Teret u Vintageu: Više je manje

U Vintage Industrial baru u četvrtak 15. svibnja mladi zagrebački bend Teret održao je, kako su dugo najavljivali, „svoj najbitniji koncert dosad“, uz specijalne goste – Smrdljive martine

Predugim trajanjem, koncert je izgubio početni efekt / Foto: Filip Bušić

Teret je bend koji zadnjih par godina raste zajedno s ponovno rođenom zagrebačkom alternativnom scenom, a sudeći po novim i sve brojnijim aktivnostima – jedan album je iza njih, drugi u najavi, nastupi na raznim koncertima i festivalima u i izvan Hrvatske (Novi Sad, Ljubljana) kao sami izvođači ili kao predgrupa (Psihomodo pop, Kojoti) – odavno je prekoračio fazu djetinjstva i ušao u zrelu mladost. Bio je to gig za koji je bend unaprijed postavio visoka očekivanja, najavivši puno novosti u izvedbi koje su s nestrpljenjem planirali prezentirati publici: „Za ovaj koncert osmislili smo dosad najdužu set listu s puno novih pjesama jer stalno radimo na novom materijalu i želimo ljudima pokazati naš napredak. Osim glazbe, željeli smo osvježiti i istaknuti naš scenski izgled. U suradnji sa Silvijem Vujičićem osmislili smo kostime s varijacijama reflektirajućih traka, dakle svaki član benda ima svoj posebni izgled, a oko scenografije je pomagala Tia Gavran. Uz novog člana na saksofonu doveli smo i dvije pjevačice za backing vokale, tako da će nas biti osmero na pozornici“, istaknuo je frontman benda Fran Kovačević dan prije nastupa, u gužvi od velikih priprema oko proba i imidža u kojima je čak i pomagao šivati outfit za nastup.

Uz samo proširenje sastava, Teret je na ovaj poseban koncert pozvao i goste – Smrdljive martine, također mladi zagrebački bend koji poznaju još iz dana supervalskih nastupa i kolege s kojima su već imali priliku dijeliti pozornicu (zadnji put jesenas na Špic festu u Saxu). Otvorenje večeri koje je pripalo Smrdljivim martinima bila je dobra uvertira onome što je slijedilo. No, u nastupu je uživala samo polovina dvorane, što se može pripisati lošim vremenskim uvjetima, sve većoj cijeni karata za koncerte ili pak generalno slabijoj zainteresiranosti publike za predgrupe.

Uz malo tehničkih poteškoća, koje su se nastavile i za vrijeme nastupa Tereta, Martini su nas proveli kroz svoj sve veći opus (koji je mnogima već u uhu s koncerata), uz vrlo dobru početnu obradu pjesme “Killing in the Name“ benda Rage Against the Machine. Očekivano, ljudi su najbolje reagirali na hitove “Dani koje mladosti“ i “Hren“. Istaknula bih i pjesmu “Slušam“, kojom ne razočaraju ni na jednoj svirci. Martini, dakle, predstavljaju i neke nove pjesme, na sceni su energični i pankerski prkosni, raznolika repertoara, a frontman Lovro Urlić iznenađuje visinama vokala. Imaju sve predispozicije da naprave iskorak, budu veći bend i održavaju samostalne nastupe, stoga nam se jedino nameće pitanje – a kad će napokon taj album?

Smrdljivi martini / Foto: Filip Bušić

Ubrzo je slijedio pozdrav Smrdljivim martinima te početak nastupa Tereta, koji je čula opet poluprazna dvorana. Nakon što je počela ulaziti skupina ljudi koja je davala nadu da će gig biti dobro posjećen, ostali smo na ne baš prepunoj dvorani kakvu smo, uz najave i reputaciju Tereta, očekivali. Šteta, jer bend je unatoč tome, nimalo obeshrabren, u gig zakoračio vrlo predano, zvučnom slikom gitare i sintesajzera koja se prelijeva u početnu pjesmu “Oluja“. Odmah na početku čuli smo Teret kakav smo već neko vrijeme čekali, a oni stvarali – uvježban, odlučan, bogatijih aranžmana i istaknutih sviračkih kompetencija. „Sada ćete čuti miks starih i novih pjesama u različitim sastavima”, najavio je frontman Fran Kovačević, a publika je, čini se, s nestrpljenjem iščekivala čuti najnoviji Teret. I, rekla bih, nije požalila. Nove pjesme čine se kompaktnijima, bend se u njima poigrava dinamikom, tempom, ritmovima i suptilnim višeglasjem. Nerijetko se razviju iz polaganog uvoda, za što se nadam da zbog toga u konačnici neće biti međusobno preslične, ali zvuk i pristup svakako su zreliji i kvalitetniji nego prije pa očekujem zanimljivu koncepciju drugog albuma. Nadalje, pjesme su to u kojima frontman Fran pokazuje svoje pjevačke sposobnosti, velikog raspona glasa i odličnog nijansiranja od tihe dinamike do oblikovanog krika. Vokalnim sposobnostima u kratkim upadima iznenadio je i klavijaturist Jan Shourgot. Jedina je zamjerka dosta dugo trajanje pjesama čime gube početnu efektnost, a s obzirom na složenost kontrastnih dijelova i tendenciju prelijevanja iz jedne u drugu pjesmu, slušatelji ponekad ostaju zbunjeni je li sve jedna duga pjesma ili su u pitanju dvije (polu)spojene.

Uz upotrebu saksofona, ritmova bossa nove i načina na koji pjevaju back vokali čuju se novi uzori benda – Jinxi, u kombinaciji s Talking Headsima i Pink Floydom– što Teret nimalo ne skriva. Dapače, izvode i covere dva od tri spomenuta benda (ovaj su put izostavili “Psycho Killer“). Među brojnim Teretovim suradnjama sa ženskim vokalima, mislim kako su napokon našli najbolje rješenje – dva back vokala, Franku Zokić i Maricu Vukelić Bitangu, snažnih glasova i dobre intonacije.

Teret je svoj prvi samostalni koncert održao u svirački odličnoj formi kojoj nije nedostajalo energije i entuzijazma / Foto: Filip Bušić

I taman kad sam htjela napisati kako je koncert pažljivo koncipiran, kako bend shvaća da gig nije samo i isključivo glazbeni aspekt nego i osmišljavanje samog nastupa i kako su sve odradili s dobrim ukusom, dogodio se bis. Nakon „totalno neplaniranog kraja”, kako ga je Fran okarakterizirao, počastili su nas hitovima “Vampiri“ i “Cimet“ uz malu pomoć publike, standardno dobre izvedbe i da su uz njih predstavili još koju novu pjesmu, bila bi to dobro zaokružena svirka. No, uz nove pjesme i produžene aranžmane starih, Teret počinje pretjerivati s coverima (dodamo li Pink Floydovoj pjesmi “Breathe“ iz prvog dijela koncerta Jinxe “Čuvar močvara i trava“, Yammat “Tvoje lice se promijenilo“ i završnu TBF-ovu “Nostalgičnu“). Uz to pred sam kraj ubacuju i laganu govoranciju i zahvale, što zvuči totalno gažerski i kao da je namjera dodatno pokazati svoje sviračke sposobnosti ili pak popuniti vrijeme da gig duže traje. Nisam fan tog dijela koncerta. Vidjevši da gube dio publike, čak je i gitarist Borna Brosig rekao „znam da je duga set lista, ovo su naše zadnje dvije pjesme”. Dio publike koji je ostao komentirao je kako predugo sviraju, a par prvih redova i dalje je u zanosu plesalo uz „neka stara pisma, nostalgija i tuga“. Iako neupitno odlične svirke, gig je duljinom trajanja izgubio početni efekt.

Teret je svoj prvi samostalni koncert održao u svirački odličnoj formi kojoj nije nedostajalo energije i entuzijazma, unatoč nešto slabijoj posjećenosti koncerta od očekivane. Uz onu čuvenu „manje je više“ kao savjet za buduće koncipiranje nastupa i prebacivanje fokusa na prvi dio koncerta, mogu reći kako su slušatelje zaintrigirali za najavljeni drugi album te kako će, nastave li u ovom smjeru, kao bend dočekati i onu zreliju životnu fazu.