Odmjerenost i uigranost uspješnog mladog trija

Početak srpnja donio je početak još jednog, sedmog po redu, Festivala klasične glazbe Lovran Classic. Glazbeni je to dio Festivala umjetnosti glazbe i plesanja (FUGiP), koji različitim formatima zbivanja nastoji obogatiti kulturnu i, može se reći, turističku ponudu maloga primorskog grada. Nakon čak dva događaja na dan otvorenja (1. srpnja održao se koncert Metoda Sironića na flauti uz Jelenu Tihomirović na klaviru te glazbeno-plesno-vizualni događaj pod nazivom Škuribanda u trenutku plesa), uslijedio je nastup gitarskog Trija Evocación, uvečer 3. srpnja, u središtu starog grada Lovrana.

Zahvalni što je vrijeme to dozvolilo, organizatori, izvođači i slušatelji okupili su se na uvijek šarmantnom Trgu sv. Ivana. Broj okupljenih u publici pružio je dokaz tome da je festival kadar okupiti već stalne zainteresirane goste te da poprima sve veći ugled u javnosti.

Foto: Lovran Classic

Tri opusa za tri gitare

Razlog posjetu ove večeri mogla je biti izvrsnost izvođača, naime Trija Evocación, koji čine tri odlična gitarista mlađe generacije: Luka Lovreković, Lovro Peretić i Ivan Šimatović. Surađujući još od studentskih dana na zagrebačkoj akademiji, u ovom sastavu djeluju već osam godina. U tom su razdoblju ostvarili brojne uspjehe, a pored niza nagrada, suradnji i albuma koje su naveli u svojoj biografiji, valja istaknuti i njihov trud u promicanju hrvatske glazbe. Tako je, uostalom, glasila i najava ovog događaja, vrlo kratko: Trio Evocación izvodit će djela španjolskih i hrvatskih skladatelja.

Prikladnim za početak koncerta pokazalo se upravo domaće djelo, Diptih za tri gitare Frana Paraća. Obilujući repeticijama, Paraćevi komadi omogućili su izvođačima pokazati ekspresivne mogućnosti instrumenta. Ocrtavajući, obilazeći ton ili pak interval koji je Paraću poslužio kao okosnica obaju komada, naznačili su i gabarite vlastite sonornosti, priklanjajući se više suptilnoj strani zvuka. Poneki arpeggi triju dionica istovremeno tek su mogli zazvučati nešto odrješitije, nipošto grubo.

Među djelima hrvatskih skladatelja koja su se našla na programu bile su još April is the Cruelest Month Marka Ruždjaka, inspirirana stihovima The Waste Land T. S. Eliota, te sasvim recentno djelo Triptih Krešimira Klarića. Ruždjakova skladba, na prvo slušanje vrlo rapsodična, izvođačima je pružila priliku iskazati se s početnim solima, a u zajedničkom sviranju flažoleta izvjesnom mirnoćom. Klarićev Triptih dotle čine tri karakterom vrlo različita komada, a svaki od njih sazdan je od jedne glazbene zamisli. Tek su ovdje instrumenti dosegli nešto prodorniji zvuk, zahvaljujući Bartók pizzicatu. Parać, Ruždjak i Klarić vremenski su doista zauzeli polovicu koncerta.

Ruždjakova skladba izvođačima je pružila priliku iskazati se s početnim solima, a u zajedničkom sviranju flažoleta izvjesnom mirnoćom

O svakoj skladbi izvođači su rekli poneku riječ, uglavnom o tome kakav joj karakter pripisuju, najčešće jednu od krajnosti na spektru od mirnog do kaotičnog. Pa iako je kaotično riječ kojom su opisali više od jednog komada, iz njihove je izvedbe uvijek dolazila do izražaja pregledna forma.

Gitarsko ruho španjolske glazbe s potpisom Petrinjak

Drugu polovicu koncerta činila su španjolska djela, točnije dvije obrade Darka Petrinjaka. Za razliku od djela hrvatskih skladatelja s kojima su se one izmjenjivale (od djela dakle koja su, zapravo, izvorno pisana za ovaj sastav), obrade su donijele prirodni repertoar za gitaru, objasnio je Luka Lovreković. Među komadima Isaaca Albéniza, Evocación, Triana i Aragón, istaknula se upravo Evocación, bitno tamnije boje od ostalih, uostalom i skladba po kojoj je trio uzeo ime. Naročito je lijepo pritom zazvučala, pod prstima Luke Lovrekovića, melodija gotovo nečujna, dok su druga dvojica umjeli ne nadglasati je svojom, začudno  gušćom pratnjom.

S obzirom na to da je izvorno nastala za solista, izvedba u troje mogla je predstavljati izvođačima svojevrsnu poteškoću usklađivanja. Dakako, glazbenici su i dalje skladbu izveli s toliko staloženosti i ujednačenosti da se to nije činilo problemom. Druga je obrada zaokružila program na kraju koncerta, dvama komadima Manuela de Falle, Seguedillas (Ples susjeda) i Farruca (Ples mlinara).

Potonje de Fallino djelo ispostavilo se kao mudar odabir za kraj koncerta budući da su efektni završni akordi plesa Farruca uspjeli izmamiti od publike glasan pljesak i pokoji usklik, a od izvođača povratak na podij. Publiku su počastili još jednim Albénizovim djelom, skladbom Catalunya.

Foto: Lovran Classics

Pored takvih, rijetkih momenata, ansambl Evocación ostavio je dojam čak trezvene uravnoteženosti, a uglađen, zaokružen zvuk i sklonost suptilnijim dinamičkim nijansama obilježili su njegov nastup. Čak reskiji zvuk žica u Klarićevim komadima, niti najavljeni kaotični dijelovi, nisu uspjeli narušiti dojam odmjerenosti. Tome je vjerojatno pridonio i izgled izvođača prilikom sviranja.

Bez mnogo sugestija, pokreta, čak razmjena pogleda, glazbenici su se, uronjeni u tekst, doimali kao da svu odgovornost zajedničkog muziciranja polažu u međusobno osluškivanje, kao da bi u svakom trenutku mogli biti uigrani i spremni na izvedbu bez mnogo napora. Takav gard donekle jest u skladu s odabirom repertoara klasičnijeg usmjerenja koji im očito odgovara.

Trio Evocación ostavio je dojam čak trezvene uravnoteženosti, a uglađen, zaokružen zvuk i sklonost suptilnijim dinamičkim nijansama obilježili su njegov nastup

A odgovara i festivalu Lovran Classic, koji je još jednom dokazao da je u stanju održati kvalitetan koncert klasične glazbe, višestruko dragocjen – mladim izvođačima jednako kao hrvatskim skladateljima i konačno samim slušateljima. Moglo bi se možda priželjkivati da njihov trud u budućnosti dopre više i do samih mještana. Posjetitelji koncerata zasad su očigledno stalni prijatelji festivala, uz određen broj privučenih turista.

No o tome kakvo značenje za domaćine imaju koncerti poput ovog, mogli su dati do znanja zvukovi domaćinstva ili sportskog komentatora usred koncerta. Možda se iracionalnim čini očekivati takvu vrstu angažmana od lovranskih mještana, no sljedeći događaji već ove sezone obećavaju kao prilika baš za to.

Za sve zainteresirane, to su koncert Filipa Merčepa 9. srpnja te Ana Katarina, monodrama s glazbom, a koja će se održati 11. srpnja.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.