Premijera novog materijala
Prazna lepinja u VIB-u: Slonovi su došli i donijeli nam darove
Prazna lepinja pokazala da je spremna i za puno veće prostore
U prepunom zagrebačkom Vintage Industrial Baru Prazna lepinja je prošlog tjedna održala svoj najveći koncert do sada. Uz svima poznat repertoar s njihovog, desetak godina starog, debija Danasutra, predstavili su vjernoj publici neke dugo očekivane nove stvari. Hiljson Mandela, s jednako talentiranom grupom prijatelja, u klubu je stvorio hvalevrijednu atmosferu i oduševio fanove.
Premda je koncert najavljen još prije mjesec dana, karte su otišle u svega nekoliko dana pa je organizacija postupno dodavala nove mini-kontigente tiskanih karata. Sasvim očekivano, s obzirom na to da su dečki pretprošle godine rasprodali KSET tri noći za redom. Po vlastitim dojmovima od četvrtka, mislim da su isto mogli učiniti i s Vintageom.
View this post on Instagram
Hladan zrak grickao nam je nosnice dok smo nestrpljivo koračali Savskom prema klubu. Ipak se radilo o noći koja će nas uvesti u prosinac. Pred šankom uobičajena gužva. Majice sa žućkastom hobotnicom naginjale su se preko šanka i nadjačavale u maltretiranju konobara. Kad je bend počeo sa svirkom, svi smo zaboravili na hladnoću. Gitarski rifovi Lepinje uvijek ispune prostor onom ljetnom toplinom i svima izbrišu brige svakodnevnice.
Ples, poganje i urlanje
Uvodna ”Dan D” dobro je zagrijala krcat prostor kako bi miljenica svih fanova preuzela svoju krunu i opravdala titulu. ”Ravno u zid” jedna je od pjesama s najboljim uvodnim dijelom na sceni, koji svaki put bude instantno prepoznatljiv i zarazi publiku dobrom vibracijom. Plesni ska ritam toliko je nježno i pažljivo predstavljen i ukrašen dvama gitarskim melodijama u cleanu koje se slažu jedna uz drugu kao domino pločice, prije nego ih prvi bridge sruši u neodoljivo zadovoljavajućoj maniri i pripremi prostor za refren.
Nakon tog minispektakla hobotnica je krakovima već dobro prigrlila stotine njišućih glava i povukla ih u bezdan ostatka Danasutre. Plesalo se, pogalo i urlalo, a svaki onaj tko već nije na sebi nosio hobotnicu, trčao je do cura koje su prodavale merch. Između poznatih stvari, dečki su uspjeli ubaciti čak četiri nove pjesme pa smo tako čuli ”Hladan grad”, ”Nema sna”, ”Hahare” i ”Egipatsku”.
Novi materijal Prazne lepinje čeka se još otkad su pretprošle godine najavili povratak, nakon više od deset godina hibernacije i snimili live album Danassutrapreksutra povodom one koncertne trilogije iz KSET-a. Prvi dojmovi su nadasve pozitivni. Ono što najviše sjaji kod novih pjesama je malen, ali primjetan odmak od garažne, demo produkcije i zvuka koji su usavršili na debitantskom albumu. Pjesme su bogatije, kompleksnije i kompletnije.
Skromnost je vrlina, ali…
U ”Haharima” se čuje utjecaj ulične tematike koja je Hiljeta, inače glavnog tekstopisca, u međuvremenu lansirala među regionalne trap zvijezde. ”Egipatska”, odsvirana prije bisa, odvažila se kao epski closer ravan omiljenim ”Slonovima”. Obje su ispunjene instrumentalnim i liričkim psihodeličnim motivima. Za sami kraj dobili smo još jednom ”Ravno u zid” i potrošili glasnice skandiranjem glasovitog refrena – „Mijenjam se!“
Nema svaki domaći bend prednost koju ima Lepinja, a to je frontmen koji polako, ali čvrsto i zasluženo postaje domaća superzvijezda i proizvod kojeg se svaki medij želi dočepati. No, uspjeh ovog benda nikako ne treba pripisati samo Hiljetu. Iako je on nezamjenjiv X faktor i svatko od ostalih članova reći će vam da bez njega ne bi bilo benda, ne treba ih se nipošto podcijeniti.
View this post on Instagram
Skromnost je svakako vrlina. Ali vještine govore za sebe. Četvorka koja stoji iza Hiljsona svaki put oduševljava svojim sviranjem. Plesanje po bluzerskim ljestvicama i soliranje Denisa Glogovića svaki su put sve ukusniji auditivni zalogaj koji ne bi bio potpun bez priloga – ritam gitarista Franje. Podrška ritam mašine uvijek ostaje nepokorena i točna. Bubnjar Šanta svako je toliko razbije iskusnim pretrčavanjem po tomovima pa onda opet sastavi i vrati na mjesto, a basist Adrian na tom mjestu strpljivo čeka pa odradi svoj mali groove i izmasira nam bubnjiće.
Kad imamo sav taj talent na jednom mjestu, predvođen saksofonskim ekspedicijama frontmena i mekanim vokalom koji postaje sve popularniji od njegovog repanja, stvara se dobitna kombinacija za odličan provod u svakom okruženju i na svakoj pozornici na kojoj se nađu. Nakon nastupa, iza pozornice se šuškalo da bi novi album trebao izaći vrlo skoro. Mislim da ga svi očekujemo raširenih ruku, a Praznu lepinju potom gledamo i u nekom većem prostoru.
