Bolje nego Hladno pivo
Marginalci su savršeni, nostalgija zadovoljena, a Tvornica okrenuta naglavačke
Savršeni marginalci su u Tvornici stvorili atmosferu usporedivu s najboljim koncertima Hladog piva
Projekt benda bez Mile Kekina bavi se pretežito pjesmama s triju prvih albuma Hladnog piva – Džinovskog, G.A.D.-a i Desetke.
Mjesto: klupica u parku u Sopotu. Vrijeme: nakon škole nekad prije desetak godina. Pivo: u plastičnom pakiranju od dvije litre. Cigarete: ne sjećam se, ali koštale su petnaest kuna. Predmet: matematika, markirana. Odjeća: ništa nije markirano. Problem: kako skupiti za još jednu pivu i uletiti Karli iz trećeg be. Nosač zvuka: kreštavi zvučnik mobitela s razbijenim ekranom. Plejlista: a šta drugo nego Džinovski.
Premda je spomenuti album već tad bio dvadesetak godina star, s Kekinovim tekstovima mogli smo se poistovjetiti mi, a mogli su i neki drugi mi u devedesetima, samo je njihova glazba treštala s kazetofona, a cigare su im bile još jeftinije. Sad je prošlo već trideset godina od Džinovskog. Slušam ga putem gramofona na reizdanju vinila koje je izašlo povodom obljetnice. Teme o društvenim nepravilnostima i scene s gradskih ulica jednako su relevantne. Moglo bi se reći da su prva tri albuma Hladnog piva bezvremenska zrcala okoline u kojoj živimo. Uz to, najbolji su glazbeni uraci domaće pankerske povijesti.
Visoka vibracija
Ne čudi onda da se za Tvornicu tražila karta više. A unutra glave svih generacija. Štoviše, svi znaju svaku riječ. Puna dva sata. Sigurno nisam jedini otišao potpuno istrošenih glasnica, niti „propričao“ kvazi-njemački tijekom legendarne obrade Alphavillea, ”Für immer Punk”. Teško je opisati količinu energije kojom je vibrirao prostor Tvornice dok su tri četvrtine Hladnog piva i jedna petina samoborskih hardcore veterana, Deafness By Noisea, svirali repertoar pankerskih evergrina.
Kao i mnogi drugi fanovi, mrvicu sam sumnjao da to neće biti to bez glavnog heroja Kekina, ali moram priznati da Krmpa odrađuje lavovski, ili bolje rečeno, krokodilski posao za mikrofonom. Zaslužuje svaku pohvalu. Konstantno je nabrijavao publiku a, na momente, ćelavom glavom i vokalom, podsjećao na Mileta. A ta publika. Bože dragi…
View this post on Instagram
Sloga i veselje
To je bio show za sebe. Nikad nisam vidio veći moshpit u Tvornici. Gotovo cijeli prostor glavnog flora bio je pretvoren u potpuni armagedon pun kaosa i znojavih tipova bez majicâ. Ništa mirnije nije bilo ni na uzdignutoj tribini gdje su se formirala manja naguravanja i bratska grljenja uz trošenje glasnica. Vladala je sloga, veselje i opća pozitiva oblivena ledenom pivčugom.
U ritmu dlakave guze njihali smo se više od dva sata. Krmpa je na pozornicu iznosio transparente poput krokodilske glave (s crteža na poleđini Džinovskog) i masivnog džointa, a ostatak benda vidno je uživao u setlisti koju dugo nisu svirali.
Iako Mile Kekin ide svojim putem i njeguje uspješnu solo karijeru, ostatak benda, na veliko zadovoljstvo publike, ispisuje svoju novu priču izgrađenu na starim temeljima. A koliko su to kvalitetni temelji dokazuje ta uzavrela atmosfera kakvu ćete doživjeti odlučite li dati ovoj priči priliku. Vjerujte, isplati se. 10/10, odličan provod je garantiran!