prvi od dva dana u areni
Robbie Williams: pop gladijator za povijest
Robbie Williams nam se vratio! Dva rasprodana dana u pulskoj Areni otvorio je spontano i karizmatično. Sa 33 godine karijere i 25 godina kao samostalni pop-gladijator, Williams je izveo retrospektivu koja je vratila pod svjetla reflektora uspomene i emocije. Očarao je neviđenom komunikacijom s publikom i netaknutim glasom nakon trideset scenskih godina.
Robbie Williams u Puli / Sebastijan Skoko (Soundguardian)
Što se promijenilo u deset godina otkako britanskog Kralja popa nije bilo u Hrvatskoj? Otkako je 2013. nakrcao zagrebački stadion Maksimir, Robbie je objavio još pet studijskih izdanja, a nijedno nije donijelo nove pjesme. Jasno je da je njegovu karijeru zapečatilo prvih deset solo godina i zbog toga je jedna od ikona 2000-ih, ikona milenijalaca koji nisu odrastali uz mobitele, aplikacije i glazbu kao njihov nusprodukt, nego radiostanice i MTV kojima je kraljevao otkako je debitirao 1997. obradom pjesme “Freedom” Georgea Michaela.
Nekadašnji scenski razvratnik iz bad boyja koji je kroz karijeru provocirao svojim karakterom i jezikom, danas je izrastao u zrelu i mudru ikonu, iako to ne znači da će njegov sirov britanski humor izostati. U kasnim četrdesetima, fore i pošalice koje graniče s formom stand upa autoironične su i samosvjesne, pogotovo po pitanju godina pa tako Robbie u svojim intermezzima kaže: ,,Sjećam se seksa, bilo je zabavno”.
Naravno da je Williams za univerzalne teme i za razbijanje ikakvih barijera s publikom, a taj je osjećaj oduvijek imao – pa kada mu publika zapjeva a capella verziju “Angels” tijekom koje diže ruke kao sensei Mišo i pušta sljedbi da odradi svoje, primjećuje i da se pokoja glava u daljini „šverca“ kroz volte i arkade našeg koloseja i u šali viče: „kupi svoju prokletu kartu“. Nasmijani Englez zadovoljno je time komentirao interes koji mu je omogućio dva dana vladanja rimskim spomenikom kakav teško da će nadmašiti ijedan drugi prostor na aktualnoj turneji XXV: 25 godina hitova u pedeset europskih gradova kroz cijelu 2023.
Robbie Williams u Puli / Sebastijan Skoko (Soundguardian)
Prije deset godina gledali smo na otvorenom maksimirskom stadionu nakon proloma oblaka teatralan spektakl, čak pop mjuzikl u režiji gospodina Williamsa koji je uz pirotehniku, kolosalne rekvizite, zip-lineove i manji orkestar prvih petnaest godina soliranja od Take Thata obilježio produkcijom pop-zvijezdi na vrhuncu. Međutim, ogolimo li spektakl, koncertne vizualne podražaje, ostaje njegov snažan vokal nepromijenjen kroz 33 godine karijere. Robbie ni u jednoj izvedbi svojih hitova ne zvuči ni dana starije od trenutka njihova izlaska, a znamo da se nikada nije služio matricama i playbackom. Pula je time dobila emotivniji, daleko neposredniji i ogoljeniji nastup s vrhunskim pratećim vokalima i brojčano manjim bendom. Pula je dobila koncert, dok je Zagreb imao šou. Nije njega izostalo ni u Istri na putujućem srebrnom piru Robbieja Williamsa koji je glazbu, vokale i sebe stavio u prvi plan uključujući publiku u nastup između apsolutno svake pjesme i poput stand up komičara stalno vraćao ranije štoseve čime je koncert dobio na dramaturgiji. Na pragu pedesete, od Williamsa se više ni ne očekuje testosteronska ekscesnost kao nekoć jer Robbie, kao i njegova glavna publika, sazrijevaju i stare.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naravno, režirana turneja sa stalnom i gotovo nepromjenjivom setlistom podrazumijeva scenarij koji će se koristiti u komunikaciji, ali iskrenost i spontanost garantira promjenjiva publika u kojoj ne zna koga će dobiti za svog sudionika nastupa pa tako Robbie nasumično sebi bira sidekicka – nenamjernog pomoćnika – za komično pripovijedanje povijesne avanture kao pop pjevača. Iz ringa gladijatora ispričao je najvažnije bitke u industriji, presjekao uspomene setom anegdota i arhivskih snimaka s početaka i Take Thatom koji mu je omogućio uspješno lansiranje u središte pozornosti šutiranjem iz benda. Opsjednut svojim devedesetima ne samo da je potvrdio da su Take That njegova odskočna daska, nego da njegova cijela estetika počiva na tom oslobađajuće bezbrižnom desetljeću pa u Puli u setlistu od svega osamnaest pjesama ubacuje obrade matičnog boy benda i Oasisa “Don’t Look Back in Anger”.
Jedini prigovor ide upravo na setlistu koja nauštrb klasika poput “Road to Mandalay”, “Supreme” ili “Me and My Monkey” na best-of turneji stavlja četiri obrade, a završava s a capella medley recitalom “Let Me Entertain You”, “Strong”, “Feel”, “Come Undone” i “Angels” od svega par stihova. Minus za kuriranje i finale.
Robbie Williams u Puli / Sebastijan Skoko (Soundguardian)
No kad mu se tisuće glasova sljubi u jerihonsku jeku u rimskom teatru tik do Jadrana, zna da mu ne zamjeraju jer Williamsove su pop pjesme – njegovim riječima, podijeljene na teme „I’m fucking amazing“ i „I’m fucking depressed“ – sentimentalne kapsule i zvučne slike iz albuma uspomena koje svakog vrate u njihov trenutak vezan za pjesmu, a taj trenutak je privatan, intiman i nostalgičan.
