Božić kod zimogroznih - 'minimini' život glazbeno-scenske uspješnice
Vrijeme adventa posebno je ne samo za zagrebačke trgove i parkove, klizališta i fulirališta, već i za kazališta te koncertne dvorane. To je vrijeme kada se standardni repertoar (ili barem jedan njegov dio) sprema u ladicu, a na svjetlo dana iz prašnjavih podruma te skladišta rekvizita i scenografije, uz božićne vijence i jelke, izvlače orašari, snježne kraljice, Johanni Straussi te svi ostali valceri, polke i druge špelancije. Zagrebačka filharmonija izvukla je svojeg blagdanskog asa iz rukava – predstavu Božić kod Zimogroznih redateljice i autorice teksta Petre Radin.
minimini
Predstava je dio ciklusa minimini kojeg je Filharmonija pokrenula 2019. godine s – pretpostavljamo – velikim ambicijama i mnogobrojnim planovima koje je nažalost – također pretpostavljamo – pomrsila kaotična 2020. godina. Stoga je ciklus minimini ostao na svega dva naslova, već spomenutom božićnom te antologijskom Ćopićevom, a čak se nije dogodila ni premijera ovosezonskoga novog naslova Napokon orkestar! najavljena za listopad 2021. godine.
Projekti za djecu i mlade samo su jedan manji segment vrlo šarolikog spektra projekata i djelovanja zagrebačkog orkestra sa stopedesetgodišnjom poviješću. A iako je među njima medijski najrazvikaniji projekt glazbena slikovnica Divlja simfonija, best-seller autora Dana Browna, za koju je glazbu odsvirao (za čitavo svjetsko tržište) i snimio upravo zagrebački orkestar, ipak su najvrjedniji oni koji se događaju u direktnom kontaktu sa svojom ciljanom publikom – djecom i mladima, ali i njihovim obiteljima.
Uspješna dramaturška rješenja
Božić kod Zimogroznih upravo je jedna takva predstava – obiteljska. Predstava koja dopire i uspostavlja sjajan kontakt s onima najmlađima, ali brine da se pritom ni njihovi roditelji ne dosađuju. Za to su zaslužne humorne fore i dramaturške cake koje komuniciraju na više razina (usavršene u, primjerice, Pixarovim animiranim filmovima), a na kojima se prepoznaju i otključavaju raznovrsni slojevi gradirajuće složenosti humora prilagodljivi različitim uzrastima. A to nije jednostavno postići!
Božić kod Zimogroznih u tome je uspio, a tu recepturu temelji na odličnom scenariju i dobro postavljenoj režiji Petre Radin te izvrsnim glumačko-pjevačkim izvedbama Hane Hegedušić, Jana Kerekeša i Dražena Bratulića. Centralna rola – ona nesretne, ali mudre i dobre djevojčice Marije, pjevački je jednako zahtjevna kao i sve ostale, a s njom se izvrsno – baršunastog i bravuroznog glasa – nosila jako mlada Tia Mikić kojoj predviđamo daske koje (pjevački) život znače.
Pantomima, slapstick i glazba donose priču
Priča Božića kod Zimogroznih u maniri je klasičnih ‘grinčovskih’, u kojima uvijek netko nekome želi ukrasti Božić, ali ljubav i toplina djeteta (u ovome slučaju Marije) nakraju prevagne, pa i najoholijeg, najzlobnijeg i najpakosnijeg (u ovome slučaju Zime i Groznog) prebaci na ‘dobro’ kako bi ponovno približili ili redefinirali ideju obiteljskog i/ili božićnog duha (u ovom slučaju Mariju i njezinog pitomog, nesretnog i nespretnog oca nakon gubitka majke u obitelji). U toj razigranoj režiji koja koristi elemente pantomime pa i slapstick komedije ‘misterbinovske’ provenijencije, izrazito važnu ulogu ima glazba. Jer, Božić kod Zimogroznih (kao i svaki sadržaj za klince koji drži do sebe) sve ono što se ne može reći riječima, prenosi glazbom.
https://www.youtube.com/watch?v=yxUZN8JxLR4
Dubravko Palanović, gotovo pa kućni skladatelj Zagrebačke filharmonije (inače stalno djelatan kao orkestralni kontrabasist), angažiran je za brigu o glazbi koja se u ovoj predstavi pojavljuje i koristi na različite načine. Palanović je spretan i talentirani skladatelj koji uz vrlo bogatu i izražajnu karijeru akademski obrazovanog, klasičnog skladatelja, već nekoliko godina vodi i ansambl Acoustic Project. Kroz izbore koncertnih programa i specifične načine predstavljanja glazbe koju izvodi ansambl Acoustic Project može se prepoznati i stilska profilacija te ukus Dubravka Palanovića na razmeđi popularnog, jazza, latino glazbe i klasike.
U maniri najkvalitetnijih mjuzikala u kojima je glazba istovremeno praktična i prilagodljiva, ali i pamtljiva, pjevna, ritma koji poziva na sudjelovanje
Taj stvoreni crossover glazbeni svijet evidentan je i u Božiću kod Zimogroznih. Stoga, Palanović gradi glazbenu priču koja se bazira i na njegovoj autorskoj glazbi, ali on poseže i za poznatim božićnim hitom grupe Fantomi ili pak tradicionalnim božićnim pjesmama ili poznatijim izvadcima iz kakvih klasičnih partitura. Važna je Palanovićeva instrumentacija (za manji sastav orkestra Zagrebačke filharmonije kojim je dirigirao Krešimir Batinić, angažiran i već dugo involviran u domaću scenu mjuzikla) i aranžman kojim ujednačava upotrijebljeni glazbeni materijal, na kojeg kao da stavlja kakav prpošni i razigrani celofan od praporaca i toplih gudača uz solističke prolaze mekane flaute ili još mekše trube.
Božić kod Zimogroznih sastoji se i od malih glazbenih minijatura – hitova u maniri najkvalitetnijih mjuzikala u kojima je glazba istovremeno praktična i prilagodljiva, ali i pamtljiva, pjevna, ritma koji poziva na sudjelovanje (najčešće, pa tako i u slučaju Božića kod Zimogroznih, zajedničkim pljeskom).
Jedino negativno u ovoj odličnoj veseloj predstavi za malene i velike je što igra tako rijetko. Tako se u ovo doba adventa, u doba veselja djece i njihovog priželjkivanja snijega, darova i praznika, a i uz očekivanja Deda Mraza aka Isuseka aka Djeda Božićnjaka – kako i sama predstava navodi redom, još priključilo i iščekivanje da još jednom vidimo ovu odličnu predstavu i njezin sjajni izvođački tim u akciji!
