Superval+ - perspektiva glazbene scene

Superval, festival izvođača školskog uzrasta i inicijativa za promociju mladih bendova, dobila je svoje prošireno izdanje: Superval+ kojemu je cilj povezati, predstaviti i razmjenjivati kulturne, odnosno glazbene programe i bendove diljem regije

Sinoć je, 4. travnja na četvrtom po redu Superval+ koncertu, uz zagrebačke bendove Nihil i Slow Cured nastupila i mostarska Farsa, a razmjena je, ako je suditi po reakcijama publike, uspješno obavljena. Iskreno, dosad nisam uspjela posjetiti ni jedan od mnogih Superval koncerata, iako sam u drugim prilikama i u sklopu različitih festivala slušala bendove proizišle iz ove inicijative, pa sam se sa znatiželjom zaputila u Vintage.

S jedne sam strane već znala što očekujem zvukovno, a s druge me strane jako zanimalo kako na ovakvim koncertima dišu nove generacije. S obzirom na to da je bio četvrtak, satnica s nešto ranijim početkom ovog showcasea srednjoškolskih bendova bila je istovremeno i plus i minus.

Nihil, Superval/Tomislav Sporiš

Prvi se bend na stage popeo već u pola 9, a zbog drugih sam obaveza u Vintage stigla tek 15 minuta kasnije. A na ulazu – iznenađenje! Red srednjoškolaca koji su s nestrpljenjem kupovali svoje ulaznice protezao se od blagajne sve do ulaznih vrata. Po ulasku u klub osjećala sam se kao da sam zakoračila u drugu dimenziju, neki paralelni svemir u kojemu sam ubačena na veliki odmor u srednjoj školi u nekom teen filmu, nešto kao High School Musical, ali više kul.

Šank i prednji dio Vintagea bili su potpuno prazni, a Nihil je već prašio na pozornici. Kako bih smanjila nelagodu i osjećaj da sam među starijim dijelom publike dok sam sama čekala da mi se dečko pridruži (iako su mi tek 24 godine i razlika je između mene i većine prisutnih otprilike pet godina, ili se barem tako tješim), naručila sam pivo i pozicionirala se na socijalno i zvukovno prihvatljivo mjesto pored FOH-a.

Nihil, Superval/Tomislav Sporiš

Dok sam pijuckala tu dugoiščekivanu i prijeko potrebnu pivu nakon napornog i kaotičnog radnog tjedna, nisam si mogla pomoći, a da se ne osvrćem oko sebe i promotrim kako diše publika. Transportirali su me nekih deset godina unatrag, u vrijeme kada sam otkrivala i postajala apsolutno opsjednuta Arctic Monkeysima i EKV-om te jedina u svom razredu slušala nešto što se ne naziva cajkom pa je mojim kolegama iz razreda bilo potpuno nepoznato i čudno, ali i osvijestili su mi činjenicu da imaju ogromnu sreću što su živi u vrijeme u kojemu ih je netko odlučio saslušati i dati im prostor za kreativno stvaranje i izražavanje te ih povezati s vršnjacima istomišljenicima.

Duge kose, tuš na očima, cigara u ruci, majice s logom Red Hot Chili Peppersa i Nirvane – uh, dobro je, sve je tu i postoji neki blistavi trenutak koji donosi generacija Z. Empirijski je dokazano da mladi ne slušaju isključivo trap, trpanje u ladice nije kul, rock i indie žanrovi su alive and well u svojim različitim inačicama, a jasno je i da postoji čitava jedna supkultura koja ovu scenu pomno prati i podržava.

Farsa, Superval/Tomislav Sporiš

Posebno sam bila ponosna na činjenicu da ti, u najpozitivnijem smislu – klinci stoje, plešu, pažljivo slušaju i prate što se na sceni događa jer, u posljednje sam vrijeme poprilično bijesna na našu koncertnu kulturu. Neizmjerno mi je drago što su mi supervalci pokazali da se live izvedbe i dalje uistinu cijene. Koliko sam razočarana i ljuta usred koncerta predivnog i obožavanog Nemečeka izašla iz kluba na terasu Močvare prošlog petka, toliko sam sinoć bila fascinirana ovim mladim ljudima.

Dakle, na koncertu jednog od ponajboljih domaćih bendova na kojemu se u rasprodanom i krcatom klubu okupio who is who dio naše glazbene scene vladala je tolika buka i žamor tijekom čitavog nastupa, a dok je bend ostavljao dušu i boli svijeta na pozornici pokušavajući prezentirati svoju izvanrednu umjetnost i promovirati svoj drugi album, okupljeni jednostavno nisu mogli zašutjeti i prestati voditi svoje trivijalne razgovore namijenjene ”prijatnim kaficama” u nekom sasvim drugom ambijentu.

Farsa, Superval/Tomislav Sporiš

U tom je trenutku nova razina sebičnosti bila otključana, pogotovo uzimajući u obzir da se dobar dio publike nazivao prijateljem benda, štovateljem, ako ne i suradnikom. Radilo se, dakle, o čitavim razgovorima koji nisu prestajali, ne o kratkim komentarima na glazbu ili slično koje uputiš frendu tijekom ili između pjesama. Stoga smatram da je iznimno važno pohvaliti i naglasiti ove predivne karakteristike jučerašnje publike, među kojom su se našli i članovi nekih drugih bendova Supervala.

Spoiler alert: iznenađenja su se kroz čitavu večer nastavila nizati. Večer je otvorio najžešći od triju bendova – Nihil. Bend čiji se hardcore zvuk smješta u neke tvrđe inačice rocka s glasnim, distorziranim gitarama, tvrdim basom i metal bubnjem, s jasnim žanrovskim uzorima, kao zanimljivu protutežu mračnim zvukovima ima ženski, na trenutke snažan, a na trenutke mekši i ”popastiji” vokal.  Djeluju poput centrifuge, mašine koja melje i u nešto više od pola sata svirke ne staje.

Slow Cured, Superval/Tomislav Sporiš

Još nemaju potpunu scensku čvrstoću i sigurnost, ali istinski vjerujem da će je ovim tempom, sviranjem pred publikom, s vremenom i iskustvom izgraditi. Njihov je autorski pravac jasan, a sada im je potrebno samo iskustvo i pošteni tonac koji će, za razliku od ovog sinoć, vokal s hrpom potencijala znati uklopiti u njihove divlje glazbene aranžmane tako da stihovi ne zvuče kao mrmljanje, a glas ne bude zagušen.

Petra, frontwoman benda, istetovirana djevojka crne kose proživljava san gotovo svake tinejdžerice – iako djeluje poprilično skromno, ona je taj posebni ”kul” Nihila, dodaje taj badass osjećaj u njihov performans i vjerujem da će vrlo brzo potpuno zavladati pozornicom. Dečki su poprilično usvirani, a aranžmani su bogati zanimljivim riffovima. Nihil je uspješno probio led, a publika je htjela i bis.

No budući da je u backstageu svoj red već strpljivo čekala Farsa, uslijedio je changeover. Simpatični momci iz Mostara istrčali su na stage i u rekordnom vremenu aktivirali i zabavili publiku. Farsu sam imala priliku već čuti u KSET-u kada su nastupili na natjecanju mladih neafirmiranih bendova Čuješ?!, i tada su, kao najmlađi bend pozitivno šokirali prisutne. Zvučali su puno zrelije od očekivanog, pozornicom su vladali suvereno, a zanimljivi su stihovi bili dio njihovog šarma. Sinoć je bio sličan slučaj, osim što je tonac, opet, zeznuo stvar, pa su stihovi bili gotovo potpuno nerazumljivi, a instrumenti su zagušivali vokale koji su zvučali mutno, nečisto (Mara iz Mostara, tebe gledam!).

Superval+/Tomislav Sporiš

Unatoč tehnikalijama, bilo je i nošenja na ramenima, pljeskanja, vrištanja, ali i smijeha jer su između pjesama uspjeli ispričati i koju pošalicu. Moram priznati da se od posljednjeg zagrebačkog nastupa Farse vidi veliki napredak i promjena. Iako su se dogodile i neke promjene u postavi zbog odlazaka na fakultet u različite gradove i države, bend jako lijepo raste i razvija se. Ovom su prilikom na pozornicu pozvali i svog kolegu iz benda koji studira u Zagrebu, purgera, kako su sami rekli, a on im se energično pridružio na vokalima.

Zvukom su bliski nekim pop rock i novovalnim žanrovima i bendovima, s posebnim ”šmekom” Zabranjenog pušenja i nekom dječjom slobodom, a na sceni su opušteni, karizmatični i zaigrani. Zagrijana je publika goste iz Mostara podržala plesom, osmijesima i pljeskovima, što je dodatno dokazalo da nisu svi u publici samo školski prijatelji bendova, već mladi ljudi zainteresirani za aktualna glazbena događanja.

Slow Cured, Superval/Tomislav Sporiš

S obzirom na sve komentare i izvještaje koje sam dosad čula i pročitala o ovim bendovima, najviša sam očekivanja imala od benda koji je zatvorio koncertnu večer – Slow Cured. Unatoč engleskom nazivu benda, većina je pjesama ipak pisana na hrvatskom jeziku. Ipak, u jednom se trenutku nastupa čula i jedna pjesma reggae prizvuka i feelinga sa stihovima na engleskom. Iako smatram da im je hrvatski jezik ipak bolji izbor, što zbog načina na koji naša scena funkcionira, što zbog dikcije, ali i slikovitosti stihova, uistinu pozdravljam ovakva eksperimentiranja i privilegiju da kao dio publike vidimo razvojni put jednog glazbenog projekta u cijelosti.

Možda sam u krivu, ali rekla bih da Slow Cured uzore i inspiraciju, između ostalog, pronalazi u EKV-u. Taj mrak i dramatičnost neodoljivo podsjećaju na taj prekrasan bend. Muški se i ženski vokali fino stapaju, a frontmen Filip posjeduje scensku karizmu i dramatičnost. Sinoć su bili jedini bend kojemu su klavijature jedan od jačih i izraženijih aduta s mnoštvom raskošnih melodija, a u kombinaciji s dairama davale su psihodelični synth prizvuk.

Dobra je stvar i što je u nekom trenutku tijekom njihovog nastupa tonac došao k sebi, pa su vokali počeli zvučati normalno, a ni bendovska energija nije razočarala. Ima još mjesta za napredak, ali ovim će tempom daleko dogurati. Sinoćnji je koncert dokazao da je Superval+ platforma na odličnom putu, da su mladi perspektivni bendovi itekako motivirani u potrazi za svojim autorskim pečatom i zvukom, ali i da je generaciji Z zaista stalo do glazbe i naše, ali i regionalne glazbene scene. Nemamo se čega bojati. Veselimo se svemu što dolazi!