Festival Više manje zauvijek – velika prekretnica nezavisne regionalne pop glazbe

Zagreb je sinoć postao bogatiji i sretniji za još jedan fantastičan festival – prvi festival pop muzike. Nezavisna diskografska kuća pop muzike više manje zauvijek napokon je organizirala vlastiti festival i to kako bi, zajedno sa svim ljubiteljima izvođača koje okuplja, obilježila pet godina svog djelovanja.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Sebi uvijek dosljedna, etiketa okuplja super imena, crème de la crème naše (regionalne) alternativne scene izvođača koji su za vlastiti ekspresionizam odabrali materinski jezik i ima to nešto posebno, estetski te zvukovno vrlo privlačno, sad već i prepoznatljivo i mnogima drago. S obzirom na to da label okuplja mnoštvo odličnih izvođača koji su nam se još davno uvukli pod kožu, s line-upom se nije moglo pogriješiti, a ni izbor zasigurno nije bio toliko jednostavan, no strateški osmišljen line-up prvog su izdanja festivala činili Luul, Pitaj Klince, Pseća Plaža, Peki Pele, Fantom te Đutko i Plodovi Zemlje.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Sve je to bio povod sinoćnjem okupljanju svih ljubitelja kvalitetne regionalne muzike u Pogonu Jedinstvo čije uživanje u muzici i svjedočenje ovom, za našu scenu iznimno važnom, događaju nije spriječila ni nesnosna vrućina jučerašnjega dana, kao ni Zagreb Beer Fest koji je i ove godine doveo super imena. Kako bismo se sakrili u hlad, ušli smo u mračan prostor Pogona Jedinstvo, a na pozornicu je prvi kročio Luul sa svojim bendom. S poprilično gustom satnicom i ranim početkom zbog ograničenja radnog vremena Pogona, vrata su se otvorila već u 18 sati, a prostor se od tada kontinuirano punio.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Kao potpuna suprotnost nabijenim i pomalo živčanim zaštitarima na ulazu, Luul nas je svojim flegmatičnim glasom i sanjivim melodijama lagano uljuljao u melankolično raspoloženje, ali i najavio objavu novog materijala. Iako ne vrlo energičan, nonšalantno je i simpatično otvorio festival predstavivši svoje starije materijale s albuma Prevelika očekivanja objavljenoga 2018. Light je u prostoru djelovao vrlo laskavo, a njihovoj je izvedbi dodao još jednu dimenziju, savršeno se uklopivši uz njihove dreamy melodije koje su dio publike koji je odlučio doći na vrijeme za početak festivala njihale lijevo-desno.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Ako se mene pita, svi su se oko njega činili tako sretnima, iako su bili u iščekivanju i znali su da njihova očekivanja neće biti iznevjerena. Nakon kraće pauze kako bi složili stage za sljedeći nastup, na pozornicu su stigli Pitaj Klince, izvedbeno prilično velik kontrast Luulu, projekt predvođen Matom Ponjevićem i Svenom Šantićem, a čiji bend čine još Filip Mlinarić na gitari, Dan Devčić na basu te Danijel Kadijević na bubnjevima. Bend je nedavno u KSET-u promovirao svoj EP Dušice objavljen u proljeće prošle godine, a nedavno su objavili i dva nova singla – „Ema“ i „Jutarnje suze“ kojima su najavili i izlazak novog albuma. Prostor je Pogona sad već bio pristojnije popunjen, a Klinci su nas napokon uspjeli i rasplesati.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Nastup su otvorili pjesmom „Ladrón“ i vrlo brzo su svojim brojnim odličnim improvizacijama i karakterističnim višeglasjima očarali publiku. Posebno se istaknula izvedba najnovije „Jutarnje suze“ kojoj su, uz brojne izmjene tempa i žestine te iznimno zanimljive stihove, dodali reggae elemente i improvizacije. Test live izvedbe uspješno je položen, a Klinci su još jednom dokazali da su potpuno ludi, talentirani i kreativni, kao i to da je iskrenost najbrži put do srca publike, bez ikakvog lažnog pretencionizma. Veselimo se što će uskoro imati više materijala i što će njihove koncertne priče moći dobiti i produžetke. Ugodno je iznenađenje sinoć bila Pseća Plaža. Bend predvođen idejnim i kreativnim tvorcem Erolom Beširevićem odlučio je nastaviti tamo gdje je stao prije pandemije i svoj muzički izričaj prenositi dalje u novom ruhu. Iako je osjetilno i estetski to i dalje isti bend, nove mu snage daju neku potpuno novu i svježu energiju.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Izmijenjenju postavu benda sada čine Laura Tandarić na bubnjevima, Filip Mlinarić na basu, Iva Bobanović na gitari i Matea Bobanović na synthevima, a sinoć im se pridružila i Irma Bulaja na violini. Pseća nas je Plaža svojim melodijama odvela na neka ljetna, lijepa mjesta, pomalo egzotična, psihodelična, ali samotna i mirna. Bez previše buke i kaosa, uz Erolov slatkast vokal i nježne melodije gitare, syntha i nenametljivog groovea potpuno smo se prepustili glazbi i feelingu kojima nas je Pseća Plaža nosila nekim zanimljivim metafizičkim prostorima u lakoću postojanja. Nekoliko stupnjeva više otišao je Peki Pele, kao i temperatura u prostoru s njegovim dolaskom na pozornicu. Peki Pele je senzacija!

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Odstojanje koje je postojalo između pozornice i publike sada je bilo nepostojeće, prvi redovi su bili mnogo bliže, ljudi su u želji za potpunim iskustvom pohitali naprijed kako bi ovome spektaklu svjedočili iz prvih redova, a zaštitari pozicionirani ispred stagea nekoliko su puta morali intervenirati. Peki Pele ispunio je svoje obećanje. Bilo je brzo, žestoko, vruće, plesno i spektakularno. U kombinaciji s basistom Valentom 3000 dokazao je da je pravi showman i da ima ono što publika treba. Nevjerojatna energija te scenski nastup osvajaju i najravnodušnije odmah na prvu. Peki je nastup, naravno, otvorio uspješnicom „Guska u magli“ koju je još jednom ponovio na kraju. Osim pjesama s EP-a Deguté, izveo je i jednu staru koja će se nalaziti na novom izdanju, vrlo zanimljivoga refrena: „Sad kad sam u sebi, /ne znam zašto ne bih/ bio i u tebi“.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Đuskanje u publici, pijuckanje cappuccina na stageu, sjedenje na rubu pozornice i skakanje posvuda zaštitni su znak Pekija, kao i zabavna sola na gitari. Kozmički, senzualno, ritmično i zarazno dobro, oduševili su sve prisutne i poveli nas u zabavne dimenzije i bili jedan od highlighta večeri. Peki voli Zagreb, a Zagreb vriskovima pokazuje da voli Pekija, s nestrpljenjem iščekujući njegov solo nastup. Nakon zagrebačkog, pozornicu je okupirao zagrebačkoj publici već prilično poznat beogradski bend Fantom. Šesti nastup u Zagrebu u samo godinu dana s ponovno drugačijom postavom. Fantom nas je provozao u svom Fiatu, pokazao svoju synthpop magiju i ispričao nam svoje Noćne priče.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Osim malih poteškoća s uštimavanjem koje su na trenutke frontmena Petra izbacivale iz takta (a u publici se baš i nisu primjećivale), sve je prošlo glatko i bend je dokazao da je već dovoljno scenski uigran te da samouvjereno vladaju scenom. Ako se slučajno spusti atmosfera i ako shvate da publika ne zna riječi neke pjesme, na setlistu ubace Vesninu „Da znaš“ i Oliverovu „Dženi“ koje posebno vole izvoditi i zagrebačka publika pada u trans. Između pjesme o ljubavi i pjesme o dupetu, glasovima publike pobijedila je, logično, posljednja, pa su uz obožavane „2AM“, „Leto“, „Luna“, „Bebo, pazi“, „Žena“ izveli i opasnu „Džingis Kan“.

„Nikad nemoj da me hladiš“ pjeva Fantom, ali i publika, koja je još jednom, znajući da je očekuje još jedan veličanstveni spektakl ponovno nakrcala prve redove jer na pozornicu su stizali šećeri na kraju – Đutko i Plodovi Zemlje. Uslijedila je neočekivana scena – na pozornicu su prvo uletjetli Đutko i Tandi (Marin Tandara), odjeveni u svoja hip-hop/trap alter ega, s močkom i bucket šeširom na glavi, sunčanim naočalama na očima, lancima oko vrata i šuškavim Adidas trenirkama. U pozadini se čula malo drugačija matrica pjesme „Karate“ uz nezaobilazan autotune.

Više manje zauvijek festival/Mara Prpić

Ostavili su nas bez riječi, na licima su se mogli vidjeti samo oduševljenje i osmijeh. Đutko i njegovi Plodovi bez iznimke naprave agropop narodno veselje. Plesalo se kolo (nazovimo to tako), prolijevala se rakija (jasno, Pjezda), okupani smo u pivu, trgale su se znojne potkošulje i bacale u publiku, skidalo se u gaće i deralo u jedan glas – „Lika, to je ta spika!“ Osim Tandija na keytaru i Irme na violini, Đutku se pridružio i novi gitarist Vlado koji se perfektno uklopio u mentalitet benda pa s Bornom u tandemu napravi još veći show. Bilo je super. Htjelo se još. Pa još. A onda je, nažalost, moralo biti gotovo. Đutko i Plodovi Zemlje pun su pogodak za završetak jednog festivala sa stilom i u (tuđem) znoju. Da zaključim, sinoć smo definitivno svjedočili povijesnoj prekretnici hrvatske i regionalne glazbe. Nezavisna etiketa više manje zauvijek nakon samo pet godina uspjela je okupiti toliko fantastičnih glazbenika i izdati mnogo fantastičnih izdanja, a sada su se pokazali i kao izvrsni organizatori. Veselimo se budućnosti s više više manje zauvijek događaja i neizmjerno se radujemo biti njihovim dijelom. Volimo vas, više manje zauvijek – i hoćemo još!