Ponta Lopud Jazz Festival: Tri dana vrhunske svirke pod palmama

Od 31. kolovoza do 2. rujna krajnji jug Lijepe naše nakratko je postao centar svijeta jazz glazbe. Na jednom od otoka elafitskog arhipelaga, udaljenom ni sat vremena od Dubrovnika, održan je prvi Ponta Lopud Jazz Festival.

Ponta Lopud Jazz Festival

Festival prije festivala

Prije nego što nastavim, vratimo se par godina unatrag, jer korijeni ovog festivala sežu još u 2021. godinu kad je nastao njegov prethodnik, Ponta Lopud Film Festival, koji je već u svom prvom izdanju privukao značajan broj regionalnih i međunarodnih zvijezda velikog ekrana. Tom je festivalu prisustvovala i buduća umjetnička voditeljica njegove jazz inačice Thana Alexa, američka jazz pjevačica i kompozitorica hrvatskih korijena koju je, usput, zagrebačka publika imala priliku čuti prošlog ožujka, na koncertnoj promociji njena nagrađivanog albuma ONA.

Nadalje, temelji Ponta Lopud Jazz Festivala postavljeni su već 2022. godine, kad je posebnu projekciju filma Birdman obogatio četverostruki dobitnik nagrade Grammy, bubnjar, kompozitor i aranžer Antonio Sánchez (inače Thanin suprug i česti suradnik) prateći film izvedbom njegova nagrađivanog soundtracka u realnom vremenu.

Antonio Sanchez / Foto: John Pavlish

Prepoznatljiva mačka s vizualnog identiteta Ponta Lopud Film Festivala dobila je klavijaturu, a Ponta Lopud Jazz Festival službeno je najavljen u srpnju 2023. godine.

U danima koji su uslijedili svoje prisustvo obznanio je nevjerojatan broj renomiranih jazz glazbenika; lista je, dakako, mogla početi i završiti s tzv. ,,jazz masterom“ festivala, saksofonistom Joeom Lovanom, čije bi kolaboracije i nagrade ovdje bilo gotovo nemoguće sve nabrojati, ali to nikako ne umanjuje snagu ostalih imena koja su se ova tri dana, u kratkom predahu od nevremena koje je prijetilo sve do samog početka festivala, našla na Lopudu u ulozi izvođača i mentora majstorskog tečaja.

Popis polaznika također je bio nevjerojatno bogat nešto mlađim imenima lokalne i svjetske jazz scene, ali o svima njima nešto kasnije.

Foto: John Pavlish

Tri dana…

… tri koncerta i tri radikalno drukčija pristupa jazzu. Nakon prve sesije masterclassa održane u jutarnjim satima u lopudskom Kneževom dvoru, koncertni program festivala 31. kolovoza, u pitoresknom vrtu lopudskog hotela Grand, okruženom osvjetljenim palmama koje kao da su sezale sve do zvijezda još jednom potvrdivši moju tezu da jazz festivali imaju najljepše pejzaže, službeno je otvorio David Sánchez Group.

Foto: John Pavlish

Portorikanskom saksofonistu i bandleaderu Davidu Sánchezu te njegovim dugogodišnjim suradnicima, klaviristu Luisu Perdomu i basistu Ricardu Rickyju Rodriguezu, pridružio se još jedan od mentora, prije spomenuti meksički bubnjar Antonio Sánchez. U rodu samo po ljubavi prema jazzu, David i Antonio su uz Perdoma i Rodrigueza za publiku izveli nekolicinu skladbi, pretežito s Davidova posljednjeg albuma Carib.

Foto: John Pavlish

Započevši nastup skladbama Morning Mist i Waves Under Silk, četvorica glazbenika redom su ilustrirali svoje majstorstvo zanata, a naročito David Sánchez koji je publici uprizorio svoj hvaljeni ton i artikulaciju, ali i skladateljski jezik koji kombinira jazz i latino idiome. S druge strane, moment u kojem je Rodriguez svoj kontrabas zamijenio bas gitarom označio je svojevrsni zaokret prema nešto intenzivnijem zvuku bližem fusionu. Jedina potencijalna zamjerka, bez obzira na njegovu važnost za cjelokupni slog, bila bi nevelikost prostora danog Rodriguezu da se ,,razmaše“ s istinskim solom koji smo čuli tek u primjesama.

Foto: John Pavlish

Obradović-Tixier Duo za dan drugi

Natprosječan početak festivala drugog je dana pratio koncert dua Obradović-Tixier, koji je publici nesumnjivo znatno proširio definiciju jazza. Hrvatska udaraljkašica Lada Obradović i francuski klavirist David Tixier i za potrebe nastupa posegnuli su za skladbama iz svoje bogate diskografije, kojima su redom ilustrirali svoj specifični izričaj. Publika je tako, osim zvuka klavira i bubnjeva, u Seeking a Soul mogla čuti i Tixierov glas distorziran u realnom vremenu upotrebom elektronike, kao i nekoliko nesvakidašnjih instrumenata za tradicionalnu teksturu jazza, primjerice mbiru i glockenspiel.

Foto: John Pavlish

Kako je odmicalo vrijeme, kompleksni slog bivao je sve više i više ogoljen, otkrivši nešto tradicionalniji jazz prizvuk, naročito u skladbama It’s Not About now, koja je sadržavala i impresivan bubnjarski solo te Professor Seek & Mr. Hyde. Potonja skladba inspirirana je bubnjaričinim iskustvom na Akademiji u Grazu te se sastoji od dva naizgled nepovezana tematska bloka koji se, kako stvar odmiče kraju, međusobno isprepliću.

Foto: John Pavlish

Taj zaokret prema suštini jazza kulminirao je njihovim bisom i jedinim jazz standardom koji se našao na setovima triju festivalskih koncerata. Standard So What, čije autorstvo i album s kojeg dolazi vjerujem da nije potrebno imenovati, u obradi dua Obradović-Tixier upotrebom Fibonaccijevog niza gotovo da je poprimio osobine teme s varijacijama.

SHIFT za kraj

Svim dobrim stvarima kad-tad mora doći kraj, kažu, a festival koji je, prema riječima Lade Obradović, ,,zvučao predobro da bi bio istinit“, zatvorio je Antonio Sánchez sa svojim projektom Bad Hombre koji je dosad iznjedrio dva albuma. Bad Hombre Vol. II iliti SHIFT najrecentniji je Sánchezov album koji karakterizira značajan zaokret u njegovoj kompozicijskoj metodologiji; priložene pjesme nekolicine planetarno popularnih glazbenika raznolikih stilskih i žanrovskih odrednica Sánchez je aranžirao tj. transformirao, a na studijskim snimkama je i izveo svaku od dionica.

Foto: John Pavlish

Ipak, za live izvedbu potrebni su drugi glazbenici pa tako Bad Hombre uživo, osim samog Sáncheza, sačinjavaju Thana Alexa koja je zadužena za vokal i looping, zatim osebujni japanski klavi(jatu)rist BIGYUKI te australski bas gitarist Lex Adler.

Foto: John Pavlish

Spoj imena kao što su Becca Stevens, Ana Tijoux, Kimbra, Trent Reznor, Atticus Ross, Lila Downes i Dave Matthews na jednom mjestu bi se u bilo kojem drugom kontekstu vjerojatno činio bizarnim, ali Sánchezovi aranžmani, u kombinaciji s izvedbama svakog od glazbenika na pozornici, jako su dobro zbližili njihove naizgled disparatne glazbene izričaje bez brisanja njihovih različitosti.

Foto: John Pavlish

Thana Alexa je naizmjence katalizirala energije spomenutih glazbenica pjevajući, repajući, praveći loopove i gradeći moćne vokalne harmonije. BIGYUKI je koncert opetovano odvodio iz domene jazza u svijet eksperimentalne glazbe te ilustrirao svoj unikatni spoj jazza, hip-hopa i elektronike. Lex Adler provodio je jednako vremena za laptopom i za bas gitarom. Antonio Sánchez je publici održao lekciju iz brojanja doba u maniri Natea Smitha s nekolicinom fenomenalnih sola.

Foto: John Pavlish

Za bis su im se na pozornici, u okviru skladbe Eh Hee 2.0 nastale u kolaboraciji ne samo s Daveom Matthewsom nego i legendarnim Patom Methenyjem, pridružili David Sánchez koji je taj dan proslavio i svoj 55. rođendan te, napokon se predstavivši publici, također legendarni Joe Lovano, za kojega ne bi bilo sasvim pogrešno reći da je svojim nastupom bar malo zasjenio ostatak koncerta.

Foto: John Pavlish

Neke od brojnih svijetlih točaka festivala svakako su bili i jam sessioni. Započeti od strane Thane, BIGYUKI-ja i Adlera, svake večeri su se vrlo brzo preobrazili u kovitlac raznorodnih zvukova, od swinga i funka pa sve do avangarde, obogaćeni prvenstveno nastupima polaznika majstorskih tečajeva koji su na pozornicu naizmjence donosili svoje osobne stilove i izričaje.

Foto: John Pavlish

Publici su se tako predstavili: Haddis Alemayehu koji je publiku upoznao s masenqom (etiopskim glazbalom tipa lutnje), zatim bubnjari Mirsad Dalipi i Žiga Smrdel, pjevačice Ajda Stina Turek, Angelica Zacchigna, Lana Janjanin i Maja Grgić, kontrabasisti Lidija Strika i Jošt Lampret, klaviristi Aldo Foško, Stevan Milijanović i Borna Pehar te flautistica Milena Jančurić, a s njima su pozornicu dijelili i lokalni glazbenici poput saksofonistâ Ivana Bonačića i Branka Šukoveza. Još jedno ime vrijedno pamćenja je svakako i ono ton majstora Maria Šuice, čije je uho bilo zaslužno da sve ovo opisano bogatstvo zvuka svoj put nađe do publike.

Sve koncerte i jam sessione ispratio je gromoglasni pljesak okupljene publike. Mnoštvo zvučnih imena, atraktivnost lokacije i besplatne ulaznice očito su se pokazale dobitnom kombinacijom koja je svjedočila potrebi za ovakvom manifestacijom na dubrovačkom području, čija se jazz scena duge tradicije uvijek čini daleko od ostatka Hrvatske.

Masterclass / Foto: John Pavlish

Ponta Lopud Jazz Festival svojim je prvim izdanjem još jednom potvrdio relevantnost jazza na ovom području te se nadamo da će u godinama koje dolaze postati opće mjesto za hrvatski jazz. Tradicionalno stablo, ovaj put maslina, posađeno. Doslovno i figurativno.

Foto: John Pavlish