Tambura na Glazbenom KNAP-u

Glazbeni KNAP ciklus je koji donosi niz zanimljivih glazbenih programa, kombinacija i repertoara. Nerijetko su to i prava mala glazbena otkrića. Jedan takav bio je i koncert koji su održali pijanistica Mia Elezović i tamburaš Filip Novosel. 

Stigmatizacija u suvremeno glazbeno doba

Tamburaštvo u Hrvatskoj oduvijek je izmicalo još uvijek prisutnoj i omalovažavajućoj percepciji tambure u javnosti, kako laičkoj, tako i profesionalnoj. Da je tambura gažerski, pa i „seljački” instrument – ma što to značilo – ili barem, nedovoljno bitan dok se drugim, ‘važnijim’ aspektima glazbovanja ne posveti dovoljna pažnja domaćih institucija, implicira se i prečesto. Ne iznenađuje, stoga, da se o značajnim događanjima na tamburaškoj ‘sceni’ jedva piše, a ono malo tekstova što proizvede domaća kritika uglavnom je reportažnog tipa.

Iako se tamburu ne bi trebalo posebno braniti od elitizma (tamburaštvo je i začeto u urbanim sredinama u kojima su djelovali prvi tamburaški orkestri), njeni glavni predstavnici već na autopilotu postavljaju različite narative u kojima se tambura nekome ili nečemu dokazuje. Jedan takav narativ dodatno je pojačan novootvorenim studijima tambure na akademijama u Osijeku i Zagrebu gdje odnedavno stasaju prvi tamburaši s diplomom, a proizlazi iz brojnih pitanja poput onih o repertoaru koji će se izvoditi i učiti na tim studijima.

Koncert u KNAP-u predstavlja dobar putokaz u kojem bi smjeru razvoj instrumenta i tamburaštva mogao ići

Pitanje repertoara jedno je od ključnih pitanja identiteta tambure, o čemu više nekom drugom prilikom, ali za one koji su slabije upućeni u problematiku dovoljno je znati da se taj repertoar – zbog profiliranja tambure u solistički, umjetnički instrument – zasad temelji na obradama već postojećih djela za klasične instrumente te manjem broju suvremenih djela pisanih za tamburu, o čemu je već pisano. Takav se repertoar gradi već dugo, prvenstveno kroz nastavu tambure u osnovnim i srednjim glazbenim školama, ali, osim na koncertima amaterskih orkestara, rijetko ga se može poslušati izvan obrazovnog konteksta.

Upravo zbog toga ne smije proći nezapažen koncert Filipa Novosela i Mije Elezović održan ovoga petka u Centru KNAP, a kojeg su prethodnih mjeseci predstavili publici u Samoboru i Novskoj. Široj publici su poznati iz nešto drugačijih glazbenih sfera: Elezović kao pijanistica usmjerena uglavnom interpretacijama suvremene glazbe i domaćih autora, a Novosel kao dio dua Hojsak & Novosel, koji je nedavno objavio svoj četvrti album. Za koncert su, pak, izabrali program širokoga stilskog i vremenskog raspona, vjerojatno baš kako bi prikazali mnoge izvedbene mogućnosti na tamburi.

Tako je koncert otvoren Preludijem i Allemandeom iz Bachove Suite za violončelo u C-duru u Novoselovoj obradi. Bila je to zaista smjela umjetnička odluka, budući da se Bachovih suita ni violončelisti ne prihvaćaju olako, te izazov kojem je Novosel dorastao i muzički i tehnički. Ništa manje dojmljivo nisu zvučale ni druge izvedbe na programu: od Mozartove Sonate za violinu i glasovir u e-molu pa do virtuoznih komada, Sarasateove Moscovienne i Popperove Koncertne poloneze, jedna za drugom nizale su se vrhunske izvedbe dua, a ne solista-virtuoza uz klavirsku pratnju.

Unatoč činjenici da im je ovo bio tek treći zajednički koncert, ovi su glazbenici zvučali kao da su iza njih sezone zajedničkih nastupanja. Ipak, ostaje žal za boljim zvučnim dojmom koji je bio narušen ne tako dobro ugođenim klavirom, ali ni to nije omelo publiku ‘od 7 do 77’, utoliko da nakon svake izvedbe duo nagradi dugotrajnim pljeskom.

Instrument koji omogućuje širok repertoar

Međutim, valja napomenuti kako dobar dio njihova repertoara ne bi bio ostvariv da Novosel ne svira na braču s pet žica, zasad jedinstvenom primjeru inovacije proizašlom iz radionice S. M. Gilg. Osim što je proširenog raspona, ovu tamburu odlikuje znatno glasniji i puniji ton, što se na koncertu dobro moglo usporediti s bisernicom tradicionalne izgradnje na kojoj je Novosel izveo Tri komada za flautu i orgulje Jehana Alaina, a da bi se potom vratio na brač u izvedbi Boukasova Intrepida, jedine skladbe s programa koja nije bila obrada, već prva skladba napisana za brač s pet žica.

Zasad ograničeni rasponom i drugim tehničkim pretpostavkama instrumenta, tamburaši pribjegavaju obradama djela koje nužno žrtvuju neki od bitnih vidova muziciranja

Proći će još neko vrijeme dok tambura ne postane solistički instrument kakvog tamburaši priželjkuju. Zasad ograničeni rasponom i drugim tehničkim pretpostavkama instrumenta, tamburaši pribjegavaju obradama djela koje nužno žrtvuju neki od bitnih vidova muziciranja. Stoga koncert u KNAP-u predstavlja dobar putokaz u kojem bi smjeru razvoj instrumenta i tamburaštva mogao ići.