Kandžija priredio najbolji generacijski tulum u gradu

Gotovo godinu dana prošlo je od posljednjeg koncerta Kandžije s bendom u Zagrebu, a na istu scenu Vintage Industriala vratili su se u četvrtak s najavom novog albuma koji je, kako je izjavio osječki reper, negdje na pola puta

Kandžija u Vintage Industrial Baru/Tomislav Sporiš

Koncert je bio pravi klupski biser; zvuk je bio dobar, ekipa na pozornici dobro se zabavljala, improvizirala, pucala u smijeh, zaboravljale su se riječi najvećih hitova, kretalo se ispočetka, skakalo se i plesalo… Sve ono što želite od jednog prijestupnog četvrtka u klubu.

Zagrijavanje su solidno odradili Bvana i Džezeri iz Lagune, prvi put u Zagrebu u punoj postavi. Hitovi kao što su “Crno vs Belo“ i “Na Adi“ fino su pripremili puni Vintage za „najbolji tulum u gradu“, kako ga je nazvao Kandžija. Okvir koncertu dale su nove, još neobjavljene stvari koje su izvedene na početku, u sredini i na samom kraju, a između su se redali hitovi iz posljednjih 15 godina karijere.

Kao što je i sam Stjepko Galović istaknuo u kratkom i emocionalnom obraćanju publici, užasno je teško održavati bend 15 godina na hrvatskoj sceni i za to im treba čestitati. Pri tome kvaliteta ne pati jer Kandžija s bendom još je uvijek jedan od najboljih live nastupa koje možete vidjeti na domaćoj sceni, a nakon tog dvosatnog skakanja i plesanja potpuno je jasno da nema do svirke uživo, do snažnog i uigranog benda i raspoloženog frontmena.

Kandžija u Vintage Industrial Baru/Tomislav Sporiš

Neki su Kandžijini fanovi ozbiljno shvatili stih iz “Đure“ pa je na pozornici u jednom trenutku završila i velika Bajadera, koju je reper zatim zavitlao prema publici. Vratila mu se u ključnom trenutku, kad mu je pao šećer pa je zaboravio završne versove “Malog Mržnje“. Uz ispriku i molbu publici „da guglaju“, Kandžija se ipak prisjetio udarnog dijela svog hita iz 2015. S Bvanom i Džezerima iz Lagune izveo je i njihov hit sa zajedničkog projekta Bvandžija, “Univerzalno (s)laganje“.

Kandžija u Vintage Industrial Baru/Tomislav Sporiš

U kratkom govoru koji je održao, Kandžija je još jednom pokazao zašto ga se može smatrati jednim od najboljih milenijalskih autora, svojevrsnog glasa generacije koja ne samo da razumije njegove (auto)ironijske  stihove, nego ih i duboko osjeća. Iskreno priznanje kako je na početku karijere samo htio da ga se primijeti i gleda, a sad mu se fokus promijenio i želi dati drugima to mjesto pod reflektorima znak je sazrijevanja, a isticanje kako „nije iz disfunkcionalne obitelji, nego iz disfunkcionalnog društva, države, odnosa i svega što je moglo biti disfunkcionalno“ generacijska je ispovijest.

Bisa nije bilo, kako je i obećano, a za idući susret, odnosno promociju novog albuma, Kandžija je obećao da se vidimo u nekom većem prostoru npr. Lisinskom. Vidimo se.

Kandžija u Vintage Industrial Baru/Tomislav Sporiš