07
lis
Recenzija

Povratak zajedljivom, hiperanglofonom izričaju

Ivan Grobenski - Apocalipstick

ivan grobenski, apocalipstick

Ivan Grobenski / foto: Bojan Koštić

share

Apokalipsa nikad nije bila tako prozaična

Apocalipstick je četvrti album koji koprivnički glazbenik Ivan Grobenski objavljuje pod svojim imenom. Kako mrzovolja nikad nije bila pjevnija, tako od svih pridjeva koje bismo mu mogli prišiti na kraju biramo – (ras)pop – jer Grobenski ima novu mantiju.

Kada nam je prije mjesec dana povodom izlaska singla “Gender Reveal Party” i popratnog mu spota stigla objava za medije, napisana mješavinom akademskog i pop-kulturnog diskursa, kojim je Grobenski još jednom dokazao da je najjači komparatist među muzičarima, pitala sam se postoji li na našoj sceni glazbenik koji srčanije od njega želi biti čitan i shvaćen? Međutim, mamac je bačen, a ja sam se upecala, i to samo da bih otkrila kako Apocalipstick ima nešto više od teorije za ponuditi.

Riječ je o albumu koji vas najprije osvaja naglašenim ritmovima, izvrsnim refrenima i zavidnom produkcijom, a zatim svojim životnim jezikom, naracijama koje prizivaju Father John Mistyja iz 2016. godine, posnim post-radost, post-paid protu-pejsažima i latentnim čovjekoljubljem, koje u stopu prate jahači Apokalipse iz njegove verzije ‘dobre knjige’, a to su služba za korisnike, anksioznost, retrogradni Merkur i IKEA.

Ivan Grobenski autor je glazbe i tekstova, a sve je snimljeno u njegovu kućnom studiju i u studiju Intek Music. Produkciju i aranžmane zajednički potpisuju Marin Hraščanec i Grobenski, tandem koji je zaslužan i za njegov izvanserijski album Siromahi i Lazari iz prve pandemijske godine. Hraščanec kao conditio sine qua non albumu doprinosi na više načina (synth, klavir, prateći vokal), dok su bubnjeve odsvirali iskusni Damir Šomen (Majke, Parni Valjak, Songkillers) i Goran Vdović.

U ulozi pratećih vokala pridružuju im se Helena Hraščanec na četiri te Romana Pavliša i Melani Krog na jednoj, i to ponajboljoj pjesmi, “Community”. Stvarno je užitak slušati dobre prateće vokale i melodije nošene jednostavnim, ali upečatljivim klavirskim dionicama. Slavsploitacijski refren gotta work it out se, nažalost, ponavlja premalo puta, ali to će povećati vašu potrebu da pjesmu stavite ‘na repeat’.

No, dok stignete do nje već će vas lagano zanjihati “Mental Health Customer Support”, štosna odjavna špica za svaku besperspektivnu karijeru i “Gun”, pjesma koja, uz zadiranje na teritorij nepokorivog Algiersa i nježnijih Black Pumas, jasno ocrtava domete autorove eklektičnosti.

Njih slijede hipnotički-nujne “It’s Called Anxiety” i “Memories” u kojima nema klasičnog refrena, ali iz letargije mjestimice bude kuke i motike (look it up). Nakon „zajednice šupaka“ slijedi prvi singl, “Lo-Fi Girl Felt Cute”, vizija lijene romantike, koja svoj šarm duguje neobično dragocjenom spotu, najuspješnijem u nizu Ivanovih spotova snimljenih u jednom kadru, a u suradnji s Dinkom Šimcem.

Na singlu “Gender Reveal Party“ o kojem sada već sve znamo, osim je li možda djelomično nadahnut i kultnom “Moja si” od Idola, Grobenski na stol vadi špil karata u kojem je nemoguće detektirati tko je kralj, a tko kraljica, ali zarazni refren istiskuje svaku kontroverzu iz te pjesme, kao tinejdžer gnoj iz prišta. Posljednje dvije numere na albumu, “Human Spirit” i “Apocalipstick” nastavljaju gdje su prve dvije stale, savijajući čvrst obruč raznolikih muzičkih utjecaja oko pjesama nadahnutih popularnim, radiofoničnim žanrovima.

I dalje nam je zanimljivo što su gotovo svi Ivanovi suradnici iz Koprivnice ili Koprivničko-križevačke županije. Tako je autor omota koprivnički umjetnik Zvonimir Haramija Hans, a uloge u dvama spotovima imaju Koprivničani Klara Grobenski i Matija Pjatakov. Koprivnica i engleski jezik, to su dvije stvari, odnosno dva pitanja koja progone svako izdanje Ivana Grobenskog. Stoga u opisu na Bandcampu o sebi u trećem licu kaže da „pjeva na kajkavskom i engleskom, a publici i kritici mora se opravdavati za oboje“.

Nakon što je prije dvije godine pomeo pod svojim prvim albumom na hrvatskom jeziku, Siromahi i Lazari, na Apocalipsticku se vraća svom starom, zajedljivom, hiperanglofonom izričaju, kako jezično, žanrovski, tako i tematski, samo što vam ovoga puta daje priliku za ples. Kad nam već one koje su prozvali „kraljicama nezavisne scene“ ne mogu isporučiti pjesmu uz koju bismo pjevali i plesali, drago mi je da barem ova kraljica u tome uspijeva. Uz to, na tragu Flaubertova kataloga francuskih klišeja „grmi protiv našeg doba, žali se da nije pjesničko i naziva ga dobom dekadencije“.

ivan grobenski, apocalipstick

Ivan Grobenski – Apocalipstick

Ivan Grobenski je čovjek kojemu bi slava dobro stajala. Osim što ima to ime nalik pseudonimu pisca gotičkih romana, ima i taj prijezir prema ravnodušnosti. Želi da ga mrzite ili obožavate. Uz to sjedi na tronošcu na rubu te mitske trpeze bilježeći u dlan imena svojih suradnika koji su se već probili do stolica s naslonom da bi, ako mu se slava slučajno i dogodi, mogao pokazati da njome nije impresioniran i da bi sada mogao postati stand-up komičar.

Na kraju, a što se čini i najvažnijim, snalazi se u svakom žanru kojega se dotakne, ima što reći, a ima i talenta koji će mu pomoći da to kaže, premda ne nužno i isključivo glazbom, bez obzira na to što mu je ona vrijedan adut.

U nadi da će Apocalipstick biti manje potrošan od svojih tema, preporučujem ga svima koje propast zapadne civilizacije nimalo ne uzbuđuje.

Izdavač: Intek Music

Moglo bi Vas zanimati