pod ravnanjem Ivana Repušića svirao je pouzdano, a instrumentalni stavci na programu pokazali su da je dirigent postigao ujednačen odnos snaga među sekcijama orkestra. Uz povremene začudne prizvuke iz dionica drvenih puhača, gudači su posebice u uvertiri Verdijevu Nabuccu bravurozno pristupili zahtjevima ranobelkantističke uvertire. Zbor HNK-a katkad je bio nečujan i nerazumljive dikcije, čemu je najvjerojatnije doprinijela njegova udaljenost od dirigenta, odnosno, publike.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
Operni gala koncert, kojim je otvorena nova stranica u djelovanju Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, daje naslutiti da će opera doživjeti neke novosti. Ostaje nadati se da će one biti u svakome slučaju pozitivne, kako za publiku tako i za ansamble.
Foto: Mara Bratoš/HNK Zagreb
