22
kol
Izvještaj

Svježa energija i dojmljiva interpretacija

flautistica Lucija Stilinović i harfistica Veronika Ćiković uz DSO na 73. DLJI

Foto: Dubrovačke ljetne igre

share

Dubrovačke ljetne igre još su jednom dale priliku i prostor glazbenicima mlađe generacije, a u ovom slučaju riječ je bila o flautistici Luciji Stilinović (1995.) i harfistici Veroniki Ćiković (1997). Može se reći da je uvijek hrabro pokloniti programski prostor mladim profesionalnim glazbenicima, a s obzirom na izvrsnost ovog koncerta, ova je odluka u svakom pogledu opravdana.

Ambijentalnost – neiscrpna tema Igara

Koncert se održao 18. kolovoza u prepunom Kneževu dvoru koji je ovoga puta izgledao nešto drugačije: pri samom ulazu publika se čudila izuzetno velikom prostoru rezerviranom za Dubrovački simfonijski orkestar. Nastup solistica bio je u središnjici programa, a radilo se o izvedbi Mozartovog Koncerta za flautu, harfu i orkestar u C-duru te skladbi Orawa poljskog skladatelja Wojciecha Kilara, dok je čitav koncert završio Mozartovom simfonijom br. 36. Orkestrom je ravnao poljski dirigent, Dawid Runtz (1992.), koji je trenutno šef dirigent Zagrebačke filharmonije te glavni dirigent Poljske kraljevske opere.

Početnu skepsu da u prostoru bogate akustike teško može zvukovno funkcionirati ovako veliki sastav može u potpunosti odbaciti svatko tko je bio prisutan na koncertu. Ovome je zasigurno doprinijelo izuzetno precizno i pedantno dirigentsko vodstvo maestra Runtza koji je postigao da svaka orkestralna sekcija zvuči kao jedan instrument izuzetne snage.

Foto: DLJI

Koncert je otvoren skladbom našoj publici manje poznatog poljskog skladatelja, Wojciecha Kilara (1932.-2013.), skladbom Orawa inspiriranom poljskim folklorom i krajolikom. Uspješnost interpretacije potvrdile su ovacije na kraju izvedbe, iako ju je većina publike zasigurno čula prvi put, što dodatno povećava značaj burnog pljeska.

Vjernost zapisu ili sloboda interpreta(cije)

Već pri prvim taktovima bilo je jasno da je riječ o izvedbi u kojoj se poštovala skladateljeva ideja. Naime, skladba je to izgrađena na principima minimalizma koji obično odaje dojam skladateljske distanciranosti i hladnoće. No u slučaju ove skladbe korišten je ponavljajući motiv folklornog karaktera koji je izrazito obogatio i intimizirao takav pristup skladanju u djelu koje odaje impresiju kakve nezaustavljive minimalističko-folklorne zvukovne mašine.

Foto: DLJI

Treba pohvaliti početno solo iznošenje glazbenog materijala koncertne majstorice Đane Kahriman, koja si s pravom nije dopustila nepotrebne zanose ili korištenje vibrata: njeno iznošenje repetirajućeg glazbenog materijala sigurno je, ujednačeno i savršeno precizno. U tonu ovog sjajnog početka izvedena je čitava skladba: vodstvo maestra Runtza toliko je jasno, a iz svakog njegovog pokreta očigledno je da točno zna što želi postići u svakom momentu. Zbog briljantnog nastupa, složnosti i kondicije gudačkog korpusa Dubrovačkog simfonijskog orkestra, očito je kako je dirigent svoju odlučnu, promišljenu i angažiranu energiju prenio na svirače.

Njihova je izvedba savršena, poglavito u pogledu ekstremnih dinamičkih kontrasta koji dominiraju ovom skladbom. A upravo je to posebno važno za ovu skladbu koja je napisana formalno blokovski te je vrlo važno da svaki (često kontrastni) zvukovni blok započinje točno u predviđenoj dinamičkoj i agogičkoj zadanosti. U tom smislu, nijedan član orkestra nikada nije kasnio, nije bio zbunjen – svi „upadi“ bili su „u milisekundu“ precizni, a svirači su svirali hrabro i bez oklijevanja, s vrhunskom spremnošću i odlučnošću.

Impresivno i – bez partitura

U središnjem dijelu koncerta predstavile su se dvije solistice, flautistica Lucija Stilinović i harfistica Veronika Ćiković. Ne postoje bez razloga poznata „govorkanja“ među sviračima da je izrazito teško izvoditi Mozartovu glazbu: prirodnost i lakoća njegovih melodijskih linija, paučinasta prozračnost glazbenog sloga i savršenstvo unutarnjih glasova može se vrlo lako urušiti i najmanjom pogreškom i izvođačkim nespretnostima. Ovo uopće nije bio slučaj pri izvedbi mladih solistica, a ni Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Maestro Dawid Runtz s jednakom je sigurnošću vodio i ovu izvedbu, a ono što posebno treba istaknuti je njegovo samopouzdanje pri tretiranju solistica ravnopravnim članicama orkestra. On poštuje partituru te ne stišava dodatno orkestar ni onda kada solistice imaju unutarnje dionice, već isprepliće instrumentalne timbre u savršenu orkestralnu boju kako je i zamišljeno u skladbi. Valja istaknuti i kako je Veronika Ćiković, kao glazbenica prilično tihog instrumenta, dolazila do izražaja čak i u unutarnjim dionicama. Njezin je ton precizan, jasan i izražajan, a sigurnost u glazbeni materijal neupitna.

Foto: DLJI

Posebno je bilo zanimljivo promotriti sinergiju obiju solistica: bilo je očito da su uložile mnogo vremena i truda u izradi ideja interpretacije što je, naravno, bilo najočitije u njihovim promišljenim kadencama. Odabirom boje tona uspjele su timbar toliko različitih instrumenata približiti jedan drugome: harfa je po potrebi imala savršen legato koji je istovremeno izvodila flauta ili je pak flauta izvodila tečnu i „pikavu“ melodijsku liniju imitirajući harfu. Pri tome su, uz savršenu zajedničku preciznost, bez imalo razilaženja, uvijek zajedno ‘disale’ u brojnim muzikalnim fraziranjima.

Postura flautistice Lucije Stilinović odavala je dojam interpretkinje kod koje nikada ništa neće poći po krivu, što je i dokazala izvedbom. Promatrajući i slušajući njeno samopouzdano muziciranje, slušatelji imaju osjećaj sigurnosti zbog čega se mogu prepustiti čistom užitku muziciranja obilježenog intuitivnim i prirodnim fraziranjem te logičnim glazbenim disanjem. Zahvaljujući snažnom pljesku, solistice su izvele dodatak predstavljajući se i kao sjajan samostalan duo – Ariju Lenskog iz opere Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog prema aranžmanu Guyja Braunsteina za flautu i klavir.

Koncert je završio izvedbom Mozartove simfonije br. 36 u C-duru u kojemu se orkestar ponovno prikazao u punom sjaju. Nakon efektnog posljednjeg stavka uslijedio je dug aplauz tijekom kojega se dirigent Runtz pri kraju, uz izraz zbunjeno-pozitivnog iznenađenja, izlazio nakloniti na pozornicu čak pet puta. Njegovo besprijekorno vodstvo čitavog koncerta može dodatno uveličati i zapanjujuća činjenica da je čitav koncert dirigirao napamet – bez partitura.

Foto: DLJI

Glazba na 73. DLJI

Zanimljivo je pogledati unatrag, promotriti i usporediti nastupe toliko različitih glazbenika ovogodišnjeg izdanja Dubrovačkih ljetnih igara: slušali smo glazbenike raznih nacionalnosti, uzrasta i glazbenih preferencija. Nažalost, ponekad pojedini glazbenici zrele i starije generacije nekorektno iskorištavaju svoje ‘iskustvo’ te se upuštaju u pretjerane slobode izvedbe gdje se više ne poštuje glazbeni materijal. Time ponekad i zavaravaju publiku pokušavajući je šarmirati, jer će neki to protumačiti (pogotovo oni manje educirani) kao neku vrstu „originalnosti“, „visoki stupanj umjetničke razvijenosti“ ili „posebnost“ interpreta.

Ono što se može uočiti jest da upravo glazbenici najmlađe generacije stilski izuzetno poštuju glazbeni materijal, a uz Veroniku i Luciju tu svakako treba još jednom spomenuti i pohvaliti raniji nastup mladih solista Lovre Merčepa i Franje Bilića koji su također nastupili uz članove Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Neki bi mogli reći da je riječ o premladim glazbenicima koji se ne usude dopustiti si više slobode, da su „glazbeno nerazvijeni“, da sviraju „akademski“ itd. No čini se da je konačno došlo doba kada se glazba izučava i poštuje na jednoj dubljoj razini, kada glazbenici odgovorno i pošteno proučavaju skladbe koje sviraju.

Uz izvrsnu tehničku spremnost, mladi glazbenici poznaju njihovu priču, povijest nastanka te publiku uspješno, svojom stilski točnom izvedbom, vraćaju u duh vremena njihova nastanka – zbog čega su najčešće baš mladi glazbenici vrlo uspješni i predani interpreti.

Foto: DLJI

S obzirom na to da smo na samom kraju ovogodišnjeg glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, može se bez okolišanja reći kako je upravo ovaj koncert bio među najboljima u ovoj sezoni festivala. Posljednji koncert održat će se u Kneževu dvoru 22. kolovoza u sklopu programa Dubrovnik na glazbenoj hridi,  a koncert zatvaranja 25. kolovoza ispred Katedrale.

Moglo bi Vas zanimati