07
pro
Izvještaj

Synchronos i Mladen Tarbuk u Splitu

Tarbukovo splitsko slavlje: Neposrednost i glazba koja govori istinu

Synchronos, Mladen Tarbuk, Split

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

share

Mimo uobičajenog rasporeda koncerata u Hrvatskom domu u Splitu koji ide svojim jednom u dva tjedna tempom, odvio se u ponedjeljak, 5. prosinca, slavljenički koncert Mladena Tarbuka. Istaknutom hrvatskom skladatelju i dirigentu, profesoru na Muzičkoj akademiji i predsjedniku Hrvatskog društva skladatelja nedavno je i u Zagrebu u sklopu ciklusa Lisinski subotom održan koncert povodom njegova 60. rođendana i 35. obljetnice umjetničkog rada, na kojem je bio u ulogama skladatelja i dirigenta.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Ove se jeseni Mladen Tarbuk vidljivo angažirao na splitskoj glazbenoj sceni: u rujnu je u svojstvu predstavnika partnerske organizacije, Hrvatskog društva skladatelja, sudjelovao na predstavljanju programa koncertne sezone 2022./2023. Hrvatskog doma Split, a u listopadu je objavljeno kako se prijavio na natječaj za novog intendanta splitskog HNK. Odvijanje njegove proslave u splitskoj koncertnoj dvorani dodatno je ukorjenjivanje u splitska glazbena zbivanja kojima često nedostaje suvremenih hrvatskih skladatelja.

Također, Svečana dvorana Hrvatskog doma u Splitu idealan je prostor za izvođenje komorne glazbe pa je tako Tarbuk mogao predstaviti i taj dio svojeg opusa te na najbolji način zaokružiti proslavu.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Maestro Tarbuk, koji slovi za posvećenog revitalizatora hrvatskoga glazbenog naslijeđa, na ovom se koncertu upustio u prisnu komunikaciju s publikom i pokazao kao pravi domaćin. Žustro nas je vodio kroz koncert s dodatnim pojašnjenjima uz svaku skladbu, a priredio je i tekst za programski letak.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Kao izvođači, pridružili su mu se članovi ansambla za suvremenu glazbu Synchronos. Ansambl je baziran u Zagrebu te je posvećen izvedbi skladbi aktualnih skladatelja te općenitom osvježavanju hrvatske glazbene scene, ali i upoznavanju publike sa stilski suvremenijim glazbenim jezikom.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Renomirani glazbenici koji inzistiraju na ideji izvođenja aktualne, ponekad i eksperimentalne suvremene glazbe, uz usku suradnju sa samim skladateljem bili su pravo osvježenje splitskoj publici, koja se doduše i nije baš odazvala u respektabilnom broju. Ipak, čini se da to nije smetalo ni autoru ni izvođačima. Atmosfera je bila zaista komorna i prisna: idealna za upoznavanje skladatelja koji je imao posebnu inspiraciju publici predstaviti preslik svog opusa.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Rapsodico (1987.) za violu solo izvela je Vlatka Peljhan; Tarbuk je skladbu napisao s 25 godina, kada je razmišljao o smjeru kojim krenuti, kojim stilom pisati. Istovremeno ga je intrigirala glazba koja vuče korijene u različitim ethnosima e druga bečka škola. Rezultat je u zvuku imao i sviranje u kojem se viola tretira kao gusle. Sjajna Vlatka Peljhan skladbu ima na svom repertoaru te se i više nego uspješno nosila s izazovima stilskih kontrasta u skladbi.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Mia Elezović izvedbom skladbe Eva (2009.) za klavir solo na neki je način ušla u povijest. Naime, skladbu je Tarbuk napisao za Svečani zbornik uz 70. rođendan muzikologinje Eve Sedak te je trebala biti izvedena na rođendanskom koncertu. Međutim, izvođačica se razboljela te je skladba ostala neodsvirana. Tarbuk je zaneseno pričao o liku i djelu bliske suradnice i najuvaženije profesorice.

Opisao ju je kao vrlo živopisnu osobu: ona je bila apologet avangarde, pisala je članke o Horvatu, Kelemenu, bila je tamo gdje se traži neki grčeviti siloviti zvuk. Istovremeno, ona je bila stroga i disciplinirana osoba: „jedna vrlo draga osoba koja je izgledala jako strogo, tako da mnogi nisu vjerovali da je bila jako draga“. Skladba je napisana prema akronimu: motiv se od tona e spušta dolje i zatim se vraća i završava na tonu a. Naposljetku, Tarbuk je rekao kako se nada da će duh Eve Sedak nekako biti s nama te da će poslušati skladbu koja joj je namijenjena.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Još jednu iskrenu ispovijest dobili smo od maestra Tarbuka, dok je objašnjavao vlastito razumijevanje psihološke pozadine pristupa skladanju djela koje u sebi krije razne stilove. Pobunjenički blues (2001.) za klavir solo zapravo je razmatranje nad pobunom: kako one robova daleko od kuće, tako one naše koja se događa u našim glavama kada smo nečime nezadovoljni. Zanimljivo je dodao nešto što bi moglo stajati kao skladateljski kredo:

„Ja općenito, kad komponiram, ne razmišljam o muzički lijepom, to je za moju estetiku nevažno. Meni se čini da glazba mora prije svega govoriti istinu. Ako istina nije lijepa, onda ni glazba ne treba biti lijepa.“

Nakon poprilično surovog zvuka koji nije tetošio ni uha slušatelja ni novi Steinway, uslijedila je Dalmatina (2010.), skladba nastala na poticaj Ane Domančić koja je željela snimiti CD s Ivanom Kuljerić Bilić, koja je i te večeri bila izvođačica. Pisanje se poklopilo s dovršavanjem autoceste Zagreb-Split te je skladba nastala kao poetski štih suprotivan asfaltu, betonu i boji, svemu onome što čini jednu autocestu.

Simbol kopna artificijelna je ptičica koju je izveo ispočetka nevidljivi flautist Marko Zupan. U drugom stavku predstavljaju se prelijevajući valovi mora (vibrafon), da bi se u trećem stavku oni spojili i zajedno cvrkutali/šumili.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Talijanski prilozi načina izvođenja koje koristimo u označavanju karaktera glazbe završavaju nastavkom -oso, kako glasi ime skladbe nastale 2014. godine za violinu, klarinet, klavir i cello. Miji Elezović i Vlatki Peljhan pridružile su se Shelly Ezra na klarinetu i Jelena Očić na violončelu. Posebno se interesantnim nametnuo treći stavak koji nema partiturni zapis tj. točno određen redoslijed dvanaest dijelova označenih slovima A-L.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Svaki od redova odgovara drugim redovima pa je tako broj međusobno različitih kombinacija (12!)4 što iznosi 5,26438759×1034 ili u razumljivijim relacijama: sve kombinacije ne da nismo čuli na ovom koncertu, nego ne bismo čuli od početka stvaranja zemlje i još bi nam ostalo vremena. Jedinstvenu kombinaciju odabrali su nasumični pojedinci iz publike i tako pridonijeli kreaciji zvuka.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Posljednja skladba na programu zahtijevala je da naš domaćin preuzme i ulogu dirigenta. Skladba s najfriškijim datumom, Quatre épigrammes de temps (2019.) za flautu, klarinet, vibrafon, klavir, violinu i violončelo progovara o temi koja Tarbuka zanima od samog početka te mu se čini da je središnja točka glazbe: vrijeme.

„U glazbi imamo razne tonske visine, razne zvukove, razne strukture, razne misli, ali se sve to odigrava u nekom vremenskom okviru i zato je važno to rasprostiranje u vremenu: i kako će se glazba dogoditi i što će biti prije i što će biti poslije, što će biti brzo, što će biti polako.“

Četiri epigrama od kojih se svaki bavi pristupom vremenu na različit način. Prvi stavak svojevrsni je val koji dolazi i odlazi: kada dosegne vrhunac, on se prelomi u zrcalu; ono što je bilo visoko, postaje nisko i obratno. Drugi je stavak u psihološkoj kategoriji i bavi se zaustavljanjem vremena, treći je posvećen pjevanju koje se događa u nekom vremenu, a posljednji, posve prikladan za jedan obljetnički koncert, završna fuga: Tempus fugit.

Synchronos, Mladen Tarbuk, Split

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Upoznavanje s Mladenom Tarbukom te fantastična izvedba ansambla Synchronos bili su pravom poslasticom kojom su se, nažalost, osladili malobrojni. Ipak se nadamo da će slični programi opet dolutati do Splita i omogućiti nam uživanje u svježe nastalim djelima hrvatskih autora.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Moglo bi Vas zanimati