Večer jazz standarda u međuprostoru između barske buke i filmofilskog hrama

Iako zagrebačka jazz scena posljednjih godina djeluje relativno stabilno, i dalje ostaje dojam kako u samom centru grada nedostaje kontinuiranih i profiliranih jazz programa.

Najave o ponovnom otvaranju kultnog BP Cluba pobuđuju optimizam, no zasad se ne naziru jasnije konture nadolazećeg programa. U takvom se kontekstu sinoćnji koncert sastava Joe Pandur Organic3 na međukatu KIC-a pokazao kao ugodno i pomalo neočekivano osvježenje.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Sâm je prostor prilično nepretenciozan, pomalo zatečen između razina. Kat ispod pulsira glasni i zadimljeni bar, a kat iznad pripada Dokukinu – pravome malom hramu kulture i okupljalištu filmskih šmekera. Tako međukat doslovno ispadne kao svojevrsni međuprostor, liminalna zona, koja barem za ovu večer funkcionira kao improvizirana jazz pozornica.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Koncert je počeo u 21 sat, točno po najavi – rijetka, ali hvalevrijedna praksa na domaćoj sceni. Publike je bilo upravo onoliko koliko prostor dopušta: nekoliko stolova ispunjenih znatiželjnim i koncentriranim slušateljima. Program je predstavljen kao večer tzv. „skrivenih standarda“, premda bi se moglo raspravljati o tom opisu – repertoar se sastojao od dobro poznatih jazz klasika. Trio Joe Pandur Organic3 čine gitarist Joe Pandur, Regis Kattie na Hammond orguljama i bubnjar Pavle Golubić, a ovom prilikom u prvi je plan stavljena vokalistica Jana Fabijanić, široj publici poznata po kazališnim ulogama u mjuziklima (Kosa, Ljepotica i zvijer, Isus Krist Superstar i Moulin Rouge).

Program je predstavljen kao večer tzv. „skrivenih standarda“, premda bi se moglo raspravljati o tom opisu

Večer je otvorena instrumentalom Nuages Djanga Reinhardta – logičnim i efektnim uvodom za sastav predvođen gitarom. Uslijedio je niz standarda poput ”You’d Be So Nice to Come Home To”, ”The Good Life”, ”Beautiful Love” i ”The Nearness of You”, a zatim je ”One Note Samba” unijela dozu ritmičke razigranosti i latino ugođaja.

Jana Fabijanić pokazala se kao uvjerljiva interpretatorica jazza. Njezin blago sonoran, izražajan glas dobro se snalazi i u baladama, i u bržim brojevima, a fraziranje joj je promišljeno. Možda najupečatljivija izvedba na koncertu bila je ”Lover Man” – standard koji su izvodile sve najveće jazz dive. Ovdje je vokalna interpretacija dobila dodatnu dimenziju kroz nešto neuobičajeniji ritmički pristup (u ostatku koncerta nije bilo ovakvih odmaka od originalnih ritmičkih struktura).

Blago sonoran, izražajan glas Jane Fabijanić dobro se snalazi i u baladama, i u bržim brojevima, a fraziranje joj je promišljeno

Iduća stvar ostala je u domeni melankoličnih balada – ”What a Difference a Day Made”, da bi završnica koncerta donijela ritmičko ubrzanje žovijalnim standardom ”Cheek to Cheek”.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Svirka se oslanjala na provjereni jazz obrazac – izlaganje teme, kratke improvizacijske dionice i povratak temi, bez naglašenih autorskih iskoraka, ali uz visoku razinu muzikalnosti i očitu uigranost među glazbenicima. Za ovakav, neformalan tip jazz večeri to je više nego dovoljno: nenametljivo, ali sigurno muziciranje, bez velikih iznenađenja, no s dovoljno uvjerljivosti da zadrži pažnju i podsjeti na trajnu vrijednost živog izvođenja jazz pjesmarice, odnosno standarda, jer upravo standardi funkcioniraju kao zajednički jezik između izvođača i publike.

Foto: Leo Donat/Glazba.hr

Za ovakav, neformalan tip jazz večeri to je više nego dovoljno: nenametljivo, ali sigurno muziciranje s dovoljno uvjerljivosti da podsjeti na trajnu vrijednost živog izvođenja jazz pjesmarice

Međukat KIC-a simpatičan je ambijent s intimističkim štihom pogodnim za jazz izvedbe, a nastave li ovakav program – osobito uz slobodan ulaz – lako bi se mogao profilirati kao nova jazz točka u najužem centru grada.