Jazz kao poziv za uzbunu

Jesenski 14. Zagreb jazz festival u svom je koncertnom izdanju krenuo odmah bez zadrške, za izgorjeti, i najsnažnije moguće uz Lakecia Benjamin Quartet.

Foto: Matej Grgić

Direktna i brza, kao da će joj ponestati vremena, ali pritom točna i puna razumijevanja, Lakecia Benjamin jednaka je kao osoba i kao glazbenica. Sa svojim kompaktnim kvartetom uz Enocha Stricklanda na bubnjevima, Ivana Taylora na kontrabasu i Zaccaija Curtisa na klaviru, u sklopu višemjesečne turneje kojom promovira svoj posljednji, četvrti album Phoenix, konačno je stigla i u Zagreb. Iako joj mediji često pripisuju etiketu zvijezde u usponu, ova američka alt-saksofonistica svoj je status zvijezde već postigla, što je jasno ne samo zbog te nevjerojatno duge transkontinentalne turneje, nego i zbog glazbenika s kojima surađuje.

Foto: Matej Grgić

Njujorčanka odrasla u pretežno dominikanskoj četvrti Washington Heights, čiji su prvi nastupi vezani uz merengue i druge latino plesne stilove, nakon studija u New School of Music nastupala je uz zvijezde poput Missy Elliott i Alicije Keys, Princea i Stevieja Wondera, da bi na dva posljednja samostalna albuma ugostila velikane jazza poput Dianne Reeves, Dee Dee Bridgewater ili Waynea Shortera. No, bez obzira na ta velika imena, ono što privlači kritiku i publiku njenoj glazbi sasvim sigurno je njena upečatljiva osobnost, koju uspijeva iskreno prenijeti i na glazbu.

Teško je bilo za vjerovati da je žena u zlatnom, koja se pojavila na pozornici Male dvorane Lisinski bila u svojemu formativnom razdoblju obeshrabrivana od kolega u svojoj želji da se bavi glazbom ili da je prije dvije godine nakon teške prometne nesreće samo vlastitom upornošću uspjela nastaviti tadašnju turneju.

Foto: Matej Grgić

No s prvim tonovima skladbe Trane njezine snažne glazbene ideje, gorljiva duhovnost i svježi pogled na be bop pokazali su izvorište njezine snage. Skladba na tragu prethodnog albuma Pursuance: the Coltranes, homagea Alice i Johnu Coltraneu, pokazuje prepoznavanje vrijednosti korijena tradicije i važnost posezanja u glazbenu prošlost, ali s čistim i otvorenim pogledom prema naprijed.

Uz osobne poruke slavlja ljubavi, slobode i mira uslijedila je Amerikkan Skin, naslovna skladba s istog albuma. Skladba propulzivne melodije s istočnjačkim prizvukom i kompleksnih figura, koja vrištećim zvukovima sirena publiku brzo uvlači u osjećaj napetosti, nesigurnosti i izgubljenosti. Tome još više pridonose snažne riječi aktivistice za građanska prava Angele Davis, koje uživo repanjem izvodi sama Lakecia. Od prkosa do tuge i natrag, od osobnog do kolektivnog, s nevjerojatnom sigurnošću be bop vokabulara spojenog s temeljima funka pokrenulo se zajedničko putovanje.

Uslijedila je New Morning s raskošnim solom pijanista Zaccaija Curtisa, koji je uz klavir svirao i klavijature, dočaravajući neku imaginarnu, crkvenu atmosferu. Soul i funk lijepo su bili umotani u jazz, a naoko jednostavna melodija u stilu Stevieja Wondera plela se u tapiseriju s cool uzorcima i šarenim saksofonskim linijama.

Niti je jazz mrtav, niti čudno miriše! Jazz je sjajno zlatne boje i uporno se iznova vraća poput Lakecije Benjamin, ili poput uvijek inspirativne Coltraneove skladbe My Favorite Things, koju su izveli sljedeću, nakon koje su uslijedile Mercy, Jubilation i Moods s aktualnog albuma.

Foto: Matej Grgić

Nadahnuta uvodna solo melodija najavila je pomno odabranu gospelom osnaženu i himničnu skladbu Going Home s prethodnog albuma, ponovo u čast Alice Coltrane, na koju je publika gromoglasno reagirala, osjećajući nevjerojatnu energiju. Zamišljeno je da će koncert trijumfalno završiti Coltraneovim kultnim skladbama Alabama, te Acknowledgement i Pursuance iz Love Supreme Suite, no nakon nevjerojatnog tempa i sugestivne izvedbe morao se dogoditi i bis za koji su odsvirali skladbu Kennyja Garetta, Happy People.

Foto: Matej Grgić

Simbolično, poput uostalom cijelog albuma i priče koju nosi glazba Lakecije Benjamin. Glazba Kennyja Garetta bilo je posljednje što je Lakecija, vozeći se u autu, čula prije one fatalne prometne nesreće, prije novog početka koji je bio pred njom. Njezina apsolutna neustrašivost tonski je i vizualno izgarala pred publikom, podsjećajući nas da jazz može pozivati na uzbunu, ali jednako tako i pružiti utjehu kada se moramo suočiti s vlastitim sirenama.

Foto: Matej Grgić

14. Zagreb Jazz Festival nastavlja se već u subotu koncertom danske bas gitaristice Ide Nielsen, koja u Peti kupe dolazi sa sastavom Funkbots, no prije nje će atmosferu zagrijati domaći sekstet B’s FUNsallation pod vodstvom trubača Zvonimira Bajevića.