Glasno slavenski festival u Medici: ###, Živa, Nina Romić, Nemeček, Neon Lies, etc.
Nakon što je petak 13. dobio svoj proljetni prolom oblaka kad smo se uputili u Dom sportova na Skunk Anansie, subotnja večer bila je atmosferski sretnija, a sonično slojevita. Destinacija subotnjeg izlaska: AKC Attack i promocija albuma Nasilno benda ###.
Od promocije ovog noise albuma napravljen je mini festival sačinjen od desetak izvođača koji su od sumraka do zore zvukom elektronike, noisea i folklora mapirali kompleks Medike – tališta mikrokultura i supkultura ispod radara mainstreama: Sataraxz, Nina Romić i Jelena Galić, The Hahas and The Blablas, Nemeček, Živa, Neon Lies i DDR Live ujedinili su se oko jednog albuma. Kad je objavljen događaj na Facebooku o promociji albuma Nasilno, sam kolosalno dug naslov isprovocirao je moj veliki interes pozivom na dešifriranje prije svega imena.
###
Premijera Nasilnog
### bi u kontekstu današnje komunikacije nazvali hešteg hešteg hešteg ili nešto sasvim drugo, ali svakako me neodoljivo podsjetio na kalifornijski bend !!! iliti čitanja check-check-check. Na svojoj su stranici Facebooka korisničko ime potpisali pak kao TarabaTarabaTaraba. No po underground kuloarima ga kolokvijalno izgovaraju kao dr-dr-dr, što mi opet ima sasvim druge asocijacije, ali držat ćemo se zakona mase. Poanta je da koji god izgovor odaberete imitirate buku.
Kako napisaše, “bend nepouzdanog imena za kojeg se pouzdano zna da svoj specifični instrumentalni noise dostavljaju u paketima glomazne buke, svjetla i magle” čime dodatno pletu kriptičnu mrežu. Odličan copywriting čim se toliko bavimo samim imenom, što znači da će barem trenutačno nekome ući u uho. A igra znakovima se na kraju pokazala pametnom, što se vidjelo iz odaziva na subotnjem festivalu u Medici oblikovan oko promocije ovog albuma iza kojeg stoji Anja Tkalec (ex Punchke) kao autorica, glazbenica i ‘mikserica’. Iako Anja nije izvorna članica tročlanog benda koji je nastao prije deset godina u Sisku, jedna od suradnja Taraba i Punhcki u sklopu turneja punk-rock tria, dovela je do ljubavi koja je urodila zajedničkim plodom nježnog imena Nasilno.
Punchke i Tarabe čak su na turnejama znali zajedno zasvirati na istoj pozornici u dvostrukom formatu i proizvoditi puno, puno buke. Nakon odlaska Lucije Ivšić u Australiju, Punchke se konačno razilaze, a Anja prelazi u Tarabe gdje dodatno doprinosi znanjima iz tečaja zvučne produkcije zbog čega nakon prvog zajedničkog studijskog izdanja može pokazati svoje prvo glazbeno dijete. Tarabe su sirov i glasan pejzaž oštrih zvukova isprepletenih s demonskim distorzijama i oštrim sekcijama bubnjeva. Kao što je bilo pravilo večeri na svakom od četiri floora, ### su ispunili prostor u svojih osam ‘nasilnih‘ pjesama.
Živa premijerno na rodnoj grudi
Ekspresivan album zasnovan na gitarskim devijacijama predstavljen je u Attacku kao središnji moment večeri nakon nastupa frontwoman Punchki, danas poznate kao Žive. Ovaj ću festival, kao što je vidljivo iz prethodnih redaka, predstaviti retrospektivno putem ‘plemenskih’ veza na koje smo kulturološki navikli, pa se od Taraba vratiti na Luciju Ivšić – Živu. Vinkovčanka koja je predvodila Punchke novu je pogaču odlučila ispeći na australskom kontinentu, isprva ne namjeravajući baviti se glazbom. No rigorozni lockdowni u ovoj rijetko naseljenoj zemlji umjesto na ludilo natjerali su je na stvaranje. Nakon kratkovječnog rada s projektom Mockingbird, Ivšić u započetom postdiplomskom studiju pronalazi motivaciju i inspiraciju za pomalo postkulturni projekt Živa.
Živu je nadahnula slavenska plodnosti Živena u kojoj utjelovljuje svoj hibridni identitet emigrantice i Slavonke sljubljivanjem staroslavenskih, pa tako i tradicijskih napjeva s eksperimentalnom elektronikom. U svom je polusatnom setu u prostoru Mikra izvela svoj premijerni nastup na domaćem tlu tijekom višemjesečne europske turneje. Ljudi nagruvani u mikroprostoru okružili su tehnošamanicu koja je kroz svega tri prva singla predstavila svoj alter-ego. Samostalna izvođačica ogoljena je od podrške benda kakvu je imala preko desetljeće i potpuno odmaknuta od oštrih gitarskih dionica u elektroničkom setu koji hipnotično objedinjuje folklorne vokalne obrasce s pulsirajućim i plutajućim hibridom žanrova.
Živin je set mističan dok njegov beat buja progresivnim dionicama koje oblikuje na Ableton Liveu sempliranjem vokala i trenutačnim miksanjem loopova. Kao eksperimentalni one-act-Slavic-synth show, Živa je vizualni performans u kojem plesač postaje ples, a uz svjetlosne je igre na rubu transcendencije koja bi trebala svoj puni doseg dobiti s inkorporacijom virtualne stvarnosti koja je inače integralni dio njezina identiteta u sam set.
Nemeček
Bučni mrak Nemečeka
I dok je pripremala zadnje detalje premijernog hrvatskog nastupa, Nemeček je prekrcao Attack u koji se hrlilo na buči brak noisea i slavonskog folklora. Iako radikalno drukčiji od pulsirajućih linija Žive, Nemečekov je dark-folk repertoar fokusiran na album Prokletije gdje kroz bučni noise subvertira narodne tradicije. Ambijentalni projekt prvi je dio konceptualne trilogije noise-etno-arheologa Vedrana Živkovića kojeg je predstavio mjesec dana u dupkom ispunjenoj Močvari u istoj scenskoj postavi s bratom Vatroslavom kao bubnjarem i Leom Beslacem na kljavama.
Bez premca jedinstvena fuzija world musica i noisea koju pronosi Živkovićevo tradicijsko vokaliziranje uz psihodeličnu tamburu ima dijabolički underground karakter koji je toliko hipnotičan da Nemeček i mjesec dana od zadnjeg nastupa puni kapacitet koncertnog prostora.
The Hahas and The Blablas
The Hahas and the Blablas u WC-u
U kratkom setu između dva nastupa u Attacku u posljednji je trenutak ubačen nastup The Hahas and The Blablas jer su “UBT fasovali koronu”. Garažna je četvorka bučno razvaljivala u najsvjetlijoj i daleko najmanjoj prostoriji večeri – WC-u, gdje su ih slušatelji opkolili sa svake fronte, zbog čega je bilo gotovo nemoguće vidjeti rokačinu koja se čula i u samom dvorištu Medike.
Nina Romić i Jelena Galić
Premijera nove Nine Romić
Sat vremena ranije, istu su pozornicu bučnog slavenskog mraka krošnjom šume i pletenicama bršljana okitile vile Nina Romić i Jelena Galić. Nakon niza godina u bendovskoj varijanti, Nina Romić od početka pandemije proživljava autorsku transformaciju. Ogoljena od spektra za sebe klasičnih instrumenata, kantautorica prikazuje dosad najintimniju i najnježniju iteraciju uz neizostavnu toplinu kontrabasa Jelene Galić kao članice prijašnjeg benda.
Duo svojim akustičnim nastupima nadrealistički povlači slušatelja u sanjarenja koja odjekuju folklornim minimalizmom. Pred teksturiranom svjetlosnom projekcijom, Jelena i Nina poput boginja Vesne i Lade, eterične su vilenjakinje koje su publici predstavile nove pjesme s nadolazećeg albuma Nine Romić, nasljednika Slobode iz 2018.
View this post on Instagram
Neuroznanstvenici su u brojnim studijama potvrdili kako glazba premošćuje traumu, bol, identitetske krize i izazove pojedinca spram kolektiva. Pogana su plemena i narodi, kao i naše kršćanske zajednice s naših glazbom i usmenom predajom prenosili mitove kao narative u posjedstvu kolektiva, a s pedagoško-korektivnom funkcijom za nadolazeće generacije. Stoljeća kasnije u vremenu glazbe kao profesije i poziva, obrasci tradicije rezoniraju kolektivom, a odjek im čuju glazbeni inovatori i prilagođavaju svojim senzibilitetima i estetikama, ovisno o impulsu koji pogoni njihov stvaralački duh. No fascinantno je vidjeti kako ono što danas nazivamo world musicom, lokalne tradicije i folklori doživljavaju svoje uskrsnuće i transformaciju u undergroundu. Glazbenici koji svoj identitet traže u glazbi posežu za zajedničkim, slavenskim i praslavenskim iskonom.
