Jubilarno deseto izdanje
MENT zacementirao status najvažnijeg showcase festivala u regiji
MENT je najveći regionalni showcase festival koji se početkom godine održava u Ljubljani. Prošli tjedan, od 21. do 24. veljače, proslavili su svoju desetu obljetnicu i definitivno nisu štedjeli. Već bogat slavljenički program sa skoro sto izvođača na jedanaest lokacija odlučili su nadograditi CE/MENT-om, novim segmentom posvećenim elektroničkoj glazbi.
Showcase festivali su neizbježno raj i pakao za posjetitelje jer koliko nude jedinstvenu prigodu da na jednom mjestu zadovolje najšarenije glazbene ukuse, toliko su pomalo logistički izazov. Bez obzira na odličnu organizaciju i činjenicu da Ljubljana nije pretjerano velika, uz svu dobru volju, nemoguće je izbjeći kolizije i ispratiti tu količinu panela, razgovora, slušaonica, intervjua te koncerata, stoga je fokus ovog izvještaja upravo novi dodatak – CE/MENT.
Program diljem Ljubljane
Prvi i zadnji dan MENT-a održali su se u Kinu Šiška, a program četvrtka i petka proširio se i na klubove Metelkove, prostore M Hotela blizu Kina Šiške, Stare Mestne Elektrarne, Ljubljanskog grada, Orto Bara, kluba K4 i Zorice.
U petak ujutro, konferencijski dio CE/MENT-a otvorila je slušaonica na kojoj su stručnjaci s elektroničke scene – Branislav Jovančević (Drugstore, RS), Jim Becker (Kiosk Radio, BE), Leo Küchler (Lighthouse, Blitz Music Club, AT/DE) i Paulina Żaczek (Granko Agency, PL) – „na slijepo“ dali svoj osvrt na pjesme nekih od umjetnika koji su sudjelovali na ovogodišnjem CE/MENT-u.
Osam puštenih traka ponudile su uvid u širok žanrovski spektar regionalne elektroničke scene, a stručnjaci su se osvrnuli na estetske i kvalitativne elemente pjesama u vidu same produkcije i miksa, ali i funkcionalnosti te konteksta primjenjivosti kao potencijalnog izdanja.
U poslijepodnevnim satima održao se panel The Dynamic Role of Record Labels in Electronic Music na kojem su uz Jefa Oswalda (YUKU, UK/CZ) i Paula Boumendila (Timedance, UK) sudjelovali i hrvatski predstavnici, Strahinja Arbutina (Low Income $quad) kao jedan od govornika te Nina Maštruko (ZEZ) u ulozi moderatorice.
Myspace estetika
Svatko od govornika predstavio je svoje iskustvo rada u izdavaštvu osvrnuvši se na razne dijelove procesa, od pronalaska izvođača, izgradnje odnosa, oblikovanja identiteta, do distribucije, promidžbe i pitanja autorskih prava. Dobar dio panela bio je posvećen i pitanju budućnosti izdavaštva, a na to je odgovor najbolje mogao dati Strahinja, ime iza DIY labela Low Income $quad:
„Label je pokrenut krajem 2015. s idejom izdavanja glazbe s čudnije strane spektra, a kuracija se razvijala i mijenjala od noise-a i eskperimentalnijeg zvuka, do techna s industrial korijenima do sadašnjeg perioda u kojem label pokriva područje brzog novijeg trancea križanog s technom, ali i hyperpopa, ghettotecha, te baile funka i raznih latinoameričkih varijacija novije bass glazbe. Vizualna estetika vrlo je bitan dio čitave priče, a naslonjena je na nostalgijski moment interneta iz kasnih devedesetih i ranih dvijetisućitih, odnosno Myspace, Tumblr, modne marke i generalno pop kulturu tog vremena. Umjesto na izdavanje glazbe već etabliranih izvođača, koji često za manje izdavačke kuće ne šalju najbolje radove, fokusiram se na traženje novih talenata za koje smatram da su u skladu s vremenom.“
Strahinja se osvrnuo i na značaj cijelog festivala, u kontekstu jačanja regionalne glazbene scene i stvaranja veze između alternativne kulture i poslovnog networkinga:
„U tom smislu je MENT jako bitan festival, jer pokriva baš ona područja koja su u komunikaciji o glazbi u jugoistočnoj Europi generalno zapostavljena. Networking, koji je inače stereotipno rezerviran za korporativno organizirani svijet, donosi u sferu alternativne kulture, što je isto poprilična rijetkost i vrlo korisno. Jedino mi je žao toga što sam svjestan da je, kako bi ovakav projekt uspio, potrebna vrlo specifična gradska i državna klima, razina suradnje ministarstva kulture i EU fondova s lokalnim promotorima i prostorima, te generalno kultura pohađanja kulturnih i glazbenih događaja koja Hrvatskoj i Zagrebu u suštini nedostaje.“
Čekanje u redu
Ostatak programa predstavio je još dva panela, The Pulse of India’s Live Music Scene i Electronic Music Agencies in the CEE Region: Scene Overview, Booking Challenges and Future Collaborations te dva intervjua, jedan s PR stručnjakinjom Lauren Sohikian (Modern Matters), a drugi s glazbenim novinarom Shawnom Reynaldom (First Floor).
U Starom gradu održavao se i dio programa posvećen jazz i eksperimentalnoj glazbi, koji sam, kada se gužvi petka pridružila i kiša, nažalost propustila. Festival je stvarno izuzetno posjećen pa je za izvođače koji su i bili zanimljiviji to podrazumijevalo poduže čekanje u redu. Nakon dva-tri neupečatljiva pokušaja i jedan pogled na red za KOIKOI i Vizelja brzo je pala odluka da se iz Metelkove preselimo u K4.
U Zorici su nastupili veteran slovenske elektroničke scene Marko San i Jef Rouge a.k.a. oolongbru, koji je u svom setu prezentirao izdanja YUKU labela. Manji floor K4 bio je mirniji, ali eksperimentalniji. Okupio je tri slovenska DJ-a , Eliaza, Lottie i Akaja, čiji su setovi varirali od ambijentalnog i moody, do plesnijeg, klupskog sounda.
Na većem flooru krenulo se jako od starta – onako kako biste očekivali od gen Z ravea, ali blago pripitomljenog i za starije generacije. Večer je otvorila slovenska DJ-ica msn gf u svom prepoznatljivom drama / hyper-pop stilu, potom je uslijedio set Islanđanke jadzije koji je cijelu priču malo zatamnio, snizio frekvencije i unio masnijeg basa. Treća po redu bila je Francuskinja u.r.trax s tvrđim stompy technom upakiranim u mračniji trance – dobra priprema za finalno zakucavanje. Set Strahinje Arbutine bio je ogledni primjer intenzivnog, neumornog, in your face campy techno popa iz ranih dvijetisućitih.
Kratko i jasno
Subota je stvarno bila the cherry on top. U prizemlju su za zagrijavanje bili zaduženi slovenski Dj-i Schrauff i Lavka koji su predstavili izdanja njihovog KRI Records. Ostatak večeri održao se na katu u Katedrali, a prvi su bili Black Dot koji čine hrvatski vokalist, DJ i producent Le Chocolat Noir i slovenski DJ i producent Christian Kroupa. Nastup je dramaturški bio dobro razrađen, postepeno rastući iz ambijentalnijeg u konkretniji EBM zvuk. Le Chocolate Noir donio je klasičan darkwave, letargični, ex-yu post-rock vokal, dok je osobno zanimljiviji segment bio Kroupin, koji se kontinuirano igrao paletom tekstura.
Iduća po redu je Babilonska koja set otvara svojim polaganim, ominous uvodom kao već prepoznatljivim pečatom. Sve što slijedi bi se moglo opisati kao pomno oblikovan narativ koji cijelu izvedbu diže na razinu koncertnog komada. Karakterno taman i moćan set koji u valovima oscilira od senzualnijih dijelova, zaigranih perkusija sve do intenzivnih masa zvuka podebljanih bahato masnim basom. Babilonska je nedvojbeno potvrdila svoje vještine kao DJ i selektor, glatko stapajući lepezu žanrova. No, još važnije, uspješno je ostvarila jedan od glavnih ciljeva CE/MENT-a – predstaviti i potvrditi umjetnike elektroničke scene unutar kategorije glazbenih autora.
View this post on Instagram
Nastup su u pozadini pratili savršeno in sync psihodelični vizuali slovenskog VJ-a Amadeja a.k.a. Bubblesa, koji je očito feelao set kao i ostatak dvorane.
Na pozornicu dolazi jedan od headlinera festivala, DJ Blawan iz Velike Britanije koji je, kratko i jasno, potvrdio zašto je jedno od glavnih imena techna. Predzadnja je bila Poljakinja Marie Pravda, sa smooth, blago melankoličnim setom, a festival je zatvorio slovenski DJ Doucehan.