Vikend za povijest
Koturaljke u kultnom Epicu: Gruba, ali jedinstvena drum'n'bass ljubav
Koturaljke su u Epicu ugostile Disphoniju, ali i drugi niz sjajnih drum’n’bass DJ-a. Ništa manje važnu ulogu na ovom događanju imao je i Void soundsystem. Večer je neupitno ušla u povijest osječke scene.
Dva velika kraja osječke drum’n’bass priče u subotu su se napokon pronašla – Epic, kultno mjesto alternativnog glazbenog odgoja i Koturaljke, koje su preuzele edukacijsku ulogu novome naraštaju osječke drum’n’bass mladeži. Možda se ovo doima kao slijed razvoja događaja unutar granica normale, ali ne napušta me osjećaj da se radi o svojevrsnom fatalizmu, nekom većem usudu. Pa, dozvolite da objasnim.
Klub Epic u prošlosti je ispaštao zbog zakonske nereguliranosti i ‘neispravnog’ rada udruga koje su u njemu boravile: pošteno, nepošteno – kao najviše oštećeni, kako to uvijek biva, našli su se oni koji pohode klub, oni kojima je on bio jedini zaklon odabrane kulture. Ove su zakonske i papirološke problematike nedavno razriješene na način da je prostor kluba pao u ruke i vlasništvo grada Osijeka te ga se kao takvog iznajmljuje, i dalje gotovo isključivo u svrhe održavanja nekog od partija iz sfere elektroničke glazbe.
Ovako ispisana situacija čini mi se kao trenutak u kojem roditelji oduzimaju igračku djeci jer se ona ne mogu dogovoriti kako će s njom raspolagati. Bilo kako bilo, navedeno znači da za najam prostora Epica trepa koji papir i protokol više, no dodatni trud i vrijeme koje oni iziskuju jamče potpunu ‘bjelinu’ te sigurnost u valjanost svih temelja na kojima je događaj organiziran. A, takva sigurnost, pogotovo kada ste upoznati s karmičkom sudbinom osječkih događaja, učini da se isplati ići po krilatici „kad je bal, nek je maskenbal“.
Koturaljke su ovo shvatile vrlo ozbiljno te odlučile da će ovaj događaj biti njihovo najimpozantnije izdanje do sada.
Koturaljke w/ Disphonia / Max Revolt
Njegovo veličanstvo Void
U ovom izvještaju zadatak mi je čitatelju kojemu je drum’n’bass scena, posebice osječka, strana dočarati proporcije o kojima ovdje govorimo. Zato ćemo poći od onih elemenata koji su uopće potrebni da bi se jedan događaj održao, a takva ključna stavka svakog partija jest medij kroz koji će glazba oživjeti na događaju.
U tom smislu, posrednik subotnje večeri bio je jedan od najvažnijih soundsystema ove kulture – divovski Void Acoustics.
Njihovi soundsystemi iznjeli su plejadu monumentalnih festivala i glazbenih događaja diljem svijeta te se tako isprofilirali u samome vrhu najboljih soundova svijeta. Ovakvo što Epic niti njegova publika nikada nisu vidjeli, što je i meni postalo jasno čim sam ušla u klub.
Ritualno sam prije spuštanja dolje na floor stala na šanku riješiti brzopoteznu cugu prije silaska u kaos – isti šank, isti prostor, ista udaljenost, no, ovaj sam put primijetila kako mi slamka u gin-tonicu nekontrolirano skače u čaši dok stoji na šanku. Zanimljivo, pomislih. Kad sam sišla dolje, shvatila sam i zašto.
Mislila sam da sam našla dobar način za objasniti osjećaj rave partija s opisima poput ‘unutarnji potres’ ili ‘grlo puno basa’, ali ni jedan od njih nije bio dostatan ovoj situaciji. Morala sam se koju minutu zadržati na pronalasku riječi za ovu neobjašnjivu senzaciju, i nisam našla ništa bolje nego da je ovo soundsystem koji basom odvaja dušu od tijela, i to dok sam stajala u zadnjem redu. Kad sam se približila prvom redu, ne znam jesam ostala s tijelom ili dušom. Prva stvar koja bode u oči je Air motion, zaštitni znak Void Acousticsa – rogoliki razglas, jednostavan, ali futuristički, estetski fascinantan, performansom dvostruko fascinantniji. Pripadajuće osvjetljenje, također Void Acousticsa, bio je dobar trening za oči koji natjera da se pomiriš s tim da ne vidiš, i ne trebaš vidjeti ništa osim onog što čuješ.
Koturaljke w/ Disphonia / Max Revolt
Ritmovi s oštricama
Neurofunk trenutno je vladajući, aristokratski podžanr drum’n’bassa koji najčešćom pojavom definira svoj krovni pojam. Uz njega parti postaje kardio trening, uvjerena sam da je u mogućnosti razbiti slabije prozore i zvuči kao podražajno prestimulirajuća računalna igrica – tko ga ne bi volio. Iako sam osobno pristranija minimalističkijim oblicima žanra, teško je više i zamisliti d’n’b provod bez njega, a bio je i predznak subotnje večeri.
Njegovi renominirani predstavnik i sljedeći VIP uzvanik ovog događaja jest polovina atenskog drum’n’bass tandema objedinjenog pod imenom Disphonia, Kostas Nomikos. Djeljuju od 2006. od kada se hibridnom kombinacijom nove i stare škole, upornom inovativnošću i članstvima u najznačajnijim izdavačkim kućama d’n’b univerzima (Eatbrain, Blackout,Red Light) etabiliraju se u vodećim strujama žanra. Velikane u kontekstu d’n’b-a odlikuju finese i detalji koje ranije ni ne zamjećujete, sve dok ne stanete pred jednog od njih – kombinacija osjećaja i tehnike, znalačke preciznosti i intuitivne slobode, moć eskalacije i deeskalacije po potrebi. Sa svojim ritmovima koji kao da imaju oštrice i zaraznim bas linijama Disphonijin predstavnik nije imao puno milosti prema svojoj publici, na što je ona sve više i više ludila, ali to tako u našem svijetu ide – gruba i agresivna ljubav.
Koturaljke w/ Disphonia / Max Revolt
Najupečatljivija atrakcija večeri koja je učinila da se neretorički zapitamo ‘di gori?!’ bio je Borna Vajdić koji je kao DJ otvorio večer, a nakon što je svoj set zatvorio sa svevremenskim d’n’b hitom ”Bricks don’t Roll”, performans je nastavio s akrobatskom vatrenom umjetnosti. Za daljnje objašnjenje preporučam pogledati sliku ispod jer ni sama ne znam ovo dočarati, no potvrđujem da bubnjevi, bassovi i vatra na neku foru jako dobro funkcioniraju zajedno.
Ujedinjena regija
S ostatkom gostiju najvećeg izdanja Koturaljki, kolektiv je oprimjerio važnost svojeg djelovanja na razini mnogo većoj od lokalne – poslije dugih pet godina Raul B, riječki DJ i prijatelj kolektiva stao je iza DJ pulta u Epicu, a nakon njega komadnu su preuzeli nemilosrdni Slovenci iza imena Bass Fighters. Minimalist aka tata ovog događaja je neplanski pola svog seta podijelio u obliku back2backa s Banetom, DJ-em iz Srbije koji je došao na event kao publika, a ne izvođač. U ovim i ovakvim momentima naziru se linije koje objedinjuju hrvatsku i regionalnu drum’n’bass kao udove jednog živućeg organizma, čiji su Koturaljke neizostavan dio. Shizzla, druga ruka kolektiva Koturaljki, na trenutak nas je zvarao s nježnijim otvaranjem seta, no tu je farsu vrlo brzo ogolio s postojanim i reskim bassom, a večer je ispratio Ama Hai u svome standardnom terminu za najneumornije. 300-tinjak pari nogu je prošlo kroz klub i izlizalo svoje đonove u subotu. Računajte s tim da je izuzetno maleni postotak ljudi koji padobranski i slučajno završe na ovakvom događaju jer gotovo svi dolaze s predumišljajem, dok ga ostatak svijeta zaobilazi u širokom luku.
Koturaljke w/ Disphonia / Max Revolt
Vraćam se na ‘neki veći usud’ s početka teksta.
Svoj sentiment nikada neću moći isključiti je drum’n’bass u pitanju pa se više niti ne trudim. Najneshvaćeniji oblik elektronike, koji zvukom može komunicirati toliko nezamislivu emociju, ali i zvučati najagresivnije i najgrublje, ima najmanje zastupnika, a najveću zajednicu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Na vlastite oči promatram kako odrastamo, a s nama odrasta i scena koja nas je povezala, udomila i odgojila. Kada sam joj se ja pridružila bila sam dijete (kojem ni slučajno niste smjeli reći da je dijete) bez imalo ideje u kojem smjeru će se ova priča zaokrenuti niti kakvu će ulogu u mom životu imati. Ljudi koji stoje iza ovog događaja tada su bili samo veliki zaljubljenici među redovima publike koji su na sebe preuzeli breme održavanja pulsa pokreta (jer nositi na leđima scenu to ponekad i jest).
Svi s imalo upućenosti u stvarnost življenja ovakve scene znaju koliko je ona daleko od onog bajkovitog i idealnog. Razočaranja, žrtva, odricanje i odgovornost, borba s vjetrenjačama, gledaš ljude kako sami sebi govore „dosta, nikad više, nemam više snage niti živaca“, a onda se vrate i prije nego što postanu svjesni što su izgovorili – jer to je ljubav i način života. Lutala sam i po ostalim odjelima elektroničke glazbe, i nigdje nisam pronašla ono što naša zajednica ima, jer ovo je bilo mnogo dalje od hladnog pogona i rutinskog događaja s ciljem ikakve dobiti – ovo je bilo obiteljsko okupljanje i slavlje, a ‘obiteljski’ je postalo stalni epitet drum’n’bass priče u Osijeku.
U kratkom periodu Koturaljke su postavile niz prekretnica za pokret, ali u subotu se pisala povijest, posebice u očima onih koji su tu od samog početka. Takvima je srce veliko kao kuća trokatnica, a apetiti zadovoljeni taman do iduće finese u najavi – a tada ćete nas tek čuti.
