Opeth u Tvornici: „Ovo će biti jedan od onih koncerata koje pamtimo, hvala, Zagrebe!“
U ponedjeljak je u zagrebačku Tvornicu Kulture po prvi put stigla svjetska prog metal atrakcija Opeth. Krcat veliki pogon Šveđani su počastili set listom ispunjenom omiljenim pjesmama fanova iz ranijih i kasnijih faza bogate karijere. Kao predgrupa Opethu nastupili su islandski rokeri The Vintage Caravan.
Ova će godina ljubiteljima metala sigurno ostati u pamćenju kao jedna od najatraktivnijih kad su u pitanju koncerti. Iz mjeseca u mjesec svjedočimo vrhunskim predstavama velikih bendova i svjetskih produkcija. Val nastupa progresivnih metalaca tijekom ljeta krenuo je s Dream Theaterom i Devinom Townsendom pa smo imali prilike čuti i najpoznatije Francuze, Gojiru te američke bjesomučne snage Mastodon. Na red su konačno došli i Skandinavci. S čak 13 studijskih albuma u dugogodišnjoj karijeri, jasno je da se radi o jednima od najvećih prog metalaca na svijetu. To će vam potvrditi svaki ozbiljniji ljubitelj žanra i to se pokazalo na zagrebačkom koncertu.
Opeth/Matej Grgić
Iako nisam stigao poslušati The Vintage Caravan, prije nastupa Opetha, o Islanđanima se pričalo samo najbolje. Bilo je jasno da su odlično zagrijali zagrebačku publiku. Inače su vrlo perspektivan rock bend. Mnogi ih nazivaju jednim od najboljih europskih bendova novog milenija, a isto su potvrdili prije dvije godine potpisavši za austrijsku kuću Napalm Rrecords i pridruživši se imenima poput Alestorm, Alter Bridge, Katatonia, Cradle of Filth, Walls of Jericho i ostalima. Njihova mješavina bluesa, stonera i psihodelije s dodirom dalekog sjevera s kojeg dolaze očito je osvojila i Hrvate.
Šveđani su počeli točno u devet i nisu stali puna dva sata. Kad je otkucalo jedanaest, odsvirani su i završni taktovi epske „Deliverance“. Tvornica je bila na samoj granici svog kapaciteta. Probijanje kroz tu masu učinilo bi i najvećeg ekstroverta agorafobičnim i nervoznim. Iz usta Mikaela Akerfeldta moglo se čuti i švedskog i engleskog jezika, a i growla i čistog baritona po čijem je miješanju poznat. Veliki pogon Tvornice činio se premalenim za Opeth, kao i pozornica na kojoj su se članovi benda gubili među mnoštvom rasplesanih i šarenih reflektora. Dodatnih videozidova, animacija i efekata nije bilo, no nije bilo ni potrebe za njima. Scene su se same oslikavale u glavi što je bilo vidljivo i po hipnotiziranoj publici u kojoj jedva da se itko naguravao ili čak mahao glavom.
Opeth/Matej Grgić
Scene su to crnih nordijskih šuma. Jeseni i zime. Čas bježanja od čopora divljih vukova, čas lizanja rana i jecanja. Opethova glazba specifična je zbog svojih mijena iz glasnih, teških i mračnih udaraca u tihe, akustične i snene epizode. Njihove pjesme odraz su izvanrednog Mikaelovog talenta za skladanje progresivnih devetominutnih putovanja kroz hladnoću i beznađe. Isti je izgrađen na temeljima opskurnih progresivaca iz 60-ih i 70-ih čije Akerfeldt ploče skuplja desetljećima i taj utjecaj pretvara u inovativne i neviđene poteze na metal sceni.
„Pregledavajući listu gradova koje ćemo posjetiti na ovoj turneji, Zagreb i Hrvatska upali su mi u oko. Shvatio sam da ovdje nismo nikad bili. Znam da nas već dugo čekate. Baš zbog toga odlučili smo malo promijeniti set listu. Bio bi red da čujete neke starije stvari i hitove – koji zapravo nigdje nisu hitovi“, našalio se frontmen i najavio prigodnu „Demon of the Fall“ s albuma My Arms, Your Hearse iz davne 1998.
Opeth/Matej Grgić
Obećanje su ispunili. Set lista za Zagrepčane bila je dosta drugačija od ostatka turneje, a oduševljenje publike moglo se vidjeti na licima i čuti iz glasnih poklika između svake pjesme. Istom mjerom vraćao je i bend. Mikaelovi posprdni komentari o štetnosti pušenja s početka koncerta pretvorili su se u najiskrenije zahvale domaćinima.
„Svirali smo stvarno mnogo ovakvih koncerata u posljednjih 20 godina i kad toliko svirate sve se to pretvori u zaborav, ali neke se stvari pamte. Mogu vam reći da je ovo definitivno jedan od onih koncerata koji iskaču i koje ćemo pamtiti. Hvala, Zagrebe!” radosno je napominjao Mikael nakon skoro svake pjesme.
Osim što smo doživjeli poseban koncert, imali smo prilike i vidjeti najnovijeg člana benda kojeg je Akerfeldt predstavio pred kraj koncerta, bubnjara Waltterija Väyrynena. Ono što smo mogli shvatiti kao najbolju potvrdu da smo Šveđanima posebna i draga publika bila je „Lotus Eater“ koju su u bisu odsvirali na zahtjev najglasnijih iz prvih redova, iako je nije bilo na službenoj set listi. Dogodila se još jedna epizoda iz serije izvrsnih prog metal koncerata.
