Kreativna mreža gitarističkog zvuka

U sklopu Glazbene tribine u Kulturnom centru Osijek, u petak, 11. studenoga 2022., predstavio se gitarski trio Elogio – najprije u razgovoru s muzikologinjom Srđanom Vrsalović, a zatim i predivnim koncertom – kao komorni ansambl vrhunskih, a istodobno uvijek nasmijanih i umjetnošću čvrsto povezanih glazbenika koji čine gitaristi Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodriges i Tomislav Vukšić.

Foto: Kristijan Cimer

Na koncertu, koji je započeo u 20:00 sati, a odvio se u prepunom foajeu osječkog Kulturnog centra, izvedene su raznolike skladbe hrvatskih skladatelja (s jednim izuzetkom) odajući pritom koliko je ansambl otvoren različitim glazbenim izazovima.

Foto: Kristijan Cimer

Koncert je započeo izvedbom kompozicije April is the Cruellest Month Marka Ruždjaka, inspirirane početnim stihovima poeme The Waste Land T. S. Eliota, a posvećene gitaristima starije generacije Darku Petrinjaku, Istvánu Römeru i Goranu Listešu odnosno njihovom ansamblu, Zagrebačkom gitarskom triju. Nova je generacija gitarista, od kojih su svi Petrinjakovi studenti, okupljena u triu Elogio, skladbi April is the Cruellest Month dala svoj vlastiti obol ističući njezinu posebnost, a naročito svojevrsnu glazbenu transparentnost.

Foto: Kristijan Cimer

Nova je generacija gitarista skladbi April is the Cruellest Month dala svoj vlastiti obol ističući njezinu posebnost, a naročito svojevrsnu glazbenu transparentnost

Taj osjećaj prisustvovanja glazbenom događaju stvaranja prozračnog, propusnog, većinom svijetlog i nadasve posebnog zvuka (Đurđa Otržan ga je svojedobno nazvala „vjetrom glazbenog protoka“) nastavio se izvedbom skladbe Sanje Drakulić, High Spirits. Skladba Drakulić je potpuno obuzela pozornost publike, a njezina interpretacija kao da je vizualno oblikovala vidljivu mrežu različitih zvukovnih boja.

Foto: Kristijan Cimer

Mreža se naposljetku konkretizirala izvedbom kompozicije PerPeTuum mobile Krešimira Seletkovića. Selektovićeva skladba u naslovu velikim slovima ističe imena članova tria Elogio pa je jasno kome je skladba namijenjena i posvećena. Skladba PerPeTuum mobile je u pravom smislu beskonačnog pokreta donijela kanon koji u tri različite dionice na niz različitih načina ritmizira najprije uzlazno, a zatim silazno kretanje jednog specifičnog modusa.

Foto: Kristijan Cimer

Izvođači su u začarani krug Selektovićevog djela uvodili postepeno, kreirajući cikličku, rotirajuću energiju skladbe, da bi, kroz kontinuirani glazbeni događaj, potpuno uvukli glazbene konzumente u nju.

…premda slušalački doista zahtjevan, motivički lanac bio je toplo primljen od strane publike

Iz začaranog, hipnotičkog kruga PerPeTuum mobile slušatelje je izvukao Trijalog Zorana Juranića. Gitaristi su već u razgovoru sa Srđanom Vrsalović najavili da je Juranićevo djelo najzahtjevnije na programu: radi se o kompoziciji koja gradi svojevrsni motivički lanac, izrazito složen i iznimno zanimljiv. Taj je lanac prezentiran pregledno, muzikalno i sa stopostotnim izvedbenim angažmanom pa je, premda slušalački doista zahtjevan, bio toplo primljen od strane publike.

Foto: Kristijan Cimer

Uslijedila je izvedba djela portugalskog skladatelja s adresom u Zürichu i Portu, Huga Vasca Reisa, Quasi Ritorno. Djelo je temeljeno na ritmičkoj učestalosti, varijabilnim oblicima repetitivnosti i fluidnosti, a za čas je „ušlo u uho“ zahvaljujući vrsnoj svirci tria Elogio. Jednako je zadivio Acumal Bruna Vlaheka.

Foto: Kristijan Cimer

Izvođači, doduše, nisu bili razmješteni u tri kraja dvorane kako je skladatelj sugerirao s naputkom da se to učini u idealnim uvjetima, „ako je moguće“. Kulturni centar Osijek bio je, naime, „pretrpan“ slušateljima – Osječanima, gitaristima i sudionicima tribine koji su doputovali iz Zagreba (čak se i tražila stolica više) – tako da je predloženi „razmještaj“ gitarista doista bio nemoguć.

Vlahekovo djelo zaokružilo je logični niz pomno odabranih i još pomnije izvedenih skladbi

Svejedno je interpretacijom ostvaren dojam osvajanja prostora, kao i njegova prezentacija u tri dimenzije kroz različite varijante elemenata glazbenog minimalizma korištenih na suptilan i inovativan način. Vlahekovo djelo bilo je posljednje na programu i kao takvo zaokružilo je logični niz pomno odabranih i još pomnije izvedenih skladbi koje je trio Elogio na sebi svojstven, ugodan, otvoren i nadasve kreativan način prezentirao na koncertu u Osijeku.