Robert Plant & Saving Grace u Šibeniku: Folk psihodelija na Mihovilu

Da je Plant umjesto tri dana Šibenika odabrao trideset dana lasvegaške Sphere, i on i mi bismo ostali zakinuti za puno toga lijepoga…

Rumeni obrazi i preplanula čela odala su Roberta Planta i članove benda Saving Grace – tri dana provedena u Šibeniku ostavila su svoj trag na koži ovog šestočlanog ansambla koji je posljednjim koncertom u ponedjeljak, 22. lipnja, zaključio svoju rezidenciju na šibenskoj Tvrđavi svetog Mihovila.

“Zlatni bog rocka” postao je tako prvi izvođač koji je tri dana zaredom nastupio na ovoj jedinstvenoj jadranskoj pozornici, a ista ta pozornica jedina se mogla pohvaliti s tri uzastopce rasprodana koncerta na popisu Plantove ovogodišnje turneje. 

Nakon Honeydrippersa, Sensational Shape Shiftersa, Band of Joy te povremenih americana izleta s Alison Krauss i producentom T-Bone Burnettom, Plant je u Saving Grace pronašao posljednju u nizu spasonosnih milosti od okova prošlosti i svog bivšeg benda Led Zeppelin.
Da, mogao je slobodno, po uzoru na brojne kolege vršnjake, odabrati financijski isplativiju nostalgiju i puno veće dvorane, no umjesto toga, usmjerio se na mješavinu engleskog folka i američke blues baštine začinjene countryjem, psihodelijom 1960-ih i ambijentalne americane. Da je, dakle, umjesto tri dana Šibenika odabrao trideset dana lasvegaške Sphere, i on i mi bismo ostali zakinuti za puno toga lijepoga…

Saving Grace je bend sastavljen od talentiranih glazbenika iz ruralnog područja Engleske, tik do granice s Walesom gdje se Plant skrasio proteklih godina. Zapazivši ih na svirkama u lokalnim pubovima, 78-godišnja zvijezda ih je pozvala da probaju “za ozbiljno”, a svoju “partnericu u zločinu” na bini pronašao je u multiinstrumentalistici i vokalistici Suzi Dian. Ništa manje impresivan nije ni ostatak benda, pogotovo pjevač i gitarist Matt Worley, a Plant je, zapravo, njihov najveći fan: cijelo je vrijeme uživao u njihovom muziciranju, smještao se između glazbenika na bini i u sjeni im prepuštao svjetla reflektora.

Repertoar koncerta oslanjao se na njihov istoimeni, zapaženi album prvijenac sastavljen od radikalnih preinaka engleskog folka i pjesmarice iz arhiva Alana Lomaxa, uz obrade Lowa, Moby Grapea te posebno nadahnutog čitanja “For the Turnstiles” Neila Younga. Pjesmu je “prepolovio” solo na violončelu što je na trenutke podsjetilo na intermezzo s gudalom Jimmyja Pagea na “Dazed and Confused”. Srećom, na Mihovilu je to trajalo puno kraće nego sedamdesetih u Madison Square Gardenu!

Kad smo već kod sedamdesetih, Madison Square Gardena i Jimmyja Pagea, večer nije mogla proći bez podsjećanja na Zeppeline. Dobili smo tako četiri radikalne verzije s albuma II, III i IV, “Ramble On”, “Friends”, “Four Sticks” i nježnu posvetu Joni Mitchell u “Going to California”, ostavljenu za bis. S obzirom na zaista sjajne izvedbe i upečatljiv ugođaj ostalih pjesama, malo tko bi se žalio i da je Plant odlučio koncert odraditi bez ijedne pjesme Zeppelina.

Uz enciklopedijsko poznavanje glazbe dvadesetog stoljeća s obe strane Atlantika (i šire!), Plant je hrvatsku publiku razoružao opuštenim pristupom i humorom dotaknuvši se, primjerice, Neila Younga (“kanadski vodenjak, pazite se!”), selfieja na koncertima (“opet smo u Ohiju”) te legendarnog gostovanja Gazdi na zagrebačkom koncertu Pagea i Planta devedesetih (“Tamburice – potez karijere!”). Tijekom boravka u Šibeniku, dva puta je posjetio katedralu svetog Jakova te se, na kraju koncerta, posebno toplim riječima zahvalio svojim domaćinima.

A domaćini, agencija LAA i šibenska Tvrđava kulture, primjer su akterima kreativne industrije i izvan granica zemlje – odluči li se Plant za ponovni posjet Hrvatskoj, šibenska će mu pozornica bez sumnje biti prioritet na listi želja.