Porto Etno na Gatu: Od Oratnitze do Čipkica

Deveto izdanje festivala Porto Etno prvi put održano je na Gatu 19. i 20. rujna, gdje je vrhunski glazbeni događaj sljubljen s kulisama riječke rive

Unavataluna / Foto: Filip Kovačević

Proteklog vikenda riječka riva prštala je događanjima: višednevni putujući festival Art Explora s jedne strane spojio je suvremeno-umjetnički program s glazbenim miš-mašom, dok je Porto Etno u svojstvenom stilu donio selekciju etno melodija iz najrazličitijih dijelova svijeta. Sjajno je da se krajem rujna sve održavalo u open air formatu, tako da je riječka publika simbolično ispratila produženo ljeto, koje se junački održalo – prolongiralo – unatoč uvijek nepredvidljivim riječkim vremenskim uvjetima.

Prva je ovo godina da je Porto Etno iz svog prirodnog staništa Exportdrva preseljen na Gat, a u dva dana festivala popriličan broj posjetitelja procirkulirao je prostorom koji je uz glazbeni program donio i bogatu gastronomsku ponudu. Porto Etno stoga je manifestacija u punom smislu te riječi: ovo dvodnevno slavlje multikulturalizma u glazbi i jelu donijelo je ‘ponešto od svukuda’: gastronomskih užitaka iz raznolikih europskih kuhinja, preko Azije i otočne Amerike, do glazbenih nota iz Hrvatske i s cijelog Balkana, preko susjedne nam Italije na zapadu, dobacivši sve do Palestine na istoku.

Svečano otvaranje prvog dana festivala označila je parada kulturno-umjetničkih i folklornih društava Primorsko-goranske županije, koja se prošetala užim centrom Rijeke do Gata, donoseći dašak tradicije i baštine koja se njeguje u njihovim mjestima. Kada se pomalo spustio mrak, pozornicu su preuzeli glazbeni gosti sa Sicilije, Unavantaluna. Četveročlani sastav sjajno je otvorio prvu glazbenu večer Porto Etna, izmjenjujući energične plesne skladbe s vokalno-instrumentalnim skladbama,  koje su na trenutke podsjećale više na usmenu predaju. Bilo je tu svakakvih glazbenih upliva, uzevši u obzir povijesno bogatstvo Sicilije kao sjecanja više kultura, moglo se tu čuti i još kakvih suptilnih istočnjačkih ornamenata.

Čipkice / Foto: Filip Kovačević

Pozornicu je dalje preuzeo ženski vokalni etno ansambl iz Zagreba, Čipkice, koje su donijele niz vlastitih interpretacija regionalnih i starohrvatskih napjeva. Njihova izvedba na određeni način bila je organička: višeglasjima koja su imala tu akustičku kvalitetu unijele su folklorni štih, koji je pratio posebni festivalski Porto Etno orkestar, predvođen nagrađivanim riječkim multiinstrumentalistom Zoranom Majstorovićem.

Orkestar je ujedno u izvedbi pratio i zaključnu koncertnu točku večeri, koja je pripala Ether, nagrađivanoj hrvatskoj pjevačici doslovce eteričnog glasa. Kao vrsna izvođačica, Ether je pokazala kako je njezina izvedba uvijek most između više svjetova: povezujući prevladavajući žal balkanskog sevdaha s duhom stare mistične Istre, djeluje kako ona u svojoj izvedbi opisuje ciklus života, u kojemu se smjenjuju prozračnost i žar, intima i ekstaza, mudrost i ponovno rađanje. Još 2022. Ether je oduševila hvaljenim, višeslojnim albumom Bitke na makovim poljima, koji ju je potvrdio kao ozbiljnu i potentnu umjetnicu.

Ether / Foto: Filip Kovačević

Lijepo je bilo vidjeti kako je ove godine Porto Etno doista odzvanjao u ritmu solidarnosti s Palestinom, čiji je glazbeni dio dobio počasnu ulogu zatvaranja oba dana festivala. U prvoj večeri druženje se nastavilo na humanitarnom afterpartyju Lubenice u klubu Manual u režiji DJ-a Asimina Asanofa, a prikupljena sredstva od ulaznica namijenjena su humanitarnoj organizaciji MAP – Medical Aid for Palestine koja pruža medicinsku pomoć u pojasu Gaze.

Drugog festivalskog dana glazbeno kormilo preuzela je Melina, otvorivši večer živahnim spojem grčkog melosa i pop-senzibiliteta, predstavivši svoj svježi debitantski EP Melina. Bilo je to prpošno, zaigrano i puno energije, a nastup je lijepo postavio ton večeri koja je postupno gradirala od laganijih pop nijansi prema sve snažnijim i složenijim zvukovnim krajolicima.

Nakon nje na pozornicu je stupio šesteročlani bugarski sastav Oratnitza, poznat po svom hibridnom pristupu koji sami nazivaju ethnobass. Njihova je glazba utkala bugarsku tradiciju u suvremene elektronske forme: od folklornih motiva ispunjenih teškim bas-linijama do urbanih izričaja koji su se na trenutke približavali hip-hopu, dubstepu i trapu. Solo oscilacije flaute stvarale su interesantnu dinamiku naspram tromih basova, kojem reinterpretiraju tradicionalne bugarske pjesme za nove generacije. Sastav je ovom prilikom izveo materijale s njihovog novog albuma STOPAN, a rezultat je bio vibrantan, suvremen kolaž u kojem se tradicija susreće s modernim senzibilitetom.

Oratnitza / Foto: Filip Kovačević

Večer su zakucali 47SOUL, kolektiv sa sjedištima u Londonu i Palestini, osnovan 2013. u Jordanu. Njihova visokofrekventna izvedba bila je nabijena snažnim porukama slobode i jednakosti, a simbolika imena benda dodatno je naglasila kontekst: 1947. godina označava vrijeme teritorijalne cjelovitosti povijesne Palestine, prije podjele i početka prisilnog raseljavanja domicilnog stanovništva. Pjevajući na kombinaciji arapskog i engleskog jezika, 47SOUL su u nastupu referirali bogatu kulturnu baštinu Levanta — regije koja obuhvaća današnju Palestinu, Siriju, Jordan i Libanon — te je vješto spojili s elektronikom i hip-hop estetikom. Pozivajući se na univerzalne vrijednosti slobode 47SOUL lijepo su zaokružili još jedno izdanje festivala Porto Etno, koji je pokazao svoju sposobnost da spoji različite kulturne utjecaje u jedinstvenu glazbenu i društvenu priču, s porukom solidarnosti bez granica.

Melina / Foto: Filip Kovačević