Zapjesnani početak sezone

Koncert u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski otvorio je novu sezonu u novome prostoru za kvartet star više od stoljeća, i to na njegovom putu povratka u Hrvatski glazbeni zavod, gdje je i krenula blistava priča komornog muziciranja u Zagrebu.

Stoljeće je svečano (pro)slavio upravo ovaj sastav 2019. godine: (tada još svježe uključeni) prim Martin Krpan, uz braću Davora i Hrvoja Philipsa u središnjim dionicama, te najstarijeg člana, violončelista Martina Jordana.

Sada je već i gotovo deset godina njihova zajedničkog muziciranja i obrisi su profiliraniji, a zvuk kompaktniji, dok se programi sezona promišljaju profinjenim spajanjem poznate i manje poznate literature za ovaj sastav (i njegove goste), uz strateški raspored glazbe hrvatskih autora, poglavito pisane upravo za Zagrebački kvartet.

Foto: Ivan Mihaljević/Zagrebački kvartet

Kuljerićev Song

Tako je obljetnička godina akademika Igora Kuljerića (1938.-2006.) prizvala njegovu jedinstvenu pjesmu, odnosno Song za gudački kvartet, u kojem se čitaju njegova istraživanja zvuka s jedne strane i tradicijskih motiva s druge, na početku osamdesetih godina. Još je 1975., uz skladbu Les échos zabilježio Kuljerić o svojem stvaralačkom radu ovako: „Odjeci trenutka, odjeci prošlosti, odjeci što upućuju prisjećanje na budućnost, postaju vrzino kolo i prokletstvo suvremenog glazbenog senzibiliteta!“

Obljetnička godina akademika Igora Kuljerića prizvala je njegovu jedinstvenu pjesmu, Song za gudački kvartet, u kojem se čitaju njegova istraživanja zvuka s jedne strane i tradicijskih motiva s druge

U to vrijeme (studijsku godinu 1975./’76.) on istražuje zvuk u Studiju di fonologia RAI-ja u Milanu i tada u njegov svijet ulazi elektroničko promišljanje i montažni sklop kao ravnopravna sastavnica i kada ne ostvaruje djelo u tom mediju. Upravo je Song za gudački kvartet iz 1981. sjajan primjer potrage za zvukovima koji funkcioniraju kao elektronički signal, a istom iz bogate tradicijske košare zvukova hrvatskog folklora on bira plodove i pažljivo ih rezucka u neki novi format i neku novu pjesmu. Sâm je Kuljerić ovako zabilježio o skladbi: „Melizme i ritmičko pulsiranje određenih segmenata hrvatske pučke glazbe pretočiti u sofisticirani oblik europske glazbene tradicije: gudački kvartet? A usto iskoristiti svoja dosadašnja tragalačka iskustva? Je li moguće? Da, odgovara SONG!“

Djelo koje je Zagrebački kvartet praizveo 3. veljače (dva dana nakon Kuljerićeva 43. rođendana) u ondašnjem sastavu Đorđe Trkulja, Marija Cobenzl, Ante Živković i Josip Stojanović, i potom ostvario snimku, zahvaljujući kojoj je Song predstavljao tadašnju državu na međunarodnom natjecanju održanom pod pokroviteljstvom UNESCO-a, odnosno danas poznato kao IRC – International Rostrum of Composers. Pjesma se na toj „ozbiljnoj“ varijanti Eurovizije odlično plasirala, i tako je Kuljerić u svoju biografiju upisao i priznanje, odnosno preporuku s natjecanja, iako je pjesma za tu priliku dobila francusko ime Chant  (pa ćete je tako pronaći u tablicama natjecanja na internetu).

A zanimljivo je da je u to vrijeme, uz šezdesetu obljetnicu ansambla pisano da ima više od četrdeset djela hrvatskih autora snimljenih za Radio Zagreb, dakle 1979.

Zagrebački kvartet je djelo prigrlio i obdržavao na svojem repertoaru, pa tako pronalazimo izvedbu i na autorskom Kuljerićevu koncertu 2005. godine uz primanje u redovito članstvo HAZU-a, ali se i ovaj sadašnji sastav upravo uz Song predstavio na albumu Klasični vrt iz 2018., uoči proslave stotke (na kojem su zabilježene još i izvedbe djela Marka Ruždjaka, Srđana Dedića, Adalberta Markovića i Pavla Sviličića). Ponovni susret s partiturom nakon osam godina kvartetskog zajedničkog staža, ovaj je nastup obogatio profiliranim i jasnim obrisima kakve partitura traži, uz angažiranu posvećenost detaljima. Taj vragometni žbram, pa efekt guslačkog zvukovlja, kao najprepoznatljivija oporba onoj lijepoj melodiji, onoj pjesmi koju sluti naslov – sve je to bilo dostupno kao uigrana priča kojom su publiku prvog koncerta rasprodane sezone počastili članovi Zagrebačkoga kvarteta.

Ponovni susret s partiturom ovaj je nastup obogatio profiliranim i jasnim obrisima kakve partitura traži, uz angažiranu posvećenost detaljima

Niti desetak minuta trajanja Kuljerićeva djela otvorilo je drugi dio programa koji je ispunio opsežni komad Franza Schuberta (1797.-1828.), njegov Gudački kvintet za dvije violine, violu i dva violončela u C-duru (D 956), u čijoj izvedbi je sudjelovao gost koncerta, mladi violončelist Luka Galuf, uz prijašnje nagrade recentno nagrađen na natjecanju Ferdo Livadić u Samoboru, koji svoj komorni zanat brusi svirajući kao član Zagrebačkih solista od 2023. godine.

Foto: Ivan Mihaljević/Zagrebački kvartet

Glazbenik koji je studirao na Međunarodnoj Menuhin akademiji u Švicarskoj te se usavršavao na majstorskim tečajevima, ali i u umjetničkim suradnjama s uglednim glazbenicima, sada studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Monike Leskovar. Odabir mladog svirača za format gudačkog kvinteta s dva violončela bio je pravi potez u oblikovanju tog formata, jer je njegov lijepi ton i osjećaj za frazu skladno uklopljen u uigranost kvartetlija.

Bujni zvučni svijet Schubertove oproštajne pjesme

Odabir, pak, Schubertove oproštajne pjesme koja u sebi donosi zapravo na desetke pjesama u nenadmašnim melodijskim invencijama skladatelja koji se (kako neki istraživači tvrde) ovim djelom oprašta od života, ispituje onaj svijet, ali koji nepogrešivo bilježi bujnost svoje kreacije na zaključku kratkoga života.

Svaki od četiriju stavaka kvinteta koje je Schubert napisao u posljednjoj godini života nosi jedan svijet, bujan profinjenom skladnošću stila koji se naslanja na klasicistička iskustva, ali otvara fantaziju ranoromantičarskih stremljenja i žudnji prema osjećajnosti koja se prelijepim melodijama, dakle, tim brojnim pjesmama u djelu prenosi najprije interpretima, a onda zaokružuje u slušateljevoj pažnji. Premda bi tko mogao pomisliti da će gotovo sat vremena biti prevelika kušnja za koncentraciju, i premda je publika zapljeskala nakon svakog stavka, ipak je dojam zaokruženosti ostao kao temelj interpretacije koju je ponudio Zagrebački kvartet s mladim Lukom Galufom.

Foto: Ivan Mihaljević/Zagrebački kvartet

Neki od najljepših trenutaka su možda bili u Adagiu, uz uvjerljivost i tonsku čistoću, te fini balans među dionicama. Zanimljivo je bilo pratiti pizzicata u Schubertovoj dramaturgiji, kao neki drugi i drukčiji svijet od onih u Kuljerićevu komadu, a odnos života i zle slutnje u notama ispisanim tek nekoliko tjedana prije Schubertove smrti, čak i bez znanja o toj činjenici, fino je predstavljen u spektru agogičkih alata i razumijevanja partiture.

Foto: Ivan Mihaljević/Zagrebački kvartet

Zagrebački kvartet svira u svojem ciklusu, sada u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, ali redovno prije tih koncerata sviraju programe i u drugim prostorima, pa i u svojoj dvorani u Ilici, dajući priliku i sebi za fino podešavanje komornog suzvučja, ali i priliku publici koja nije dospjela kupiti pretplatu ili neku od preostalih ulaznica rasprodanog koncerta. I uistinu, natpis RASPRODANO djeluje poticajno i publici, koja se istom osjeti vrlo ekskluzivnim posjetiteljem, a svakako glazbenicima daje poticaj znajući da je dvorana puna, a sada je to i znatno više slušatelja nego što je bilo moguće smjestiti u privremeni prostor koji su koristili, a to je bila – i uz drukčiju akustiku i vizualni moment prostora – Grkokatolička crkva na Gornjem gradu.

Prvi je koncert nove sezone Zagrebačkog kvarteta dao svakako dobar razlog da se na vrijeme pribavi ulaz i na njihove preostale koncerte u ovoj sezoni, jer će već idući (3. studenog) svakako biti sjajan uz gošću pijanisticu Martinu Filjak, i zasade klasične glazbe u partiturama Beethovena i Brahmsa.

Foto: Ivan Mihaljević/Zagrebački kvartet

I da onaj žbram iz Kuljerićeva Songa s početka koncerta dobije na kraju, poslije kraja i svoju veseliju, pa i plesniju završnicu, u dodatku je zasviran stavak iz Boccherinijeva Gudačkog kvinteta – pisanog također u C-duru kao i Schubertov, i uz jednako korištenje dva violončela u kvintetskom slogu. Ova je pjesma bila živahnija i plesnija, bio je to stavak Passa Calle, odnosno pjesma uličnih pjevača, u opisu noćnih prizora s ulica Madrida.

Foto: Ivan Mihaljević/Zagrebački kvartet