Neno Belan u Areni Zagreb: Maratonska regata života

Neno Belan je na Dan žena održao koncert svog života u zagrebačkoj Areni, gdje je četiri desetljeća svoje glazbene karijere sažeo u četiri sata glazbene izvedbe

Publika je posve ispunila zagrebačku Arenu / Foto: Filip BušićKoncert Nene Belana, nazvan Regata života, bio je presjek njegovog bogatog opusa. Poznat po svom jedinstvenom stilu koji spaja elemente rocka, popa i dalmatinske glazbe, Belan je stvorio specifičan zvuk duboko ukorijenjen u mediteranskoj glazbenoj tradiciji. Koncert je bio podijeljen u dva ključna dijela: prvi je obilježen bijelim odijelom kao hommageom fazi “Dugog toplog ljeta”, dok je drugi donio pjesme iz Belanovog revitaliziranog dijela karijere nakon objave pjesme “Rijeka snova”.

Neobično je bilo što koncert nije otvorio pjesmom, već govorom: „Imao sam malu potrebu da se obratim ovako, ljudski. Htio sam samo reći da je ovo jedna posebna večer za mene, vjerojatno i za vas. 40 godina glazbe, emocija, uspomena, a cijelo vrijeme vi ispred mene! Hvala od srca! Ovo je naša noć, neka se pamti!”

Nakon toga uslijedile su pjesme “Zvuci ulice“ i “Rock galama“, koje su odmah podigle atmosferu i rasplesale publiku, postavljajući ton za ostatak koncerta koji je trajao do iza ponoći. Tijekom večeri, Belan se prisjetio svojih suradnji s Dinom Dvornikom (“Ella E”) i Massimom (“Zar više nema nas?”), a na pozornici su mu se pridružili Zorica Kondža, s kojom je izveo pjesme “Ti si moj san” i “Do posljednjeg daha”, te grupa Cubismo, koja ove godine slavi 30 godina postojanja. Nevjerojatno je kako su svojom pozitivnom energijom dodatno utjecali na atmosferu u dvorani. Već je pjesma “Bambina“ u izvedbi s Belanom dobila novi i drugačiji latino prizvuk, dok je “Plešem ispod oblaka“ potpuno očarala.

Vedran Križan / Foto: Filip Bušić

Ako je Neno Belan srce i duša svojih pjesama, glazbena kičma posljednjih 28 godina su Fiumensi – Vedran Križan na klavijaturama, Leo Rumora na bubnjevima i Olja Dešić, koji nije samo basist, već i dirigent i aranžer orkestralnih dionica. Na impresivnoj pozornici u tri razine bio je smješten Mediteranski orkestar kojim je upravljao, a zvučnu sliku učinio potpunom, na trenutke doista čarobnom, s naglascima na pravim mjestima, bilo da je u pitanju puhačka sekcija ili gudači. Instrumentalno pojačanje na bas gitari, gitari i ukuleleu donio je Josip Radić, koji je s Fiumensima i pratećim vokalima, izvodio fantastične vokalne harmonije, poput onih u pjesmi „Dok tebe ljubim“. Kad sam već kod pratećih vokala, osim što se Ana Kabalin pojavljuje kao solistica, surađuje i s Parnim valjkom, Belanu se znakovito pridružila upravo na pjesmi “Rijeka snova“.

Klape Kampanel i More označile su dalmatinsku fazu koncerta kada su izvodili pjesme koje su trajno povezale Belana sa Šibenskom šansonom, “Srce od leda”, “Divojka sa juga” i “Galeb”. Upravo je ova potonja jedna od novijih prepoznatljivih koja savršeno spaja emotivnu dubinu, nostalgičnost i mediteranski šarm. Iako je publika i ranije strastveno pjevala Belanove pjesme, posebno je odjekivao dio „Tamo di moj je rodni kraj, moj je zavičaj / tamo di sunce uvik sja / tamo je Dalmacija“. To je bio pravi springsteenovski trenutak – iako im se glazbeni stilovi razlikuju, obojica su majstori u korištenju svoje glazbe za prenošenje snažnih osjećaja dok stvaraju zvučne pejzaže koji podržavaju duboku emocionalnu povezanost s publikom. Meni je vjerojatno najposebniji trenutak koncerta bila izvedba pjesme “Zaboravi“ s albuma Vino noći, u kojoj su muški glasovi posebno istaknuli dramatičnost pjesme i izazvali pravo ježenje.

Nemoguće mi je zapamtiti imena svih solista i instrumentalista, ali jedan od najupečatljivijih bio je makarski saksofonist Marin Klarić, koji je sasvim dostojanstveno zamijenio Belanovog dugogodišnjeg prijatelja i suradnika Jakšu Jordesa. Svojim čestim izlascima iz orkestra i solo dionicama uz Belana, obogatio je pjesme poput “Dok tebe ljubim” i “Sunčan dan”.

Belan se rado upušta u suradnje s drugim autorima, ali i te “tuđe” pjesme uspijeva učiniti toliko svojim da je gotovo nemoguće uočiti razliku u autorskom pristupu. Tako je, na primjer, tekst za pjesmu “Dotakni me usnama“ napisala Alka Vuica, dok je “Na Cvitnu nedilju“ u cijelosti napisao multitalentirani Nikša Sviličić. “Pričaj mi o ljubavi“ bila je jedan je od prvih vrhunaca koncerta, sada već pravi evergreen iz 1984. godine, za koju je tekst napisao Robert Ćaleta. Kada sam već spomenula temu autorstva, iznenadila sam se kad sam, pišući ovaj tekst, otkrila da je tekst za pjesmu “A gdje si ti“ zapravo potpisao Gibonni.

Pozornica je bila na tri kata / Foto: Filip Bušić

Belan je uspio stvoriti obiteljsku atmosferu i u tako velikoj dvorani zadržati osjećaj bliskosti među ljudima, a taj je osjećaj dodatno naglasio glazbeni susret oca i kćeri na pozornici, kada je s Nikolinom Belan izveo pjesmu „Can’t Help Falling In Love“. Mnoge svoje pjesme oblikuje u balade, često ulazeći u dublje introspektivne teme, posebno one koje istražuju ljubav, čežnju i emotivna iskustva. Pjesme poput “Dotakni me usnama“, “Ponoćna zvona“, “Dugo toplo ljeto” i „Dani ljubavi“ savršen su primjer njegove sposobnosti da dotakne srž ljudskih emocija. No, on nije ograničen samo na balade. Njegova glazbena paleta uključuje i ljubav prema reggaeu i plesnoj glazbi, što možemo čuti u pjesmama poput “Ella E“, “Ivona“ i “A gdje si ti“. Osim toga, očaranost glazbom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća jasno je prisutna u pjesmama kao što su “Beat na moru“, “Điri (điri)”, “Ostani uz mene” i “Kasno je za nas“. Belan je također poznat po tome što u svoje pjesme uspješno unosi elemente dalmatinske glazbe i tzv. mediteranskog rocka. Reakcije publike potvrđuju koliko su ovi utjecaji prepoznatljivi – primjerice, na pjesmu “Vino noći“ publika je prepoznala već nakon prvih pet tonova električne gitare, a u istu kategoriju ulazi i “Rijeka snova“ sa svojim riffom.

S obzirom na veliku produkciju i broj ljudi uključenih u samu izvedbu, tehničke poteškoće bile su neizbježne. Tijekom nastupa povremeno je dolazilo do mikrofonije, što je donekle umanjilo dojam, no puno simpatičnije bilo je vidjeti kako su Belana ponijele emocije pa bi od ganuća zaboravio dijelove teksta, primjerice, u „Kurvama“, pjesmi koju je snimio s Dalekom obalom krajem devedesetih.

Neno Belan i publika međusobno su podijelili snažne emocije / Foto: Filip Bušić

Belan je rasprodao koncert u Areni i uspio zadržati pažnju publike puna četiri sata, što samo potvrđuje dubok kulturni utjecaj koji je njegov rad ostavio na našu glazbu. Nakon izvedbe sa Zoricom Kondžom, izjavio je: „Kako je meni lipo, nemate pojma“, a upravo bi ta rečenica mogla poslužiti kao savršen opis ovog maratonskog koncerta ispunjenog toplinom, radošću i ljubavlju.