SHIP: Dan velikih različitosti

Na nekoliko pozornica i u raznovrsnim prostorima sudionici festivala SHIP mogli su svjedočiti o recentnim dometima suvremene glazbene produkcije u Hrvatskoj i inozemstvu

Cura i dečko na Green stageu / Foto: Filip Kovačević

Petak na SHIP Festivalu u Šibeniku donio je, uz koncerte koji su započeli dan ranije u Kući umjetnosti Arsen, Azimutu i Tvrđavi sv. Mihovila, panele na kojima su govorila zapažena imena iz glazbene industrije.

Razgovaralo se o tome što izdavači traže kod novih talenata, o velikoj važnosti mjesta za koncerte diljem Europe te kako su ona srce kulture. Iznimno zanimljiv bio je panel, točnije listening session pod nazivom „Hit me with your track!“. Session je moderirala Tena Kovačić, a na njemu su sudjelovali Kevin Cole (KEXP), Ellie Rumbold (Partisan Records), Mark Bona (Sziget) i Oskar Štrajn (European Talent Exchange).

Kao što možete pretpostaviti, na sessionu su se slušale pjesme izabranih izvođača (Ivan Grobenski, Ki Klop, Koikoi, Nemeček…). Svaki od govornika trebao je reći svoj dojam o netom preslušanoj pjesmi te na licu mjesta opisati što osjeća. Padale su tu razne usporedbe, prisjećanja, a i neki izvođači su iz publike pratili što se govori o njihovim pjesmama.

Ponovno moramo spomenuti vrlo funkcionalno i praktično odvijanje navedenih panela koji se održavaju u ‘Arsenu’ i Azimutu, a oba prostora vrlo su blizu jedan drugoga. Stigne se na većinu toga bez žurbe, a oba prostora su vrlo zahvalna za takva događanja.

Panel rasprava u ‘Arsenu’ / Foto: Filip Kovačević

Krenimo na koncerte i večernji program. Taman smo stigli na posljednju pjesmu IAMYANK u hullu na Tvrđavi sv. Mihovila čiji ćemo album STNTLN morati preslušati od početka po onome što smo u nekoliko minuta uspjeli čuti. Na gornjoj deck pozornici odmah nakon počeo je žanrovski suprotni program. Hrvatski predstavnik na ovogodišnjoj Euroviziji predstavio se kao pjevač, glazbenik, komičar i državni neprijatelj broj jedan. Otpjevao je više-manje sve pjesme koje je objavio. Na 40-minutnom repertoaru našle su se „Pusti me“, „Nema“, „Pjesma za kraj“, uz njegovu napomenu da mu je ovo zadnji nastup u Hrvatskoj. Njegova još uvijek najbolja pjesma je „Moli za nas“, nakon koje se osvrnuo da su ga zbog te pjesme napadale i neke crkvene skupine, ali da je to oduvijek bila queer himna. Tijekom izvedbe eurosongovske „Poison Cake“ bilo je problema s matricom, odnosno praćenjem iste s obzirom da se Marko Bošnjak sam nalazio na pozornici. „Ova pjesma kao da je ukleta“, komentirao je pjevač te svoj set završio s, kako je sam rekao, prigodnom „Villain“.

Kako bi rekli, a sada nešto posve drugačije. Tannu Tuwa preuzeo je hull stage te nas upoznao s time kako zvuči future punk, elektronika, experimental i techno u jednom. Kolektiv je to glazbenika i umjetnika iz nekoliko različitih zemalja, a frontmen Tannu Tuwa je Zoran Pars Vujanović koji vodi ovo šamansko, strastveno, glazbeno ludilo. Dio vokala nakratko preuzima i švedska glazbenica Desideria. Ona je pak većinu nastupa provela plešući, kao u transu, valjajući se po pozornici te silazeći među publiku. Pri kraju je tu bilo i mazanje nekom tekućinom.

Njihov zvuk, stihovi i krikovi kao da bacaju mantre na okupljene, dok se projekcije u psy trance stilu vrte u pozadini. Njihov nastup svojevrsni je i performans u kojem nema klasičnih instrumenata, ako ne računamo bubnjeve, te je apsolutno drugačije i začudnije od svega što smo dosad čuli na SHIP-u. Uskoro im izlazi EP „Ilusions“ pa za one koji žele zaroniti u zvukovnu duhovnost kroz zaista neprepričljiv spoj tonova, grlene vokalne tehnike i pulsirajuće techno teksture, preporučamo da poslušaju što je to na djelu.

Tannu Tuwa / Foto: Valerio Baranović

Očito je na SHIP-u bio dan velikih različitosti pa smo na deck pozornici gledali i Kalush Orchestra, ukrajinski folk/hip hop sastav. Ako vam ovo ime negdje zvoni, onda vas možemo podsjetiti da su oni pobjednici Eurosonga 2022. godine, a pobjedničku pjesmu „Stefania“ otpjevali su na pozornici Mihovila dva puta. Teški miks pastoralnog repa i maškara, s obzirom na njihove odjevne kombinacije, donio je dašak eurovizijskog trash momenta, ali nećemo dečke nazivati trashom jer je to skupina koja se nevjerojatno dobro zabavlja na pozornici.

Njihove breakdance akrobacije na pozornici, uz mnoštvo zajedničkog plesa i pozivanje publike da se pokrene, čine cijeli nastup energetskom bombom. Uz to, kako bi ohladili publiku nakon plesa, polijevaju ih pištoljem na vodu. Iako većinom pjevaju, tj. repaju na matricu, glavni instrument im je ukrajinska drvena flauta zvana sopilka koja je uvelike proslavljena na njihovoj najpoznatijoj pjesmi, a koju se ne libe koristiti u još barem 5-6 pjesama. U jednoj od njih tu su kao pomoćni instrument i gajde, a Kalush Orchestra gotovo svaku pjesmu začini nekim eksplozivnim završetkom u stilu poznatijih boy bendova s kraja devedesetih. Po reakcijama publike, čini se da su neke kupili svojim iskrenim pristupom (potrudili su se i s pozivom za booking).

Dok smo mislili da nas više ništa ne može iznenaditi spustili smo se na scenu hull pozornice. Tko su pak ovi? Jedan bubnjar i dva saksofonista zovu se Smag På Dig Selv. Danski su bend iz Kopenhagena te isporučuju visokoenergetski, instrumentalni miks punk-jazza i afro-beata. Dva saksofonista, Oliver Lauridsen i Thorbjørn Øllgaard, sviraju na tenor saksofonu i bariton saksofonu pružajući publici da jasno razluči zvuk između naizgled dva ista instrumenta (u redu, bas saksofon je veći, ali…). Publika ih je već s prvim nabrijanim, techno-inspiriranim pogonom bubnjeva prigrlila i uzela pod svoje. Oliver se još nekoliko puta tijekom nastupa prošetao sa saksofon kroz publiku, napravili su mini death-wall iako nije bilo metalaca koji bi se baš zaletjeli jedni na druge, ples okupljenih dao je bendu feedback da su na dobrom tragu onoga što sve pokreće.

Smag På Dig Selv / Foto: Valerio Baranović

Povremeno se u njihovim pjesmama pronađe i vokalnog interludija koji se ubrzo razvije u polu-rave, polu-koncertni ritual. Apsolutno su opravdali ulogu jednog od najzapaženijih live bendova, kako su im pripisali neki mediji, a za kraj nastupa ostavili su društvo-politički komentar te izrekli dobro poznatu krilaticu koja se proteklog ljeta orila mnogim festivalima – Free Palestine. Smag På Dig Selv pišemo u notes te dodajemo za buduća preslušavanja.

Ugly je bio posljednji bend u petak na Tvrđavi sv. Mihovila, a što je najgore, njihovo ime potpuno je suprotno onome što sviraju. Bend smo uspjeli uhvatiti u popodnevnim satima te napraviti brzinski razgovor u kojim su iznijeli razmišljanja o glazbi koju skladaju. Osnovani su u Cambridgeu 2016. godine. U početku su bili četveročlani bend, dok ih je danas na pozornici njih šestero, od toga čak četiri pjevača koji ujedno i sviraju instrumente.

„Imali smo postepenu promjenu u bendu. Sve što je bend prije radio, Harrison je ovdje od samog početka, i dalje je dio naše priče i našeg identiteta. Naša glazba dugo se priprema, vrlo postupno te imamo stabilan proces razvoja“, kazali su bubnjar Theo Guttenplan i vokalist/gitarist Harrison Jones.

„Bilo je puno ljudi u bendu koji su provodili vrijeme pjevajući u zborovima i sličnim ansamblima. Ponekad razmišljamo o zborskoj glazbi koju volimo i pokušavamo iz nje crpiti inspiraciju. Ali jednostavno nastavljamo dok ne pronađemo nešto što zvuči dobro. Nema tu nikakve tajne, samo isprobavanje stvari koje ponekad i ne zvuče dobro. Zapravo je stvar u tome da imamo četvero ljudi s tako lijepim glasovima pa se trudimo iz toga izvući maksimum“, ističu.

Nedavno su objavili EP „Twice Around the Sun“, a za sljedeću godinu pripremaju album.

Izvrsna atmosfera na festivalu SHIP / Foto: Filip Kovačević

„Album smo snimali cijelo ljeto i još ga snimamo. To je jako dug i naporan proces, ali na koncertu će se moći čuti neke nove pjesme. Većina pjesama je napisana, ali uvijek se vraćamo dorađivanju i prepravljanju. Želimo da album zvuči kao album, dok nam je EP više kao zbirka pjesama. Naporno radimo na 2026. izađe taj album“, napominju te dodaju da im je u Šibeniku sjajno.

„Ovo nam je jedan od posljednjih nastupa na festivalima za ovo ljeto. Bilo je dosta koncerata, a ovdje je jako lijepo. Nikad prije nismo svirali u Hrvatskoj tako da će nam biti užitak svirati na prekrasnom mjestu kao što je Tvrđava sv. Mihovila“, rekli su Jones i Guttenplan.

Zabava nakon koncerata na Mihovilu nastavila se u krcatom Azimutu, prvo na Green Stageu ispred kluba gdje su nastupali Cura i dečko te Inspector Spacetime, dok su unutrašnjost Azimuta preuzeli Čuvarkuća i Stain. Afteri su do ranih jutarnjih sati nastavljeni u Tunelu gdje su DJ pult redom preuzeli Ščak, Maja Pa, Jasmine Not Jafar i Richie Beige.