Poravna u Močvari: Sevdah na rubu tišine

Na maglovitu nedjeljnu večer, u zagrebačkoj Močvari otvoren je N.O. Jazz Festival nastupom kvarteta Poravna Vesne Pisarović, autorskim reinterpretacijama sevdaha.

NO Jazz Festival

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Samo dan ranije, Pisarović je nastupila kao jedna od glavnih zvijezda Sarajevo Jazz Festivala u Narodnom pozorištu, povezujući tako dvije regionalne pozornice svoje glazbene reputacije. Ovogodišnje je mini izdanje programa renomiranog N. O. Jazz Festivala, koristi unutarnje rezerve scene. S još jednom domaće-uvoznom koprodukcijom, već sutra zagrebačko-pulski trio Roj Osa nahrupit će s čikaškim trubačem, skladateljem i elektrofonikom Robom Mazurekom nakon koncerta u Kući tambure u Slavonskom Brodu.

Lansirali su live album s prošlogodišnje mini turneje i nastupa u splitskom Beton Kinu, kamo će kapnuti opet tijekom tjedna. Festival u petak zatvara austrijsko-švedski trio Fire!, post-free-jazz odgovor na antologije slowcorea, doom- i stoner-rocka, baš kao i elektronike, glazbenika čije umjetničke karijere nisu upitne, no koji se spram pitanja sociologije jazza osvrću s prstima zataknutim o bočno remenje kožnjaka.

Poravna

Poravna započinje desetak minuta iza 21 sat. Prema Art kući Sevdah poravna je sinonim za sevdalinku, kao široka i mirna melodija, ravna i onda kada buja od ukrasa koji se prelijevaju jedan s drugim kao zrna bisera nanizana u ogrlicu, a Pisarović kaže kako je riječ o pjesmama koje bude imaginarij njezina djetinjstva…

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Jesenske aktivnosti Vesne Pisarović, uključuju slovenske kolege – s kontrabasistom Tomažem Gromom u Rijeci je izvodila poetske standarde, a već ovog tjedna ide na kraću turneju s bubnjarima Galom Furlanom i Zlatkom Kaučičem. U Sarajevu je održala i radionicu o sevdahu zajedno s kolegom Damirom Imamovićem, poznatim sevdah-kantautorom i melografom. Tu je i Greg Cohen, kontrabasist kvarteta Masada Johna Zorna i Imamovićeva A Singer of Tales, koji sada svira u njezinu kvartetu, a surađuju od berlinskog albuma Great Yugoslav Songbook.

Krugove glazbene suradnje i reinterpretacije tradicije, u kojima Pisarović pliva kao riba u vodi, ukapča Masada, ne zaboravimo, jedan od bendova pokrenutih u povodu opsade Sarajeva, iz godina kompilacije Bosnia: Echoes from Endangered World, edicije Smithsonian Folkways – čime se krugovi sevdaha šire i žive.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Album Poravna objavljen je ovog proljeća na vinilu u izdanju zagrebačkog PDV Recordsa, kao dio raznolike i eratične diskografije Vesne Pisarović – glazbene dive s dva nastupa na Euroviziji. Njezin prethodni kvartet A Petit Standard, u suradnji s američkim glazbenicima, donio je njezin brašnasti alt u polifoniji s bas-klarinetom, kontrabasom i bubnjevima, no projekt je, nažalost, ostao u sjeni pretkoronske godine.

Slobodni zvukolici i vode što se često mute

Izvedba kultne balade Lonely Woman, poznate po tempu koji prkosi plesnim formama, dobila je netipičan aranžman koji skladbu odveo u područje himnične psihoanalize. Na Poravnoj se džepnoj divi hrvatske glazbe, umjesto bas-klarineta, s kliz-trumpetom pridružuje njemački trubač Axel Dörner, a na bubnjevima Tony Buck iz sastava The Necks.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Albumu je dodana i gitara, instrument koji povezuje većinu aktualnog repertoara sevdah-komentatora, uključujući i grupu Dunjaluk.

Ravno s perona vilajeta, u parter kluba prvi pristiže pariški composer-improviser Noël Akchoté. Profesionalno aktivan već kao tinejdžer, a sudeći po osobnoj arhivi na Bandcampu, epitet „Marc Ribot europske scene na aparatima” ovome eklektiku savršeno pristaje. Ribota često krste prema kameleonskom slalomu kroz žanrove i epohe, dok elasticitet Akchoteove suradnje pored svih generacija epohe Dereka Baileya, oca britanske slobodno improvizirane scene, bilježi i puste reinterpretacije stare glazbe, čak i one rearanžirane za akustičnu i električnu gitaru.

Akchote mirno ušetava za stolac pred set bubnjeva, s gitarom u prvim redovima publike, počupavši sa žica aranžman teme Dunjaluče, golem ti si.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Dörner i Pisarović zvučno su u gotovo odraznoj situaciji. Iz stražnjih i bočnih krakova pozornice prilaze obrisi bubnjeva i kontrabasa, a Cohen improvizaciju boji motivom iz Beriove Sequenze. Pita Fata Halil mejhandžiju već je otpočetka tutti izdanje: probadajuća ponornica Cohenovog kontrabasa prati melodijsku sinklinalu, uz postavljanje polifonih obrisa kolektivne improvizacije, a s činelama britanskog bubnjara Marka Sandersa zvuk poprima stabilne vertikale.

Reflektori probadaju prostor crvenim svjetlom, a Pisarović sevdah dekonstruira, „čitajući” ga kao levitaciju otetog falseta. Redukcionist berlinske trube Dörner, iz prijestolnice novih tendencija gdje su Pisarović i Cohen upoznali i druge aktere ovog festivala, poravnat će „suhim” solom i bez timbra – u maniri puhanja niz torzo usisavača!

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

S kompozicijom ”Vrbas vodo, što se često mutiš?” slijede pulsirajuće forme, a blues sevdah izričaj bendu sjeda bolje od apstrakcije… Iako groove nije „u facu” i Poravna nije repertoar koji ćemo čuti kod Amire Medunjanin, iako sefarsko-osmanske melizmatike ladina ne nedostaje. Kao u ”Ako želiš razgovora”, obojen i prošiven malim sekundiranjem po žicama Akchotéa. Sanders se nadovezuje brazilskim zvečkama, dok Pisarović na liniji blues holler pjevačice Linde Sharrock gađa točkaste alikvote u kombinaciji s Dörnerom, no zvukovi im se – sudaraju…

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Improvizacija s ta dva pola, s jedne strane redukcije i druge groovea, poravnala je pejzaž koncerta uz drone piece ”Vozila m’ se Mujagina lađa”, iako je original više melodrama iz mahale. Na toj točki set-lista još nije nikog ruknula po veni, a zvučni se kadar zaustavlja i stoički. Kao koprodukcije kakve su nas naglušile na slovenskim i austrijskim festivalima kad kemija ne preraste linije aranžmana, Poravna je ona ploča koju iz nekog razloga ne okrećemo na B-stranu.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Frekvencijski je zvuk strukturiran i za silu se, koncert može slušati i izvana, produkcijski sve klapa… ”Mujo gleda u mahali Zlatu” Pisarović najavljuje kao „mudžo”, razmijenivši scenski osmijeh s Akchoteom, ali tu se otprilike pjesma i završava. Možda je samo problem da ovo nije bend za covere, već fleksibilnije glazbene strukture… Odgovor je taman negdje između.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr