Lirski etno-rep i griot tradicija: glazbeni svjetovi benda Naokolo i Kaita Winsea

U nedjelju, 8. lipnja, Začarana Močvara i Vrelo zvuka pripremili su još jednu intrigantnu glazbenu večer i to dvostruku, hrvatsko-afričku. Oko mjesec dana nakon nadahnutog nastupa Ivana Grobenskog na istoj pozornici, ponovno smo svjedočili snazi suvremene domaće etno-scene kroz nastup novog projekta Naokolo.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

Iza projekta Naokolo stoji Mihael Emanuel Večković – multiinstrumentalist, dugogodišnji suradnik brojnih folklornih ansambala, graditelj tradicijskih instrumenata te član zagrebačkog benda Šarijanata („folk punk cabaret benda”, po njihovom vlastitom opisu na društvenim mrežama). U Močvari je u nedjelju premijerno predstavio svoj prvi autorski album pod nazivom Naokolo, na kojem vješto isprepliće elemente domaće i svjetske glazbene tradicije.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

Koncert je otvoren instrumentalom, nakon kojeg je uslijedila pjesma ”Noćas” – ujedno i uvodna pjesma s albuma, jedna od upečatljivijih skladbi s albuma. Večkovićev polurecitativni vokal i karakteristična interpretacija odmah su postavili ton večeri. Uz njega su na pozornici bili još gitarist i bubnjar, a tijekom nastupa mijenjao je instrumente – od gitare, preko gajdi, do raznih puhačkih instrumenata – demonstrirajući bogatstvo etno-izričaja. Nakon energičnoga gajdaškog intermezza vratio se na gitaru i izveo ”Daleko”, a tijekom koncerta smjenjivali su se siroviji, ritmičniji instrumentali i nježniji, lirski komadi. Nakon nekoliko pjesama, na pozornici su mu se pridružili gosti – dvoje glazbenika, Jan Vržina i Eva, pa je jedna pjesma izvedena u efektnom troglasju.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

Pjesma ”Selo”, na tragu ”Noćas”, još je jedan primjer Večkovićeva, nazovimo ga tako, lirskog repa – kombinacija recitativne vokalne interpretacije i suptilnih instrumentalnih aranžmana. U njoj se istaknula i vokalistica Eva, koja je svojim glasom dala dodatnu emotivnu dimenziju.

U prekrasnoj ”Uspavanci”, melankoličnoj skladbi s minimalističkim aranžmanom, Večkovićev je glas postao šaptav i intiman. Koncert je zatvoren pjesmom koju bismo mogli opisati kao filozofski etno-rep, kojim su efektno zaokružili večer koja je fino balansirala između sirovog folklora, introspektivnih lirskih trenutaka i eksperimentalnih izraza, stvarajući glazbu koja je istovremeno kompleksna i pristupačna. Usto treba istaknuti i sugestivne, intrigantne tekstove, koji prenose slušatelje u snovite glazbene pejzaže.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

Drugi dio glazbene večeri donio nam je solo izvedbu Kaita Winsea iz Burkine Faso. Nakon lanjskog nastupa s grupom Avalanche Kaito, ovaj put smo ga čuli u ogoljenom, šamanskom izdanju, koje nas je povelo na putovanje kroz tradiciju Zapadne Afrike.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

Nastup je počeo skroz neformalno, u vanjskom dijelu Močvare, gdje je Winse zapjevao a capella, pozivajući publiku da se pridruži pljeskanjem. Potom nas je uveo u koncertni prostor gdje je nastavio svoj, nije pretjerano reći, ritual, uz zvukove tradicionalnih instrumenata poput glazbenog luka i toutlé flaute.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

U svojoj je izvedbi Kaito Winse nadahnuto kanalizirao bogatu griot tradiciju – drevno usmeno pripovijedanje koje čini temelj zapadnoafričkog društva, osiguravajući da se povijest, kultura i vrijednosti prenose s jedne generacije na drugu. Njegov upečatljiv glas i energičan nastup uronili su malobrojnu, ali udubljenu publiku u hipnotizirajuću šamansku šetnju zapadnoafričkom glazbom.

Foto: Jahvo Joža / Vrelo zvuka

Močvara je tako još jednom postala istinski začarana, prožeta glazbenom čarolijom, otkrivajući nevjerojatan kreativni spektar suvremenoga autorskog etna.