01
srp
Izvještaj

Tonči Huljić: Misa Mediterana

Tonči Hana Huljić

Tonči Huljić - Misa Mediterana /Slavko Midzor/PIXSELL

share

Misa Mediterana već je lani dobila odobrenje Vatikana. U subotu, 25. lipnja 2022., smilovala su joj se i nebesa. Nakon pljuska koji je potencijalno ugrozio izvedbu na festivalu Zagreb Classic, zasjalo je sunce, a nad Trgom kralja Tomislava nadvila se duga. Blagoslovljeni su tako i sakralni pop spektakl i istoga dana održan zagrebački Pride Ride.

Tonči Huljić - Misa Mediterana

Tonči Huljić – Misa Mediterana/Slavko Midzor/PIXSELL

Glazbeni protuargument ‘snebivanju’

Duga je znak ponovno uspostavljenog saveza Boga i čovjeka; pitanje je, međutim, je li nakon zagrebačke izvedbe Mise Mediterana došlo i do novoga savezništva među ljudima. I prije lanjske splitske praizvedbe u hrvatskome su se javnom prostoru formirala tri više-manje disparatna diskursa, nijedan uvjetovan samom glazbom. Tonči Huljić legitimirao je djelo već spomenutim odobrenjem crkvenih vlasti; mediji su se usredotočili na autorovu kćer, skladateljicu i pjevačicu Hanu Huljić-Grašo i njezin „trbuščić“; društvenomrežni se komentarijat (malo)građanski snebivao.

Kad se u tu jednadžbu uvrsti i varijablu glazbenoga djela u njegovoj zvukovnoj (i vizualnoj) konkretizaciji, sva se tri navedena diskursa razotkrivaju u svoj svojoj irelevantnosti. Treba stoga jasno reći (sakralnome) popu pop. Treba dati do znanja da Huljićeva Misa Mediterana nije „prvo djelo takve vrste“. Sinteza popularne i/ili tradicijske glazbe s liturgijskim tekstovima (uključujući i one katoličkoga misnog ordinarija i proprija) u različitim se oblicima koristi – uz prešutno ili eksplicitno odobrenje crkvenih vlasti – već stoljećima.

Misa Mediterana nije „prvo djelo takve vrste“. Sinteza popularne i/ili tradicijske glazbe s liturgijskim tekstovima u različitim se oblicima koristi već stoljećima

U jednoj od novijih varijanti te sinteze, žanr kršćanskog popa odavna je prisutan ne samo u svijetu, nego i u Hrvatskoj. Na tabloidnu fiksaciju „trbuščićem“ Hane Huljić-Grašo ne treba trošiti puno riječi. Recimo samo da se tako zanemaruje njezine autorske i izvodilačke atribute, dok su druge članice i članovi autorskoga te izvodilačkog tima stavljeni u drugi plan ili posve prešućeni. Snebivenom komentarijatu valja reći isto što i Huljiću – nije riječ ovdje ni o čem novom, a izleti popularnoglazbenih autora u sakralne sfere i u nas su već ranije legitimirani, primjerice, izvedbama Rekvijema Andrewa Lloyda Webbera.

Tonči Huljić - Misa Mediterana

Tonči Huljić – Misa Mediterana/Slavko Midzor/PIXSELL

Mediteran splitskog hit makera

Tonči Huljić nije Andrew Lloyd Webber i to je u ovom slučaju prednost. Dok se autor hit-mjuzikala Rekvijemom pretenciozno okušao izvan matičnoga žanra, splitski je hit maker čvrsto ostao na vlastitomu terenu, odoljevši napasti plovidbe nesigurnim crossover vodama, izbjegavši tako i opasnost bombastičnosti nekih svojih ranijih projekata, poput suradnje s pijanistom Maksimom Mrvicom.

Misa Mediterana u osnovi je ulančan niz songova, obilježenih Huljićevim nepogrešivim instinktom za melodiju. Nema tu zalaženja u teološke dubine liturgijskoga teksta; Huljić nam ni ne pokušava glazbom objasniti otajstva trojedinoga Boga ili bezgrešnoga začeća, ali tekstu ne proturječi – on zna da Gloria treba biti u duru, a Crucifixus u molu; jedino mjesto u kojem tekst uistinu postaje relevantnim završni je zaziv Dona nobis pacem, kojem je skladatelj (uspješno) posvetio posebnu pozornost.

Ulančan niz songova obilježen je Huljićevim nepogrešivim instinktom za melodiju

Mediteran je u Misi Mediterana vrlo široko shvaćen. Onaj dalmatinski posebno je lucidno naznačen na početku Creda, a capella odsjekom Virujen u jednoga Boga, oblikovanim u duhu klapskoga pjevanja. Tu su i prepoznatljivo vođenje melodija u paralelnim tercama i arhetipski zvuk primorske mandoline, koja će na asocijativnoj razini zagrebačke slušatelje možda podsjetiti i na kontinentalnu tamburu. Izvan „nacionalnih“ okvira, Huljić ni ovdje ne zazire od odzvona drugih dijelova mediteranskoga podneblja, posebice u raznolikim ritamskim potkama (potcrtanima razrađenom udaraljkaškom sekcijom) i melodijama s (pseudo)folklornim silaznim sekundama.

Tonči Huljić - Misa Mediterana

Tonči Huljić – Misa Mediterana/Slavko Midzor/PIXSELL

Misa Mediterana je pièce bien faite, kojem nema ozbiljnije zamjerke od one o rogobatnome naslovnom posvojnom genitivu

Ukratko, Misa Mediterana je pièce bien faite, kojem nema ozbiljnije zamjerke od one o rogobatnome naslovnom posvojnom genitivu. Sve je tu dobro posloženo, uključujući i Huljićeve suradnike – skladbu je posve u dosluhu s Huljićevim glazbenim svjetonazorom znalački orkestrirao Nenad Šiškov, Veton Marevci dobro je pripremio ljuljuškajući zbor, a Jure Bučević pouzdano je dirigentski koordinirao izvedbu. Nezanemariv doprinos dali su i jednako pouzdni solisti Irma Dragičević, Lorena Bućan i Karlo Vudrić.

Ahilova peta

Ipak, Huljić ima Ahilovu petu: svaka je, pa i roditeljska ljubav slijepa (i gluha), što je temeljni razlog zbog kojeg je u sakralni pop spektakl, između Mise Mediterana i dražesne završne Ave Marije umetnut i Dies irae Hane Huljić Grašo. Otac je ponosno istaknuo da je kći skladbu čak i sama orkestrirala. Nepristrani slušatelj zamjetit će da kćeri, bez obzira na višu razinu formalnog glazbenog obrazovanja, nedostaju očeve najveće kvalitete – nema tu ni spontanosti, ni intuicije, a i orkestraciju se možda moglo prepustiti iskusnijem profesionalcu.

Dies irae bio je strano tijelo unutar glazbene cjeline ovog projekta

Pretenciozno zamišljen Dies irae bio je tako strano tijelo unutar glazbene cjeline ovog projekta. Hani Huljić Grašo mora se, doduše, priznati da je lijepo otpjevala očevu Ave Mariju.

U opasci jednog tinejdžera na licu mjesta kako je koncert bio “fora, ali dosadan” nije teško razlučiti čija je glazba bila “fora”, a čija “dosadna”. No, i uz  kćerinu nes(p)retnu interpolaciju, očevoj Misi Mediterana valja ipak dati pozitivnu ocjenu. Nije tu riječ o djelu koje će ući u antologije hrvatske glazbe (što mu vjerojatno nije ni namjera), ali je istodobno riječ o glazbi koja je na daleko višoj razini od onoga što se u Hrvatskoj inače nudi u žanru kršćanskoga popa.

Publika je u svakom slučaju bila zadovoljna, pa i ponesena – na tročetvrtinski je takt Glorije, koja je izvedena i kao dodatak, skupina mladaca na Trgu kralja Tomislava čak i zaplesala, a nakon koncerta na tramvajskoj se stanici moglo čuti i pjevušenje zarazne melodije toga stavka. I nema u tome ničeg lošeg – naprotiv. Legitimacijskom PR-u, tabloidnoj medijaciji i snebivenom komentarijatu usprkos, Misa Mediterana, takva kakva jest, zaslužuje svoje mjesto pod suncem – i pod dugom.

Tabloidnoj medijaciji i snebivenom komentarijatu usprkos, Misa Mediterana, takva kakva jest, zaslužuje svoje mjesto pod suncem

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora