u Sceni Rogoz
Sowas i beverly brooks: Autorska strast nužna za Varaždin
Prvog dana veljače 2025. godine, na Sceni Rogoz varaždinski bendovi Sowas i beverly brooks održali su jednosatne koncerte te još jednom podsjetili sve prisutne na raznolikost glazbene scene na sjeveru Hrvatske.
U redu, nije to možda ona raznolikost na koju biste prvoloptaški ciljali, ali činjenica je da su oba benda pružila i izazvala drugačije, ali i redom pozitivne osjećaje tijekom svojeg jednosatnog nastupa.
Kada govorimo o Sowasu, elektro-alt bendu koji je prvi izašao na pozornicu, napravit ćemo mali uvod kako bismo upoznali šire glazbeno pučanstvo ili podsjetili na to tko su i što su, s obzirom na to da je od njihovog hvaljenog prvijenca Golden Veil prošlo dugih devet godina. Od tada su članovi benda svirali u raznim glazbenim projektima te kao da je kroz proteklo vrijeme Sowas bio na stand-byju, čekajući trenutak da se ponovno svi okupe, ali i prisjete da su pjesme s prvog albuma bili dobar zalog za nastavak stvaranja i rada. Valja spomenuti kako su 2019. godine iznenadno objavili singl ”Andromeda”, ali je umjesto nagovještaja albuma nastupilo duže zatišje.
Prošle godine počeo je povratak Sowasa nastupima u nešto izmijenjenoj, ali više-manje originalnoj postavi – Siniša Sović na basu, Martina Friščić kao vokal, Luka Sović na jednim klavijaturama, Marin Kereša na drugim, bubnjar je Matija Burek, dok gitaru svira Igor Maleš.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Upravo su u tom sastavu stigli i na Scenu Rogoz te pružili pedesetak minuta ambijentalnog užitka u glazbi. Sowas nisu oni koji rade nešto na brzinu; svaka do sada objavljena pjesma pažljivo je promišljena, reklo bi se – i dramaturški određena od početka do kraja. Na koncertu u Rogozu to se istaknulo i s pokojom improvizacijom te dojmljivim outrom. Započeli su singlom koji su posljednji objavili – ”Andromeda” je sanjivi post-rock moment s vokalom Martine Friščić, dok bi naredna ”Disappear in Light” bila zajednička energetska bomba koja pokazuje koliko se poznaju kao kolektiv. Kod Sowasa nema previše instrumentalnog isticanja pojedinca, a s drugom pjesmom, prigušenim svjetlima i suhim ledom koji je neprestano navirao iz pozadine, mogli smo se zamisliti da smo usred radnje nekog Lynchovog filma.
Brbljava publika
Stupnjevanje se nastavilo s ”Before” i ”Here”, dok se favorit publike našao u ”Hypnotized”. Ponekad je i problem što su Sowas povremeno i pretihi za dio publike koja voli baš jako opisivati što su radili tijekom dana pa su ih na tišim dionicama pjesme, kada dominiraju samo klavijature, nadglasala brbljanja iz publike. To je ustvari dugogodišnja i već poznata boljka kod hrvatske publike – kada ne možeš pjevati uz bend, onda je možda bolje razgovarati o (ne)povezanim temama. Činjenica je da se takvo stanje može i brzo promijeniti, pogotovo ako bend ubaci u višu brzinu.
Sowas / Filip Kušter
Sowas je to učinio sa spomenutom ”Hypnotized” i ”Like a Seed” koja započinje dovoljno probojnom bas dionicom na koju se nastavlja gitara. Autorski dio završili su s ”Dressed in Black”, da bi nastup završili jednom obradom: Massive Attack inspiracija je za mnoge, nešto manje njih usudi ih se izvesti, a što se tiče Sowasa, oni vrlo dobro razumiju materiju i esenciju bristolskih trip hop genijalaca. Kick sa ”Safe from Harm” prije posljednjeg pozdrava publici dobro je udario gibajući prve redove pa se nakon zatišja moglo čuti „hoćemo još“, ali bend je odsvirao sve što su planirali, a za novi materijal ćemo se strpjeti još neko vrijeme. Radi se o vrlo mirnim glazbenicima koji u muziciranju ne skaču po pozornici, drže se svojih pozicija te pažljivo završavaju svoje pjesme, utopljeni u vlastitom zvuku.
beverly brooks drugačiji su bend; ako ni zbog čega drugog, onda zbog žanrovskog opredjeljenja koje su odlučili uzeti kao svoj temelj. Da se dotaknemo i njihove kratke povijesti. Oni su u nešto manje vremena nego Sowas objavili već dva albuma; prije par dana objavili su novi singl s kojim već kreću prema novom izdanju koje se očito kuha u glasu i prstima utemeljitelja – Žarka Krpan tu je kao glavni vokal, dok je Jura Geci gitarist. Kao punopravni članovi benda s njima su tu basist Vjekoslav Geček te bubnjar Nikola Mikulić.
Tko prigovara – nema pravo
Ipak, već se od prvih taktova vidjelo da su Geci i Krpan spiritus movens benda u kojem nalaze prave tekstove i riffove za pjesme kojih sad već ima poprilično. Tako su se od nekih novih te premijernih pjesama i one nešto starije pojavile u obliku od rocka do bluesa pa ponovno natrag. Jednostavno, korijeni za koje su glazbenici toliko dugo vezani neraskidivi su u svakom trenutku djelovanja, a čini se da prekaljeni Geci zaista uživa u impulsu i dosegu koji sada ima s beverly brooks.
beverly brooks / Filip Kušter
Što se tiče repertoara, BB je iz svih snaga „pucao“ s pozornice pa prelazio s prvijenca morning na prošlogodišnjeg nasljednika albumex pa je tako izbjegnuta mogućnost monotonije. Vrludanje od mistično psihodelične ”Mistress” pa do laganica ”Morning”, bluesa ”Boy” pa do evociranja ljetnih dana s ”Island” i zaigrano bajkovite ”Wolf” bend se po drugi put u Rogozu od manje u godinu dana predstavio u šarolikom, ali i jasno koordiniranom svjetlu. ”Last Day” uvelike me podsjetila na cjelovitu americanu ”Hurray for the Riff Raff”, a s ”You’re so Fine” podsjetili su na ponajbolje riffove bendova iz ranih devedesetih. Sve to uz nekoliko Gecijevih skakanja s gitarom s pozornice, dok je Krpan, kao pritajena vladarica vokalnog segmenta, bila smireni jang s ostatkom benda.
Nešto više od deset pjesama plutalo je koncertnim prostorom te ljuljuškalo publiku koja je prisustvovala koncertima dva dovoljno različita benda koji svoj put pronalaze na posve različite načine.
Ovdje govorimo o istoj strasti prema autorskoj glazbi koja mora živjeti u Rogozu i općenito na varaždinskoj glazbenoj sceni iz tjedna u tjedan. Od pažljivo izgrađene atmosfere i slojevitih zvučnih pejzaža, u nekoliko se minuta bilo moguće teleportirati u jednu sirovu energiju i glazbenu razigranost. Dobra je vijest što se barem više ne može prigovarati da se u Varaždinu „ništa ne događa“, ako se barem koncentriramo na autentične i posvećene bendove koji istražuju i nadograđuju svoj zvuk u jednom od kultnih glazbenih podzemlja.
