Jelusick - uzbudljiv, razoran i naposljetku trijumfalan uživo

Zagrebačka Tvornica kulture u petak je, 12. travnja, bila toliko pretrpana da u dvoranu nije stala igla

Jelusick u Tvornici kulture/Filip Bušić

Publika svih profila došla je pogledati najavljivani live spektakl koji je pripremio Jelusick, bend koji čine Dino Jelusić (vokal i klavijature), gitarist Ivan Keller, basist Luka Brodarić i bubnjar Mario Lepoglavec.

Samo pola godine od objave njihovog albuma Follow the Blind Man i rasprodanog koncerta u Vintageu, bend je uspio ponoviti ovaj pothvat i sada rasprodati puno veći prostor. Na dan koncerta ulaznica se mogla kupiti samo neregularnim putem, a gužva koja se stvorila na ulazu u dvoranu učinila je da najavljeni koncert kasni dvadesetak minuta.

Jelusick u Tvornici kulture/Filip Bušić

Jelusić je objasnio kako je tako jednostavno moralo biti jer je svatko trebao doživjeti višeminutni uvod koji je kombinacijom klavirskih i orguljaških dijelova i onih virtuoznih gitarističkih uparenih sa svjetlosnim efektima stvarao pomalo kinematografski prizvuk horora iza velike zavjese na pozornici.

Bend je ubrzo utjelovio taj koncept na drugoj razini; na neki način, njihovo postojanje je samo po sebi čin prkosa jer album koji je bio završen prije pet godina, sada je snimljen pod drugim imenom i s drugom postavom, a kako se pokazalo, publika ga je željna čuti na svirkama uživo.

Jelusick u Tvornici kulture/Filip Bušić

Iako je Dino Jelusić već podijelio koliko ga je mučila cijela ta priča sa sudskim procesom s bivšim diskografom u kojem mu je bilo zabranjeno objavljivati i izvoditi glazbu koju je napisao, sva ta energija, bijes i iščekivanje kulminirali su kroz ovih posljednjih nekoliko mjeseci.

Možda je to kombinacija baš svega jer, osim medijske kampanje koju je bend radio s diskografskom kućom Aquarius, Dinu Jelusića smo mjesecima gledali svake subote kao jednog od mentora na HRT-ovom talent showu The Voice. Publiku u petak nisu činili samo metalci koji se kao supkultura mogu prepoznati već na prvi pogled, već ljudi svih dobnih skupina, od školaraca i studenata pa do ljudi zrelih godina koji su doista uživali na koncertu i pjevali pojedine pjesme.

Jelusick u Tvornici kulture/Filip Bušić

Sposobnosti članova ovog benda nisu cementirane iako je svaki ponaosob zakucao svojim solažama i predstavljanjima, njihova nesputanost prošlim glazbenim pothvatima djelovala je nevjerojatno zabavno. Jelusić je režeća zvijer kad to poželi biti. Moje znanje metala i hard rocka je prilično oskudno, ali prepoznajem kad netko koristi svoj glas na kreativan način. Ako ovako djeluje na početku jedne nove priče, tko zna u kakav bi vokalni monolit mogao evoluirati s vremenom i životnim iskustvom, ali nema sumnje da će i dalje zvučati vrhunski.

Možda je Lepoglavec zbog prirode svog instrumenta ovdje manje dolazio do izražaja, ali ostala trojka je itekako pravila show i preuzimala svoje mjesto pod reflektorom. Keller je sa svojom gitarom prilično kulerski klizio pozornicom, Brodarić divljački headbangao gotovo cijelo vrijeme, a Jelusić skakao od središta pozornice do svojih klavijatura boreći se s vrućinom i dugom kosom. Nakon što je bio na turneji i svirao s doista nekim glazbenim velikanima, zanemarimo to što su za zalazu svojih karijera – njihova imena i dalje zaista nešto znače, Jelusić je dobio osjećaj za ono što se sviđa njemu i bendu, a što može ponuditi publici.

Jelusick u Tvornici kulture/Filip Bušić

Time Jelusick u svoj nastup unosi slojeve koji razbijaju ponavljajuće uzorke u pjesmama i stvaraju novo raspoloženje. Ovdje ima i kostimiranja (“Reign of Vultures”), HM obrade hita Roxettea (“The Look”) i ulijetanja brass sekcije (truba, saksofon, trombon) koja se zadivljujuće stopila s ostalim aranžmanom, meni najzanimljivijih power balada (“Follow the Blind Man”, “The Great Divide”), ali i predstavljanja nekih novih pjesama koje će bend tek snimiti, u kojima se itekako osjeti opčinjenost 80-ima (“Back On My Feet Again”).

Jelusick u Tvornici kulture/Filip Bušić

Najmoćnije su zvučale pjesme koje svojom strukturom jednostavno mrve sve pred sobom. Takve su, primjerice, “The Healer” i “Died”. Ovdje ima mnogo toga za upiti i Jelusick je nedvojbeno pokušao biti na što više različitih teritorija kako bi privukao svačiju pažnju.

Uzbudljiv, razoran i naposljetku trijumfalan, takav je album Follow the Blind Man uživo. Što god Jelusić napravio, trebali biste očekivati da će s tim ići do kraja. Projekt Jelusick je kolosalna ideja koju je proveo umjetnik koji uživa u svojim zamislima i mora naporno raditi da bi sve to izgurao ne samo na domaćoj razini, već i onoj inozemnoj. Turneja je bukirana, a nastup u Tvornici je definitivno bio generalna proba, ne samo turneje nego i života koji slijedi ovom bendu.