10
velj
2025
Izvještaj

LISINSKI DA CAMERA: KVARTET PAPANDOPULO

Profinjena igra nježnosti i žara

papandopulo kvartet, kvartet papandopulo, Monika Cerovčec

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

share

U subotu, 8. veljače, kvartet Papandopulo održao je drugi od triju svojih koncerata u ciklusu Lisinski da camera.

Kvartet večer otvara skladbom Arioso u čast svom profesoru, skladatelju Marku Ruždjaku. Arioso se pokazao odličnim izborom za početak, odmah ističući tehničku izvrsnost svakog člana i dobru uigranost ansambla. Kako u pismu, tako i u izvedbi, majstorski osmišljene dionice bešavno se isprepliću, uparuju ili pak stapaju u kompaktnu cjelinu. Prozračan materijal i zaigrano nadovezivanje oblikuju živahan razgovor saksofona, koji kulminira odrješitim završetkom soprana. Poput anakruze, Arioso gradi napetost koja se razrješava u sljedećem, uzemljenijem komadu.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Pavane, francuske skladateljice Fernande Breilh-Dedruck, graciozno se pretapa kroz bogatstvo tekstura harmonijskog jezika impresionista. U ovoj izvedbi dolazi do izražaja zrela ekspresivnost kvarteta, s milim pianima i gustim tkanjem odmjerenih, istančanih lirskih melodija.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Vraćaju se domaćim autorima i to praizvedbom. Na pozornici im se pridružuje sopranistica Monika Cerovčec za izvedbu djela Memories, skladatelja Brune Bjelinskog. Napisano za klavir i sopran, djelo je Gordan Tudor prilagodio kvartetu saksofona. Kroz četiri stavka, skladatelj priziva sjećanja na boravak na moru. Pa tako, u ravnomjernom ritmu marša, valovi ljuljaju brod; uzburkanost i nemir utjelovljeni su u slici razbijenog prozora, dok idući stavak, kroz zahtjevniju melodiju, odaje počast lozi i bršljanu pri ljetnim žegama.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Iako u nekim trenutcima stihovi nisu bili potpuno razjašnjeni, što je otežalo razumljivost pojedinih dijelova, sopranistica je bila intonacijski točna i tehnički precizna. Kako je izvedba napredovala, njezin nastup postajao je sve uvjerljiviji, osobito u posljednjem stavku koji prikazuje uzajamni odnos između kiše i mora, gdje kiša nudi olakšanje moru pri vrućinama, a more njoj vraća „punjenjem oblaka”.

Četvrta skladba, Piece for Amy skladateljice Tene Ivane Borić, posvećena je pjevačici Amy Winehouse. Prema riječima skladateljice, djelo „dočarava atmosferu zadimljenog londonskog jazz-bara u kojem je umjetnica najčešće nastupala”. Piece for Amy nosi bipolarni karakter.

Nakon uvodnih suzvučja i blagih trilera, skladba iznenada prelazi u metež i kaos, kroz koji se kvartet impresivnom agilnošću uspinje i strmoglavljuje niz kromatske pasaže. Zatim se smiruje, ulazeći u nostalgičnu melankoliju središnjeg dijela, u kojem je umetnut citat jedne Amyne pjesme, samo da bi se ponovno vratio emocionalnoj uzburkanosti.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Posljednje djelo programa donosi posljednje završeno djelo Dore Pejačević, prvi stavak Drugog gudačkog kvarteta u C-duru, op. 58., Allegro ma non tanto. Iako im godine nastanka dijeli gotovo stoljeće, stavak se veoma skladno veže za kontrastni karakter prethodne skladbe. Umjesto topline gudala, ansambl je istaknuo bogatstvo boja i izražajnu fleksibilnost saksofona, otkrivajući nove dimenzije djela, koje pritom nije izgubilo ni na žestini ni na nježnosti, zadržavajući svoj lirski duh i emotivnu napetost.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Papandopulo kvartet ponovno je potvrdio svoj status ansambla provjerene kvalitete, donoseći svježu interpretaciju klasika i omogućujući novijim djelima da dođu do punog izražaja.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Moglo bi Vas zanimati