Vesna Pisarović: Na raskrižju prošlosti i budućnosti

Iako je svoj posljednji pop album Vesna Pisarović objavila prije točno 20 godina, ispunjena Arena Zagreb u subotu 26. travnja bila je jasan dokaz da nostalgija i dalje ima nevjerojatan utjecaj na domaće slušateljstvo

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Svaka generacija ima tu jednu glazbenu zvijezdu s gotovo spomenarskim pjesama koju podjednako prihvaća i ženska i muška publika. Za moju generaciju rođenu krajem osamdesetih i početkom devedesetih, to je Vesna Pisarović. Bila nam je generacijski dovoljno blizu, gotovo jedna od nas, kao neka uspješna starija sestra koja živi život. Glazba koju slušamo u tinejdžerskim godinama ima ogroman emocionalni utjecaj.

To je doba kada odrastamo i snažno proživljavamo emocije, doživljavamo puno novih životnih iskustava prvi put, pa se ta glazba usijeca nekako dublje u pamćenje. Neću tvrditi da su starije pjesme bile kvalitetnije, jer nisu, ali bile su više fokusirane na melodiju. Ovih sam dana pregledavala starije Vesnine spotove i baš mi je bilo zabavno primijetiti, ovako s odmakom, koliko je tu bilo utjecaja Britney Spears, Anastacije i nekih drugih pjevačica popularnih početkom tisućljeća. Nije tu bilo neke velike inovativnosti i zapravo mi je bilo sjajno čitati u posljednjim intervjuima kakav ima odnos prema svojoj glazbenoj prošlosti unatoč tome što je sazrela u nekom sasvim drugom smjeru.

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

U dva i pol sata koncertnog nastupa, napravila je presjek najuspješnijih pjesama sa svojih pet pop albuma, ali i dodala poneke obrade (“Nikoga nisam voljela tako”, “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Svrha ljubavi”). Pjesme koje su preživjele 25 godina zapravo su one najbolje od tog vremena. Često mi se čini da je problem današnje glazbe taj što imamo previše pjesama, a premalo vremena za njihovo preslušavanje; i kao da je glazba prije živjela dulje dok smo je slušali na CD-ima mjesecima. Iznenadilo me što neke pjesme nisam čula godinama, možda i cijela desetljeća, ali tada su, usred koncerta, stihovi samo izašli iz neke ladice – zaboravila sam da sam ih uopće jednom znala pjevušiti (“Ja čekam noć”, “Spremna sam”, “Ovo nije moje jutro”).

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Eksperimentiranje u malim koracima

Izvođači se suočavaju s ozbiljnim izazovom kako da ostanu relevantni u industriji koja se neprestano mijenja i to mi se čini kao nešto o čemu je Vesna puno promišljala sa svojim timom suradnika kada je pripremala ovaj koncert. Već je prva pjesma “Ne dam da odeš” ukazala na pristup kojim će predstaviti sve ostale, pa da se poslužim rječnikom Due Lipe, to je bila prava future nostalgia. “Danas me recimo više u pop glazbi inspiriraju umjetnički pristup i eksperiment – ali prava je čar u tome kako nešto manje uobičajeno, nešto drugačije, učiniti široko prijemčivim”, objasnila je u intervju.

Suradnjom s tonotom, odnosno Ivonom Eterović, osuvremenila je svoje pjesme i tako povezala želju za inovacijom i potrebu za povezivanjem s publikom, izbjegavajući pritom da bude suviše sjetna. tonota se ne ograničava na jedan žanr; njezina glazba obuhvaća ambijentalnu i eksperimentalnu klupsku elektroniku, hip hop, pop, ali i pozadinsku glazbu za film i kazalište, a takav široki spektar žanrova zapravo služi kao sjajan poligon za istraživanje i pronalazak zajedničkog glazbenog jezika, posebno kad se takav pristup upari s uigranim sedmeročlanim bendom.

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Glazbenici s dugim karijerama, pritom mislim na one koji zapravo jedini mogu rasprodati ovako velike koncertne dvorane, često ostaju vjerni svom originalnom zvuku, bez obzira na trendove, i tada se čini kao da nisu u skladu s vremenom. To se, recimo, događa i na cro dance koncertima u posljednje vrijeme, a dogodilo bi se i Vesni da nije uvela ove male zvučne inovacije, suvremene elemente, u studijske aranžmane (primjerice, “Tako mi nedostaješ”).

Naravno, postoje iznimke, pa su “Poslije svega” i “Sasvim sigurna” ostale u prepoznatljivim aranžmanima, kao i “Za tebe stvorena” kojoj je prethodilo naizmjenično upjevavanje s publikom. Posebno emotivan trenutak dogodio se kad je, uz mobitelima osvijetljenu publiku, izvodila “Pjesma mi je sve”, uz pratnju klavijaturista, gudačkog kvarteta i pratećih vokala, ali i pjesmu “Da znaš”, prepjev Laure Pausini, koja ju je zapravo lansirala.

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

S druge strane, ima i izvođača koji se toliko opiru prošlosti da ulaskom u tako neke glazbene eksperimente nailaze na otpor svoje starije publike. Sve to Vesna razumije – zato je “Bježi od mene”, koju je snimila s Giulianom 2002., na bisu zapravo samostalno otpjevala uz gitarista i gudački kvartet, a kao gostujuće izvođače pozvala, iz vedra neba, Tajči i Vojka V!

Tako su “Dvije zvjezdice” i “Ne može” postale most između prošlosti i budućnosti, uravnotežen i učvršćen, povezan, no ne i navezan. Iako je Tajči očekivano izazvala euforiju sa “Smokvicom” i “Moj mali je opasan”, Vojko je imao neočekivano uzbudljiv intermezzo s “Mamacitom”. Vesna nije dozvolila da njene pjesme postanu muzejski izlošci i trajno vezani uz prošlost. Ovako neobičan izbor gostiju učvrstio je Vesninu kulersku reputaciju, a ako je ovaj koncert u Areni bio prilika da se obilježi jedna okrugla obljetnica, onda je ujedno bio i šansa da se provjeri kako ova publika reagira na promjene u zvuku. Vrlo riskantno, ali definitivno odvažno!

Vesna je najavila novu pop glazbu, onu koja će biti u korak s vremenom, ali i povezujuća s njenim imenom. Očuvala je vlastitu autentičnost, održala u neku ruku vjernost zvuku koji je temelj njene karijere i ljubavi publike, ali i ušla u nove žanrove koji bi je povezali s mlađim generacijama. Sve je jasno kao dan kad povežete da je Vojko V večer prije nastupio na Dritu u Boćarskom, a već je sutradan yem najavio novi Drito iz Arene 2026.!

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Pjesme generacije

Prije smo svi gledali iste glazbene emisije, slušali iste radio stanice i kupovali iste albume. Zbog tog kolektivnog konteksta, pjesme ne evociraju samo osobne emocije, već i osjećaj povezanosti s drugima. Danas je mnogo toga fragmentirano i individualizirano, pa ni pjesme ne postaju toliki društveni fenomeni kao prije. Algoritmi nam nude glazbu po našem ukusu i rijetko se dogodi da svi slušaju istu stvar. Imamo neograničen izbor, svi smo u nekim svojim svjetovima i često izostane onaj masovni efekt koji pjesmama daje kultni status. Na koncertu je postalo sasvim jasno da su Vesnine pjesme zajednička točka generacije, “Jutro donosi kraj” iznad svih, ali potom i “Dolje na koljena”, “Da sutra umrem”, “Neka ljudi govore”. Taj je dio fascinantan i često se zanemaruje koliko je zapravo važno zajedničko glazbeno iskustvo.

Vesna Pisarović u Areni Zagreb/foto: Matej Grgić

Kad smo kod zajedničkog iskustva publike, koncert je bio rezultat zajedničkog rada tima koji je stajao iza Vesne – Jaša Koceli režirao je cijeli događaj, dok je Dora Sarikaya osmislila koreografiju koja je oživjela nastup. Za kostime je bila zadužena Ana Nikačević, koja je svojim dizajnom doprinijela vizualnom dojmu, Filip Koludrović, kao majstor fotografije, bilježio je sve bitne trenutke s preciznošću, a sa svojim video i motion designom Timy Šarec je stajao iza svih onih videa u kojima je Vesna bila s plesačicama. Zajedno, svi su oni stvorili doživljaj koji nadmašuje običan koncert – bio je to događaj koji je povezao umjetnost, performans i tehniku u jedno novo čitanje nostalgije, naravno, u Vesninoj besprijekornoj vokalnoj izvedbi.