„Genijalna svirka – k’o i uvijek“

Prvi prosinački vikend, uz one ugodnije, donio je i ostale blagodati Adventa u gradu – hladnoću, gužvu i buku. U ovo predblagdansko vrijeme postoji par stvari na koje možete računati: nećete lako naći parking i tramvaj će kasniti. Ali ako su vas unatoč svim potencijalnim preprekama koraci odveli do spiralnog stubišta Novinarskog doma, ondje vas je dočekao žamor, topla žuta svjetlost i atmosfera nalik kućnome nedjeljnom druženju i muziciranju.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Kvartet Papandopulo, pak, nudi drugu garanciju – onu na kvalitetu izvedbe. Nakon uspješno odsvirana prva dva koncerta, Un altro Scherzo i Carnegie Memories, kvartet je svoju premijernu sezonu zaključio koncertom pod naslovom Sve žice saksofona.

Ansambl, koji čine Nikola Fabijanić (sopran-saksofon), Gordan Tudor (alt-saksofon), Gordan Jurković (tenor-saksofon) i Tomislav Žužak (bariton-saksofon) predstavio je program koji se kroz dva klasika i jednu praizvedbu na domišljat način poigrao žicom iz naslova koncerta.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Ako ste možda pomislili da je riječ o djelima za žičane instrumente kao što su gitara ili gudači, riječ je zapravo o široj interpretaciji zadanog naslova, te je prva skladba večeri Bachov Talijanski koncert BWV 971 u obradi Katsukija Tochija.

Kako zvuči Bach preveden na saksofon?

Brzi i živahni ritmovi, bogate teksture i dinamički kontrasti tipični za talijanski concerto grosso koje Bach stilski priziva u svom djelu donose niz tehničkih zahtjeva, kako u transkripciji, tako i u interpretaciji. Zvučna slika Bachova opusa osobno evocira epitete kao što su britko, jezgrovito i odmjereno, ali ekspresivno. Transkripcija za saksofone prezentira novu dimenziju originala, stoga mi je definitivno trebalo par taktova da se otarasim očekivanja i stopim ih s baršunastim, toplim i oblim timbrom saksofona amplificiranog bogatom akustikom Velike dvorane Novinarskog doma.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Ansambl je koncert izveo s izuzetnom muzikalnošću, osjetljivošću za dinamičke izmjene i fraziranje koje zahtjeva puno domišljatiji tretman materijala kad je riječ o transkripciji djela čiji izvornik nije namijenjen puhačima. Sâm je prostor zapravo jedini faktor koji je mjestimice ometao savršenu zvučnu sliku. U bržim stavcima, a posebice u trećem stavku u kojem su odlučili uzeti prilično virtuozan tempo, nije bilo dovoljno vremena (a previše prostora) da se svi elementi gustoga polifonog tkiva iznesu jasno bez međusobnog pretapanja. Meditativni i ekspresivni karakter drugog stavka kvartet je iznio veoma staloženo i osjećajno.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Kao poklon, ansambl i gost Petrit Çeku izveli su njihovu obradu Larga iz Bachova koncerta za čembalo BWV 1056. Za razliku od prve točke, u ovoj izvedbi različitost u bojama instrumenata ostavila je dojam cjelovitije slike. Drugim riječima, zbog slične boje instrumenata, budući da je riječ o kvartetu saksofona, brži ritmovi i pasaže kao i izdržani tonovi mjestimice ne bi u potpunosti bili artikulirani ili bi se stopili u masu zvuka, dok je dodatak solo Larga bio bliže estetici koncerta kao forme u kojoj postoji suodnos solista i orkestra.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

En garde

Spomenutom gratis broju prethodila je praizvedba skladbe Concertino Cubistico Gordana Tudora, kada se ansamblu i pridružio gitarist Petrit Çeku. Djelo je u malo drugačijoj inačici, pisano za šest instrumenata, izvedbeno 2012. u sklopu Tribine Darko Lukić. Tudor je na poticaj ansambla aranžirao djelo za kvartet saksofona kako bi se moglo lakše i češće izvoditi, pojasnio je Tomislav Žužak u svom obraćanju publici, pritom se i zahvalivši na vjernosti i predanosti publike tijekom cijele sezone.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Skladatelj Concertino Cubistico opisuje kao „ocean mogućnosti atake tona, njegove boje i trajanja“. Uz Çekuov osjećaj za ton uz impresivnu točnost ansambla, skladba neometano putuje kroz stavke držeći uho slušatelja na oprezu pri svakom pomno osmišljenom ataku. Skladba prikazuje lepezu mogućnosti instrumenata: od mekanog i istančanog pa sve to zamršenog ili pak plastičnog zvuka gitare te ekspertno odmjerenih saksofona – od prodornih javljanja do delikatnih staccata.

Foto: Vedran Metelko/Glazba.hr

Šećer za kraj

Program večeri zaključili su vlastitom obradom 1. gudačkog kvarteta, op. 18, br. 1, Ludwiga van Beethovena. Skladbu, koja je već niz godina dio uobičajenog repertoara kvarteta, iznijeli su s istim entuzijazmom i virtuoznošću koji su ih krasili tijekom cijele sezone.

Kvartet Papandopulo u prvoj koncertnoj sezoni ponudio je zanimljivo koncipiran pregled klasikâ, ali i ono bitnije, velik broj djela hrvatskih autora – hvalevrijedna praksa po kojoj je ansambl poznat. Jedan od glavnih sastava koji uistinu baštini i promovira – i to na visokoj razini – stvaralaštvo domaćih autora, čime potvrđuju svoj status kao neizostavnog aktera kako domaće tako i međunarodne glazbene scene.

Nakon brzog, ali ništa manje profesionalnog bisa, dok je publika polako ustajala, jedan od komentara koji su se mogli čuti sumirao je sveopći dojam: „Genijalna svirka – k’o i uvijek!“