Two hand tapping i slovenska popevka u potrazi za publikom

Ovogodišnji JazzHR ciklus zamišljen je u tri termina i šest koncerata. Nakon trija talijanske pijanistice Francesce Tandoi i kvarteta Davora Doležala, koji su 28. veljače u Maloj dvorani Lisinski predstavili svoje albume, na red je došao i drugi dio ciklusa u srijedu 20. ožujka na kojem su svoja izdanja predstavili trio riječkog gitariste Darka Jurkovića Charliea, te slovenski Ajda Stina Turek & Vid Jamnik Quartet.

Možda su bombastične najave koncerta Francesce Tandoi i Davora Doležala zvučale previše obećavajuće ili izgledale atraktivnije pa je Mala dvorana Lisinski bila popunjenija, a možda se publici činilo da domaći virtuoz na gitari i slovenski glazbenici ne mogu iznenaditi, pa su otišli u zagrebački klub Sax gdje je svirao sastav Kralježak, nije sasvim jasno, no malo bolji poznavatelji glazbene karijere Darka Jurkovića znaju da kod njega element iznenađenja već odavna nije presudan.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Ovaj višestruko nagrađivani jazz gitarist zaista je, na europskoj razini, jedan od najznačajnijih predstavnika klavirističkog stila sviranja, takozvane two hand tapping ili touch tehnike kojom se ton stvara dodirom, odnosno pritiskom žice na vratu gitare prstima obje ruke. Charlie svira dvije električne gitare istovremeno (s jednom u krilu i jednom na posebnom stalku) s odvojenim funkcijama lijeve i desne ruke, a svoju je tehniku toliko usavršio da se u izvedbama čini kao najobičnija dječja igra. Ipak, riječ je o vrhunskoj tehnici, posebnom pristupu i specifičnom zvuku, koji nadmašuju njegovu studentsku fascinaciju američkim virtuozom Stanleyem Jordanom, koji je tu tehniku promovirao sredinom osamdesetih godina i čije je dionice Charlie skidao s ploča i znao odsvirati napamet.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Povod koncertu, kako je naglasila umjetnička ravnateljica JazzHR Lana Janjanin, bila je promocija Charliejeva posljednjeg albuma Trio, Duo, Solo iz 2021. za koji mu je Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo nagradu Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo na području jazza. Zanimljivo je kako su kompozicije za taj album nastale za vrijeme prvog lockdowna 2020. godine, dijelom snimljene upravo u Maloj dvorani Lisinski, ali bez publike.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Kao i na albumu, neke su skladbe na koncertu odsvirane solo, a neke uz stalne suradnike Zvonimira Šestaka na kontrabasu i Janka Novoselića na bubnjevima (s kojima je snimio i svoj prethodni album Dark Moments).

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Charlie je program započeo solo izvedbom vlastite skladbe G Waltz inspirirane još jednim velikim uzorom, pijanistom Keithom Jarrettom, odmah nas podsjetivši da, osim što je izvrstan improvizator, posjeduje i jednu jasnu, skladateljsku crtu. Slijedila je Dexa, skraćeno od dexametazon, lijeka koji je morao uzimati, a koji je uz ozbiljne, ipak imao i jednu lijepu glazbenu nuspojavu. All After All također odsvirana solo, skladba je s albuma Dark Moments za koju je Charlie 2018. godine dobio i nagradu Status Hrvatske glazbene unije.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Uslijedila je Cathedrals, koja je asocirala na zvona, čembalo i Bacha, uopće glazbenu estetiku blisku Bachovoj glazbi koja je i važan dio Charliejeva pomnog proučavanja, posebno Bachovih dvoglasnih invencija. Red je bilo za jedan standard, The Old Country Nata Adderleya koji je često izvodio i Keith Jerrett sa svojim triom, a Charliejev trio uz Zvonimira Šestaka i Janka Novoselića, prvo je odsvirao jednu Charliejevu autorsku, pomalo svečanu, The Theme of the Mayor, lijepo upotpunjenu solima svih članova uz odmjerenu prezentnost gitare, za što je možda najzaslužniji bio majstor tona u dvorani Mario Mavrin.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Kako je koncert počeo vrlo introspektivno, atmosfera je polako postajala sve opuštenijom i veselijom. Uslijedila je nešto brža New Intro u ritmu sambe i s prepoznatljivom lepršavom melodijom, pa Abraza el mondo s posebno lijepom gitarskom melodijom uz koju čovjek poželi zapjevušiti. Bit će da je zato došlo do promjene nekog prvotnog plana pa su na krilima tog veselja iznenada odsvirali standard You’d Be So Nice To Come Home To Colea Portera i Tenor Madness Sonnyja Rollinsa čime su došli do vrhunca koncerta. Za kraj je odabrana, i kao bis već mnogo puta prije prokušana Charliejeva skladba, njegov svojevrsni zaštitni znak Rolling Oranges. Tako je Charlie još jednom pokazao svoju svestranost uz lepršavost jazza i bluesa, ali i otvorenost jednako prema pop melodijama kao i do klasike.

U drugom dijelu večeri zagrebačkoj publici su se predstavili mladi slovenski glazbenici, pjevačica Ajda Stina Turek i vibrafonist Vid Jamnik uz svoj kvartet koji još čine Tomaž Gajšt na trubi i Jošt Lampert na kontrabasu.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Iako mladi, ovi glazbenici iza sebe već imaju impresivne karijere, a neki od njih su već dobro poznati zagrebačkoj i hrvatskoj publici. Tomaž Gajšt stalni je član Big banda RTV Slovenije, izvrstan je solist, jedan od najboljih trubača svoje generacije, koji sa svojim matičnim sastavom u Ljubljani upravo najavljuje vlastiti autorski koncert. Jošt Lampert diplomirao je klasični kontrabas, ali nastupa s različitim sastavima svirajući mješavinu stilova od etna, klasične glazbe, jazza i rocka. Prošloga je ljeta s Ajdom sudjelovao na majstorskoj radionici Ponta Lopud jazz festivala naše proslavljene jazz glazbenice Thane Alexe.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Našoj publici svakako je najpoznatiji Vid Jamnik, koji je vibrafon počeo svirati kao polaznik Ljetne jazz škole u Grožnjanu pod paskom Boška Petrovića. Uz Berklee College of Music u Bostonu i magisterij na Manhattan School of Music u New Yorku, s dugogodišnjim Boškovim suradnicima Mariom Mavrinom i Primožem Grašičem djeluje u sastavu Trio Continuo, no uz bavljenje Boškovim nasljeđem ima i svoj kvartet Urgent Detergent, projekt Viva Jazz Forma, pa na kraju i duo i kvartet s pjevačicom Ajdom Stinom Turek i aktualni album Rajska ptica, koji je snimljen 2022. godine.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Vid je upoznao Ajdu u Bostonu na Berkleeju i tamo su se glazbeno povezali uspješno spojivši glas i vibrafon. Ajda se nakon završenog studija u Bostonu preselila u New York gdje je često  nastupala, da bi se uz magisterij iz suvremene izvedbe i produkcije na Berkleeju u Španjolskoj posvetila svojoj karijeri u Sloveniji i nastupima na različitim glazbenim festivalima.

Zajednička im je ljubav prema jazzu i ljubav prema slovenskoj šansoni odnosno popevkama što su pretočili i u svoj album.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Na zagrebačkom koncertu počeli su u svom „cimerskom“ duetu sa skladbom Svet, koja je nastala povodom Svjetskog dana mira. Vibrafon je potpuno ispunio dvoranu toplim zvukom na koji se uklopio Ajdin vokal. Uslijedila je u triju s kontrabasistom Joštom Samba na srčni noti, odnosno Samba de uma Nota Só Antônija Carlosa Jobima, uz tekst Ajdina oca Matjaža Tureka, pa u kvartetu s Gajštom Strange Meadow Lark Davea Brubecka. To je ujedno i prepoznatljiva skladba koju su davno u duu izvodili Gary Burton i Chick Corea, a nalazi se i na njihovu albumu Hot House.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Uslijedila je Kostanjev drvored, napisana za festival slovenske šansone, pa Ajdina autorska posvećena njezinu djedu V melodiji večnega dueta za koju je 2019. godine na festivalu Pevka dobila nagradu. Emotivna posveta zlatnom dobu slovenske zabavne glazbe jasno se dala očitati iz skladbe Rajska ptica i Lastovka koju je nekada izvodila slovenska pjevačica Elda Viler.

Nastavili su repertoar miješanjem sanjivih melodija slovenskih zabavnih pjesama, američkih standarda i autorskih skladbi. Uz Four Brothers Jimmyja Giuffrea, nastavili su s Barve ljubezni Gašpera Kržmanca, pa Jamnikovom skladbom Jutro. Sljedeća je bila jedna od najljepših balada, Duke Ellington’s Sound of Love Charlesa Mingusa, koju je Jamnik zaista maestralno odsvirao, a za finale je sačuvana The Jody Grind Horacea Silvera na kojoj nas je Ajda svojim stilom pjevanja podsjetila na jedinstvenu Dee Dee Bridgewater, vješto vladajući glasom i tehnikom uz snažni pečat američke jazz, funk i soul tradicije.

Foto: Matej Grgić/JazzHR

Bilo je tu unisonog pjevanja uz trubu i vibrafon i scata, veselo i glasno, tehnički dotjerano i prepuno mladenačke energije, tako da je večer koja se zbog dva koncerta odužila, ipak završila u jednom pozitivnom raspoloženju, a slovenska se popevka ušuljala u uši vrlo zahvalne i izdržljive JazzHR publike.