The Cure u Areni Zagreb: Mrak na svijetlim stazama

Tri godine nakon premijernog ukazanja, The Cure su ponovo zasvirali u Zagrebu, ovog puta na standalone nastupu, uz korektni The Twilight Sad kao predgrupu

Najbolji trenuci nastupa bili su u pjesmama s naglašenim gitarama / Foto: Matej Grgić

Za razliku od INmuzičkog daveža 2019. kad je na nastupu grupe The Cure uz bis najzanimljiviji dio koncerta bio nestanak struje i zborno pjevanje dok se nevolja ne riješi, koncert održan 27. listopada u Zagrebu bio je mnogo koncizniji i dramaturški razrađeniji.

Prije svega, publika iz Hrvatske, ponajviše dark seniora iz zlatnog doba zagrebačkog kluba Jabuka, ali i mnogo fanova iz Slovenije, došla je isključivo zbog njih. Potom, očito je kako zatvoreni prostor više odgovara uglavnom poluhermetičnom pristupu repertoaru, što zahtijeva i određenu disciplinu kod publike.

U tom smislu, čak je i lider benda Robert Smith bio iznenađen izvrsnim prijemom kod 15 tisuća posjetitelja, pa je drugi bis s hitovima čak malo produljen, da bi kompletan nastup bio završen nakon dva sata i 40 minuta.

Nije prorok, nije ni mesija: Robert Smith / Foto: Matej Grgić

Kao i prije tri godine, inicijalni dio koncerta koji je trajao sat i 40 minuta uključivao je pjesme s većine njihovih albuma, no tek su četiri izazvale snažniju reakciju publike: “Pictures of You”, “Lovesong”, “Push” i izvrsno izvedena “A Forest”. Ostale su bile instrumentalističke i aranžerske ekshibicije, kao i testiranje nove četiri pjesme uglavnom elegičnog raspoloženja. The Cure je tim pjesmama, zapravo, vrlo kompatibilan s onim što je radio David Bowie na albumima iz devedestih: Outside, Earthling i Hours, što i ne čudi, jer su Bowie i Smith bili u vrlo dobrim odnosima. Isto tako, gitarist grupe The Cure je Reeves Gabriels koji je s Bowiem svirao u grupi Tin Machine. 

Odlično instrumentalistički potkovani, s povratnikom Perryjem Bamonteom u bend nakon 18 godina, The Cure je imao još jedan snažan adut: izvrstan vokal Roberta Smitha koji ni nakon 45 godina nije izgubio na snazi.

Također, najsnažnije je The Cure djelovao kad bi Bamonte uzeo gitaru u ruke i s četiri frontalne gitare bend bi razvio snažan zvučni zid, što je osobito bilo izraženo u pjesmama “Burn” i “A Forest”.

Najživlji član benda je basist Simon Gallup / Foto: Matej Grgić

Izveli su četiri nove pjesme: “Alone”, “And Nothing is Forever”, “Ensong” i na prvom bisu “I Can Never Say Goodbye” koja bi mogla postati uspješni singl. Na prvom bisu publika se nije baš usrećila, no zato je na drugom došla na svoje sa sedam sigurnih zgoditaka iz The Greatest Hits kolekcije benda. No, vidjelo se i da je Robertu Smithu izvedba hitova najzamorniji dio, pa se nije propustio kreveljiti tijekom izvedbi “Friday, I’m in Love” i “Close To Me”.

Da su znali kako im je zagrebačka publika privržena, možda su mogli i drukčije koncipirati nastup, kao što su to napravili na poznatom koncertu u Hyde Parku 2018. godine kad su završili nastup s jednom od njihovih najboljih pjesmama “Killing An Arab”, kojoj su vratili izvorne stihove nakon što su je neko vrijeme zbog političke korektnosti izvodili pod imenom “Kissing An Arab”.

Doduše, ipak nisu popularni kao Saša Matić u Zagrebu, ali je sigurno da će im publika koja ih prati gotovo pola stoljeća biti doživotno vjerna.

Nima Smitha do Smitha / Foto: Matej Grgić