09
pro
Izvještaj

Kries na Vrelu zvuka - čista glazba bez puno riječi

Kries

Kries Foto: Matej Grgić

share

Dugo se nije vidio red ispred Močvare kakav je bio ovog ranoprosinačkog četvrtka navečer. Šarolika publika stajala je u redu više od pola sata, dok su pojedinci prodavali karte za višestruko više cijene od originalne – sve da bi ‘upali’ na etno koncert mjeseca: Kries.

Foto: Matej Grgić

Koncert je bio rasprodan već ranije tog dana, a organiziran je u sklopu sjajnog Human Rights Film Festivala i još sjajnijeg festivala/ciklusa koncerata Vrelo zvuka, koji je u zadnjih godinu dana u Zagreb doveo značajna imena scene world music glazbe.

Foto: Matej Grgić

Kries, taj sedmeročlani sastav, pravi je plod 21. stoljeća. U njihovu izrazu čuje se nastavak sastava Legen, začetnika etno scene u Hrvatskoj, koji je jedan od prvih koji su devedesetih godina ponovno otkrili ljepote hrvatske tradicijske glazbe i spojili je s raznovrsnom mješavinom psihodeličnog rocka, punka i elektroničke glazbe.

Foto: Matej Grgić

Taj novi glazbeni izraz dvijetisućitih iznjedrio je brojne druge etno sastave, poput Cinkuša i Veje; ali i Kriesa, toga novovjekovnog nastavka Legena, i dalje pod vodstvom Mojmira Novakovića. Kries ide korak dalje i donosi sve moderniji fusion, s jačim prizvukom EDM-a – ali, jako smisleno i odmjereno, nikad ne prekrivajući prirođeni zvuk tradicijskih pjesama; od početka do kraja svirajući plućima, palicama i rukama, na instrumentima.

Foto: Matej Grgić

Kombinacija čvrste sekcije električne i bas gitare Erola Zejnilovića i Konrada Lovrenčića, i bubnjeva Ivana Levačića, s (najčešće tradicijskim) udaraljkama Kreše Oreška, gajdama i flautom Andora Vegha te lijericom Ive Letunića – predvođena glasom Mojmira Novakovića, uz bordunsku potporu Vegha i Letunića – specifična je fuzija koja u današnji svijet donosi tradiciju prevedenu na jezik razumljiv svim generacijama, onima obilježenim Novim valom, ali i onima koji „okidaju“ na čvrst i jednoličan beat elektroničke glazbe.

Foto: Matej Grgić

Kries je sa svojim radom počeo oko 2003. godine, a iza sebe imaju tri albuma: Ivo i Mara iz 2004., Kocijani iz 2008., kao i zadnji Selo na okuke iz 2016. godine. Ti albumi intenzivno oživljavaju na ne-tako-često izvođenim koncertima, koji su redom prepuni revnih slušatelja.

8. prosinca Močvara je bila rasplesana magla dima, puna već stalnih fanova u tridesetima i četrdesetima; starijih slušatelja iz ranog doba Legena, ali i novopečenih slušatelja mlađih generacija. Kries je izveo pjesme iz raznih faza stvaralaštva, no ipak najviše s posljednja dva albuma, Kocijani i Selo na okuke.

Foto: Matej Grgić

Od živahnoga ritmičnog hita u složenim mjerama, Grličica, preko romantičnih i mirnijih ”Lepi Juro kres nalaže” i ”Zora”, sve do zanimljivo eklektičnijih, tvrđih i mračnijih ”Dodole”, ”Skoči kolo” i ”Buj Buja”, publika je s Kriesom jednoglasno pjevala cjelovito donesene i originalno obrađene tradicijske pjesme. One pod prstima Kriesa zvuče surovo i moćno, i oživljavaju obučene u ruho suvremenosti.

Foto: Matej Grgić

Mojmir Novaković tijekom koncerta vrlo je staloženo i koncentrirano vodio sastav, bez okolišanja i izlizanih rečenica tijekom koncerta: samo muzika. Izražajno i nepokolebljivo direktno pjevao je, svečano kao himne, pjesme iz sjevernih krajeva Hrvatske, često u dvoglasju s Veghom i Letunićem.

Foto: Matej Grgić

Krešo Oreški na udaraljkama i Andor Vegh na gajdama vraćali su zvuk u akustičnu perspektivu i razlamali čvrste strukture spretnim solažama, dok je sekcija gitara i bubnjeva „šibala“ tempo rifovima i konstantnim, mantričkim ritmovima.

Foto: Matej Grgić

Uz zaključnu ”Zumba zumba”, preuzetu još od doba Legena, nakon skoro dvosatnog nastupa bez stanke, Kries se pozdravio s publikom bez mnogo riječi – pa se u klubu nastavio sad već tradicionalni plesnjak, s izvrsno (!) osmišljenim setom world musica Emira Fulurije, voditelja spomenutog Vrela zvuka u Močvari, na mjestu na kojem scena etna i world musica tijekom zadnjih godinu dana i živi jako intenzivno.

Foto: Matej Grgić

Moglo bi Vas zanimati